Život

Mašinovođa Vićentije: Vozili smo regrute i svatove

Mašinovođa Vićentije: Vozili smo regrute i svatove
Mašinovođa Vićentije: Vozili smo regrute i svatove

VIŠEGRAD - Na višegradskoj stanici nekada je radilo 500 željezničara i drugih radnika, a Višegrad je pune 72 godine bio važan željeznički čvor, sjeća se penzionisani mašinovođa Vićentije Mijadžević (80) koji je lokomotivu vozio punih 28 godina.

Za željezničara je položio u Sarajevu 25. septembra 1955. godine i skoro tri decenije krstario najčešće na relaciji Višegrad - Sarajevo i Sarajevo - Foča.

''Prvi voz sam odvezao na Šargan sa lokomotivom pod brojem 83041, a ložač mi je bio Miloš Rajak'',  priča Vićentije koji se sjeća svake lokomotive, njenog broja, imena ljudi koji su radili na stanici.

Prema njegovim riječima od 500 zaposlenih na željezničkoj stanici u Višegradu danas ima možda još desetak živih željezničara.

''Vozovi su bili puni svaki dan, najviše smo prevozili đake i radnike koji su putovali na posao u Sarajevo, a vozili smo i regrute i svatove. Čak smo nekada ljude primali u lokomotivu ili službena kola jer u putničkim vagonima nije bilo mjesta'', kaže Vićentije.

A onda je došla 1974. godina kada je ova pruga ukinuta i do 1978. stari „ćira“ je samo prevozio đake i radnike od Vardišta do Višegrada, a onda je i on prestao da saobraća.

''Posljednji voz ovuda je prošao tog 20. avgusta, na relaciji Sarajevo - Priboj i od tada smo počeli sa paranjem pruge. Ja sam radio na paranju od Rudog do Međeđe, a poslije i do Ustiprače'', ističe Vićentije.

I dodaje da je tada na željezničkoj stanici ostao voz kao eksponat za neki budući muzej.

''Ostala je lokomotiva pod brojem 83017 sa vagonima. Nažalost, opština Višegrad je davno, još prije rata vagone izrezala i prodala, a lokomotiva se danas nalazi u Čačku'', kaže Mijadžević.

Međutim, 32 godine kasnije, „ćira“ se vratio u Višegrad, 28. avgusta 2010. godine.

Na stanici su se okupili stari željezničari da ga dočekaju i ponovo čuju njegov pisak, pišu Novosti.

''Bilo mi je drago kada sam ga ponovo čuo i vidio. Sanjam ga često, sanjam i lokomotive i vagone i putnike''završava svoju priču Vićentije

Kad je Tito dolazio  

Vićentiju se u sjećanje posebno urezala 1958. godina i kako kaže „proslava na Tjentištu kada je Tito dolazio“.

''Tada sam u lokomotivi pod brojem 83009 proveo punih 76 sati, a taj mJesec sam imao ukupno 358 radnih sati'', kaže stari mašinovođa koji je 24 godine vozio parnjaču, a četiri godine lokomotivu dizelku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije