Mlade beogradske umjetnike, pozorišnu producentkinju Tamaru Kojić i glumca Marka - Maka Pantelića ne vežu samo daske koje život znače, već odnedavno i krajnje humana inicijativa, odnosno nesvakidašnji vid pomoći djeci oboljeloj od karcinoma.
Njih dvoje je ujedinila misao da najmlađim pacijentima od malignih bolesti, koji su usljed terapije izgubili kosu, ljudi šišanjem daruju svoju, od koje će vlasuljari potom oboljelim mališanima izraditi odgovarajuće perike. Inicijativa "Kilometar kose" je na Facebooku pokrenuta u februaru i svakim danom privlači sve više, kako virtuelnih, tako i živih članova i poklonika.
"Želeli smo da podignemo svest o teškim oboljenjima, uključimo sve ljude dobre volje koji žele da pomognu i, kao glavno, da vratimo osećaj identiteta i socijalne pripadnosti klincima koji, pored toga što su bolesni, trpe dodatnu društvenu diskriminaciju", govori Pantelić i pojašnjava da akcija obuhvata djecu koja se liječe na području Srbije, bez obzira na njihovu rasu, porijeklo i vjeroispovijest.
"Glavni krivac"
On je, moglo bi se reći, "glavni krivac" zbog kojeg je "Kilometer kose" zaživio. Prije izvjesnog vremena je odlučio da ošiša svoju "višegodišnju" kosu, a tada je došao na ideju da ona ne završi tek u kanti za smeće. Motivisan ranijim sličnim akcijama širom svijeta, pokrenuo je doniranje kose za bolesnu djecu, u čemu ga je svesrdno podržala Kojićeva, a potom i mnoštvo frizerskih znalaca, ali i ljudi koji vjeruju u moć darivanja.
"Nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka je naš glavni komunikacioni kanal s obolelom decom. Putem njega smo u kontaktu sa devojčicama i devojkama koje su zbog hemoterapije izgubile kosu", pojašnjava Kojićeva i dodaje da je za izradu kvalitetne perike od prirodne kose potrebno dosta vremena, do četiri sedmice rada, pa s njima dijele uzbuđenost i nestrpljivo čekaju da prve perike budu poklonjene.
Pravila učešća u ovoj humanoj misiju su jasna: vi donirate 15 ili više centimetara kose, određeni frizerski saloni takvo šišanje obave besplatno, donacija se prosljeđuje vlasuljarima te se gotove perike ustupaju djeci kojoj su potrebne. Iako je šišanje besplatno, postoje uslovi koji moraju biti ispoštovani - kosa mora da bude prirodna ili eventualno blago farbana u neki prirodni ton, ne smije da bude blajhana ili veoma oštećena. Važno je da dužina pramena, odnosno repa bude najmanje 15 centimetara.
Naizgled sve zvuči jednostavno, a tako i jeste, jer je od svega, čini se, najteže se odlučiti na rastanak sa svojom kosom. Ipak, kada znaju šta je krajnji cilj i najtvrdokornije olako odlaze pod makaze.
"Znamo da nam se dosad priključilo više od 500 ljudi, koji su posetili naše partnerske salone ili svoje donacije odneli lično ili poslali u Nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Ipak, kako je mreža razgranata, nemamo uvid u to koliko je tačno ljudi postalo deo 'Kilometra kose', jer se donacije sakupljaju u talasima iz najudaljenijih delova države, a donatorska šišanja svakodnevno obavljaju", kaže Pantelić i pojašnjava da je "Kilometar kose" sasvim decentralizovan i da mrežu trenutno čini više od 70 salona u više od 40 mjesta širom Srbije, te da u svakom trenutku rade na proširenju i jačanju mreže.
Ističe da trenutno imaju barem 100 metara kose, mada je, kaže, nezgodno govoriti o tačnoj količini, upravo zbog velike mreže partnerskih salona.
"Naš cilj je da obezbedimo svu zainteresovanu decu, a potom se nadamo da ćemo uspeti da ustanovimo samoodrživ model kojim bismo uspeli da počnemo s pravljenjem perika i za odrasle. Naravno, tu je presudan odziv ljudi, što donatora kose, to i frizerskih salona i sponzora", pojašnjava on i dodaje da je šišanje regulisano putem partnerskih frizerskih salona kako bi bile izbjegnute eventualne malverzacije, odnosno kako bi mogli da prate tokove kojima kosa dolazi do njih.
Pletenica iz naftalina
Kosu najčešće i najviše doniraju pripadnice ljepšeg pola - djevojčice, djevojke i dame, dok manji procenat čine predstavnici muškog pola. Za "Kilometar kose" zajedno se šišaju prijateljice, koleginice, majke s kćerkama i sestre, a bilo je i nekoliko slučajeva u kojima su momak i djevojka zajedno donirali svoju kosu. Uz to, pored šišanja koja se obavljaju u partnerskim salonima, stiže im i kosa koja je čuvana dug period.
"Pre nekoliko dana nam je stigla pletenica jedne 80-godišnje gospođe, koju je čuvala od 16. godine! Bitno je da je kosa čuvana na suvom i izolovanom mestu, čvrsto vezana u rep ili pletenicu. U tom slučaju, nije bitno koliko dugo je stajala i naši vlasuljari mogu da je koriste za izradu perika za decu", pojašnjava Kojićeva i ističe da najduža donacija koja im je dosad stigla iznosi 61 cm.
Ona kaže da njihovu primarnu grupu upravo i čine pripadnice nježnijeg pola, i to one od 12 do 22 godine, s obzirom na to da se djevojčice teško nose sa gubitkom kose. Zato je kao najkraća dužina donirane kose izabrano upravo 15 cm, s obzirom na to da se tokom procesa pravljenja perike, tzv. principom vlasuljarskog knifanja, izgubi dva do četiri cm, čime se dobija perika dužine do gornje vilice, a većina djece kojoj obezbjeđuju perike su djevojčice i najveći broj njih želi dugačku kosu.
Organizatori najavljuju da će u različitim prostorima i više puta u toku godine održati grupno šišanje, gdje će se ujedno upoznati s donatorkama i donatorima, ali i pružiti podršku svima koji tom prilikom budu željeli da doniraju kosu.
"Bitno nam je da se i lično zahvalimo svakome ko je doprineo realizaciji 'Kilometra kose' i da okupimo zajednicu dobrih ljudi sa zajedničkim ciljem", kaže Pantelić.
Pozorišni vlasuljari
Perike izrađuju vlasuljari koji rade u Narodnom pozorištu u Beogradu ili s njim sarađuju. U pitanju je tim stručnjaka koji će na osnovu fotografija djece nastalih prije bolesti, kao i na osnovu pažljivog mjerenja, napraviti mališanima perike po mjeri. Izrada perike je mukotrpan posao koji oduzima mnogo vremena i energije, a za jednu periku je potrebno da kosu donira šest do osam ljudi.
"Za jednu periku je potrebno od šest do osam donacija. Treba da budu slične boje, kovrdžave ili ravne, nakon čega se prosleđuju timu od zasad desetak vlasuljara", pojašnjava Kojićeva.
Sve novčane donacije, koje s vremena na vrijeme pristignu za "Kilmetar kose", koriste, kako za pravljenje perika od prirodne kose koju dobijaju od donatora, tako i za kupovinu gotovih perika od industrijske kose za mlađu djecu. Naime, osnovni troškovi izrade perika uključuju rad vlasuljara, potrebne materijale i operativne i logističke troškove.
"Postoji više razloga zbog kojih kupujemo gotove perike. Na taj način pravimo bazu perika koje dete može da proba i izabere onu koja mu najviše odgovara. Takođe, na ovaj način ne postoji čekanje da se perika izradi, već dete može po potrebi odmah da dobije svoju periku", pojašnjava Pentelić.
Akcija "Kilometar kose" je zasad u tizer fazi, odnosno, komunikacija i uvid u sve ono što podrazumijeva trenutno se odvijaju putem istoimene stranice na Facebooku. Ipak, u planu je podizanje cijelog pokreta na viši nivo, upravo time što se više neće sve odigravati na internetu i u frizerskim salonima, već inicijatori planiraju da okupe zajednicu ljudi i podignu svijest o malignim oboljenjima, da izađu na ulice i u javne prostore. Poručuju da je najbitnija stvar to da počinje izrada perika i da će one biti dodijeljene djeci na osnovu utvrđenog ritma. Na kraju, kosa je obnovljiv resurs, a godišnje poraste približno 18 cm, tako da jedna ovakva donacija neće biti nešto nenadoknadivo, a pojedinima će uljepšati svakodnevicu.
Slanje kose poštom
Svi koji se ne šišaju u nekom od njihovih partnerskih salona mogu svoju donaciju, koju će staviti u plastičnu kesu i potom u kovertu, te podatke poslati poštom ili ih lično dostaviti prijateljskoj organizaciji Nacionalno udruženje roditelja djece oboljele od raka, na adresu koja im najviše odgovara, s naznakom "Za Kilometar kose". Takođe, na isti način mogu da se prijave za periku, ukoliko im je potrebna.
Ćelava barbika
Barbika koja ima cijelu zbirku perika, kapa i svilenih marama od 2013. se proizvodi za bolnice specijalizovane za liječenje djece koja boluju od raka u SAD i Kanadi, a od prošle godine i za maloprodaju. Naime, roditelji oboljele djece su na Facebooku i Change.org ranije pokrenuli kampanju u namjeri skretanja pažnje proizvođača igračaka na djecu koja pate od teških bolesti i zbog hemoterapije gube kosu.
Mališani velikog srca
Trogodišnji Elijah Edni iz Velike Britanije se prvi put ošišao sa tri godine. Zbog duge, plave kose ljudi su ga često mijenjali za djevojčicu. Kosu je ošišao da bi od nje bila napravljena perika za djecu oboljelu od raka.
Garet Šend iz San Antonija je suspendovan sa nastave jer je imao predugu kosu. Puštao ju je da bi lokne mogao donirati organizaciji "Locks of Love", koja pomaže djeci koja su kosu izgubila zbog bolesti i hemoterapije.
Trogodišnja Emili Džejms iz Toronta obično ne voli da se šiša i sređuje svoju kosu, ali kad je saznala koliko djece u svijetu gubi kosu zbog raka, nije joj puno trebalo da se odluči da je skrati.
Jedanaestogodišnja Ulcinjanka Jovana Ivčević prva je Crnogorka koja je donirala kosu od koje će se praviti perike za djecu oboljelu od raka ili drugih bolesti zbog kojih su izgubili kosu.
Britanka Čarli Tilotson je, nakon što je pogledala dokumentarni film o mladim pacijentima koji se bore s rakom, odlučila da svoju kosu donira Fondaciji "The Little Princess", za izradu perika za oboljelu djecu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
