Samo nekoliko sati prije kraja Drugog svjetskog rata u Evropi, pored njemačkog grada Bruna na istoku zemlje, dogodila se posljednja vazdušna bitka. Ruski vojnici na tlu slavili su konačan pad nacističke Njemačke dok su dva "Yakovlev Yak-9" aviona u vazduhu izvodila akrobacije.
Iznenada se iza oblaka tog 8. maja 1945. godine, pojavio usamljeni "Messerschmitt Me-109". Prvi "Yak-9" odmah je srušen dok se drugi spasio samo zato jer mu je u pomoć priskočilo nekoliko američkih P-51 lovaca.
Bilo je to 352. rušenje njemačkog pilota Erika Hartmana. Postignuće koje niko prije ni poslije nije ponovio. Nikad nije bio srušen, niti je morao da sleti zato što je njegov avion teško oštećen protivničkom vatrom. Samo jednom je sletio u polje, i to zato što je pogođen ostacima ruskog aviona kojeg je malo prije toga pogodio.
Hartman je tog 8. avgusta 1945. pobjegao od Amerikanaca i vratio se u bazu te naredio da se svi avioni unište. Potom se predao Amerikancima, ali oni su ga poslali Rusima.
Nije to znao, ali prema dogovoru s Jalte svi njemački vojnici koji su se borili na Istočnom frontu morali su da budu predani Sovjetima.
"Naučio sam da upravljam avionima zbog mame, ona je takođe bila licencirani pilot. Otvorila je i školu za pilote", rekao je Hartman u jednom od rijetkih intervjua.
Tek što je napunio 15 godina Hartman je u maminoj školi postao i instruktor.
Rođen je 1922. godine, ali prvih šest godina živio je u Kini. Njegov otac bio je ljekar, a zbog teške privredne situacije u Njemačkoj s porodicom se preselio u Kinu. Bio je na 'istoku' cijenjen ljekar, ali vratio se kući 1928. nakon što je počeo kineski građanski rat.
Sa samo 18 godina Erik Hartman prijavio se u Luftvafe te je u oktobru 1940. počeo s obukom na "Me-109". Igrom slučaja nedisciplina mu je spasila život. Izvodio je akrobacije u vazduhu te su ga instruktori suspendovali. Idući dan u njegovom avionu poginuo je drugi pilot. Avion je, naime, bio tehnički neispravan.
Početak je za Hartmana bio težak, u prvoj misiji morao je prisilno sletjeti jer je ostao bez goriva. Kažnjen je trodnevnim radom u servisu za avione. Prvo rušenje zabilježio je 5. novembra 1942., bio je to "Iljušin Il-2".
Do kraja aprila 1943. već je imao 11 rušenja, a onda je postao strah i trepet Istočnog fronta. Rusi su mu dali nadimak 'Crni đavo' te su ga izbjegavali u borbi, ali ipak se nisu mogli sakriti. Godinu i po kasnije, 24. avgusta 1944. godine, Hartman je u samo jednom danu srušio 11 aviona čime je prešao brojku od 300 neprijateljskih rušenja.
Hermann Gering više mu nije dao da leti kako ne bi izgubio heroja, a Adolf Hitler, osim brojnim medaljama i ordenima, Hartmana je nagradio i prebacivanjem u projekat razvoja mlaznog lovca "Me 262".
Njemački as odbio je Hitlera i nastavio da se bori uglavnom protiv Rusa do kraja rata. Nakon što su ga Amerikanci predali crvenoj armiji, Hartman je nekoliko mjeseci bio u pritvoru, a Rusi su željeli da ga nagovore da se priključi tek oformljenim vazdušnim snagama Istočne Njemačke.
Nije pristao pa su ga Rusi osudili na 25 godina zatvora za ratne zločine. Dokazi su bili izmišljeni, ali Hartman na sudu nije imao šanse. U radnim logorima na Sibiru proveo je punih deset godina.
Konačno je pušten na slobodu 1955. godine uz lobiranje kancelara Zapadne Njemačke Konrada Adenauera. Bio je jedan od posljednjih njemačkih ratnih zarobljenika kojeg su pustile vlasti Sovjetskog Saveza.
Nakon povratka u Njemačku, Hartman se priključio zračnim snagama Zapadne Njemačke. Često je bio u sukobu s nadređenima i kritikovao je kupovinu lovaca "Lockheed F-104" jer su bili nepouzdani.
I bio je u pravu jer je više od 100 njemačkih pilota doživjelo nesreću u tim avionima.
Zbog tih čestih sukoba bio je prisiljen 1970. godine da napusti vojsku pa je u Bonu postao instruktor letenja. Prizemljen je 1980. godine zbog srčanih problema, a preminuo je 20. septembra 1993. u 72. godini života.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.