Šesnaest godina u novinarstvu, od trećeg razreda Druge gimnazije pa do danas. Maja Čengić-Miralem prošla je sve u ovom poslu, od voditeljke na radiju, potom je došla na televiziju, na kojoj je lagano prelazila stepenike od vremenske prognoze, novinarskog posla u informativnom programu BHT1, preko voditelja brojnih emisija pa sve do pozicije urednice i producenta.
Ova ambiciozna mlada žena povodom 8. marta za "Nezavisne" je govorila o svom poslu, napadima na žene u medijima kao i ljudskim vrijednostima koje bi trebalo da vrednujemo.
NN: Kako definišete uspjeh?
ČENGIĆ-MIRALEM: Biti sretan, neovisno od toga šta te čini sretnim! U današnjem svijetu kada svi žude za nekim materijalnim stvarima, za profesionalnim dokazivanjem, za slavom (bez obzira na to šta ona podrazumijevala), mislim da je najvažnije zapitati se na kraju dana, kada legneš, kada si sam sa svojim mislima: "Jesam li ja zaista sretan/sretna?" Ako jesi, onda je to uspjeh. A ako nisi, uprkos svemu to smatram velikim neuspjehom. Poznajem ljude koji naizgled imaju sve, a nisu sretni i to se vidi. To se ne može sakriti. Isto tako poznajem one koji u tom materijalnom smislu imaju vrlo malo, ali na njihovim licima se vidi da su zadovoljni i ispunjeni.
NN: Ko je za Vas superžena i zašto?
ČENGIĆ-MIRALEM: Svaka žena koja u današnjem prebrzom životnom tempu uspijeva da bude posvećena majka, supruga i koja uz sve to stiže da radi jedan, dva, više poslova odgovorno i profesionalno. Sve one koje se nalaze u toj skupini, u koju se i sama ubrajam, po mom skromnom mišljenju, jesu superžene!
NN: Kako se nosite s negativnim komentarima i kritikama?
ČENGIĆ-MIRALEM: Ja se oduvijek vodim onom starom izrekom: "Nije važno šta kaže, nego ko kaže." Tako da u skladu s tim filterišem i komentare, kako pozitivne, tako i negativne. Ako dolaze od dobronamjernih ljudi, pa čak i najveće kritike, prihvatam ih sa zahvalnošću jer znam da mi ih upućuju kako bih nešto ispravila, tj. bila bolja, a ne lošija. Ako dolaze od ljudi za koje mogu pretpostaviti da su zlonamjerni i da nešto govore samo kako bi me povrijedili, takve u startu preskačem.
NN: Neki podaci ukazuju na trend smanjenja zaposlenih, posebno na TV i sektoru radijskog emitovanja, zašto je to tako po Vašem mišljenju?
ČENGIĆ-MIRALEM: Iskreno, ne znam zašto je to tako i sada, kada čujem ove podatke, žao mi je. Žao mi je zato što je TV i radijsko novinarstvo za mene jedan divan poziv. Ni ja nisam zamišljala da ću se ovim poslom baviti "za ozbiljno". To je u mom slučaju trebalo da bude hobi dok završavam gimnaziju, ali čim sam kročila u svijet radija i televizije, zaljubila sam se i, kako mi to volimo reći, "inficirala" i tu sam već 16 godina. Ovo je uprkos brojnim problemima i stresovima (ali gdje ih nema?), vrlo lijep poziv koji ti nudi bezbroj mogućnosti. Od putovanja do upoznavanja ljudi s kojima mnogi ne mogu ostvariti kontakt. Upravo te konkecije znaju poslije otvoriti bezbroj novih mogućnosti. Vjerujem da mladi ljudi gube interes jer ovo nije najplaćeniji posao na svijetu i svi se danas manje-više odlučuju za neke nove infromacione tehnologije i zaposlenja u IT sektoru i to je vrlo razumljivo, ali ja nikada nisam bila neko kome je životni san da sjedi u nekoj kancelariji od osam do 16 časova. Moj posao je vrlo dinamičan i to je, između ostalog, ono što u njemu volim.
NN: Da li je u Vašoj sferi novinarstva teže ostvariti uspjeh u odnosu na muške kolege, te probiti se do nekih pozicija?
ČENGIĆ-MIRALEM: Ja sam oduvijek htjela vjerovati da to nije istina, zapravo nisam razmišljala previše na tu temu, ali u posljednje vrijeme vidim da je to i u mom poslu, nažalost, istina. Na svim rukovodećim pozicijama i dalje su u najvećem broju prisutni muškarci. A u praksi, recimo, iz dana u dan vidim kako su žene zaista u masi slučajeva mnogo sposobnije. Sama činjenica da je naš mozak isprogramiran da stižemo na milion različitih strana dnevno je dokaz da smo bolje organizovane i nerijetko vrlo sposobne da držimo sve konce u svojim rukama.
NN: Postali smo društvo stereotipa, i nekih uvriježenih pravila, a fizički izgled je, nažalost, uzeo primat i stavljen je ispred nekih drugih kvaliteta, kako Vi gledate na taj novi "trend"?
ČENGIĆ-MIRALEM: Ako mene pitate, to je vrlo prolazan trend. Kao što je i sam fizički izgled prolazan. Ko igra na kartu fizičkog izgleda, a ne ulaže u obrazovanje, sticanje novih vještina, vrlo brzo će doživjeti neuspjeh.
NN: Novinarke su naročito izložene online nasilju, koje često dolazi u obliku seksističkih uvreda i seksualnog uznemiravanja, omalovažavanja i direktnih prijetnji, da li ste bili na meti istih i koji je način da se ovaj problem prevaziđe?
ČENGIĆ-MIRALEM: U mom slučaju i dan-danas postoje neki "pacijenti" koji zovu, pišu, komentarišu, ali ja shvatam da su to ljudi sa ozbiljnim psihičkim problemima i ne mogu im zamjeriti takvo ponašanje. Nastojim ignorisati koliko god je moguće. Neke ozbiljne prijetnje nisam doživjela, a ne vidim ni razlog zašto bih? Bavim se svojim poslom, ne vrijeđam nikoga, ne bavim se nekim "delikatnim" političkim temama koje u našoj zemlji mogu izazvati gnjev sa ove ili one strane. Ipak, svi koji se bavimo ovim poslom moramo biti svjesni toga da svaka naša izogovorena riječ ima u startu veću težinu od onih koje se izgovore u krugu nekoliko ljudi. Da svaki naš komentar ima mnogo veći odjek. Da svaka naša greška ne može proći nezapaženo... Mi smo jednostavno pod lupom. I toga moramo biti svjesni. Oni koji nisu, imaju problem... ili će ga imati prije i ili poslije. I oni koji se u konačnici ne znaju nositi s tim, po mom mišljenju, ne treba da se bave "javnim" poslom, kako se naš poziv definiše.
NN: Da li smatrate da žene treba da budu ravnopravne sa muškarcima?
ČENGIĆ-MIRALEM: Kako kad i kako gdje. Ukoliko se bavimo istim poslovima, nosimo istu odgovornost, sasvim mi je logično da budemo isto rangirani na platnom spisku. Ukoliko mislite na klasičnu podjelu na "muške" i "ženske" poslove, mislim da je dobro da neke stvari ostanu u granicama tog patrijarhalnog odgoja koji je tipičan za Balkan. Ne mislim da je pristojno da muškarac ženi dozvoli da pomjera ormare u stanu ili nosi kutije s nekim teškim stvarima. To je stvar kućnog odgoja. Isto tako ne mislim da muškarac, ako se ne osjeća dobro u kuhinji, a žena je, recimo, odlučna kuharica treba tu nešto da se petlja. Dakle, sve po afinitetima i željama, međutim neke stvari jednostavno ne priliče ženi kao što i ne priliče muškarcu. Vrlo praktično... Kako će žena koja je lakša 30 kila od svog muškarca da nosi isti teret kao on? Ili s druge strane nije li ženi koja ima tanje prste lakše da provuče konac u iglu i ušije rupu na čarapi. Zar, ne? Stvari treba posmatrati logično i ne tjerati neki inat. Ja sam uvijek za kompromis pa i u toj raspodjeli ravnopravnosti.
NN: Da li je, po Vašem mišljenju, ženama ponekad teško da se nametnu kao lideri na određenim pozicijama, te zbog čega je to tako?
ČENGIĆ-MIRALEM: Vjerovatno jeste teže. I to ne zbog njih samih, nego zbog predrasuda koje nameću muškarci. Dakle, većina šefova će svoju zaposlenicu drugačije posmatrati ako je majka, supruga, ako ima život osim onoga u kancelariji. Pri tome, ne misleći o onome o čemu sam maloprije govorila, a to je da su žene baš zbog svoje prirode i milion obaveza s kojima se nose svakodnevno mnogo organizovanije jer nemaju vremena za gubljenje. Mislim da je tu problem samo dok ne dobiju priliku. Čim je dobiju, vrlo brzo pokažu i dokažu da su upravo sve ono o čemu sam govorila. Baš u posljednjih godinu dana imala sam priliku da upoznam mnoge žene koje su me oduševile svojom pameću, sposobnošću, svime što su ostvarile na poslovnom planu. Treba li da napomenem da mnoge od njih imaju i po dvoje-troje djece, da su vrlo dotjerane, elegantne i stignu brinuti o svemu. To su žene koje zaslužuju poštovanje. Da im je teže u odnosu na muškarce, jeste sigurno, ali da znaju - znaju i te kako!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.