Život

Neobična iskustva: 101 ispovijest ljudi koji su se vratili iz mrtvih

Neobična iskustva: 101 ispovijest ljudi koji su se vratili iz mrtvih
Neobična iskustva: 101 ispovijest ljudi koji su se vratili iz mrtvih

Oni koji su doživjeli iskustvo bliske smrti najčešće opisuju blještavo svjetlo na kraju tunela, ali zabilježena su i druga neobična iskustva.

Pedesetsedmogodšnji socijalni radnik primljen je u bolnicu u Sauthemptonu (Engleska) nakon što se onesvjestio na poslu. Dok su mu stavljali kateter, prvo mu je otkazalo srce, a zatim i mozak.

Uprkos tome, seća se svega što se dešavalo nakon toga: osoblje je zgrabilo eksterni defibrilator kako bi ga reanimiralo. Čuo je i uputstva lekara, a onda je u uglu prostorije, blizu tavanice, ugledao neobičnu ženu, koja mu je gestovima pokazala da joj priđe. Napustio je svoje tijelo i poslušao je.

“U sledećem trenutku bio sam gore, gledao sam odozgo sebe, bolničarku i još jednog ćelavog muškarca”, opisao  je on svoje iskustvo.

Njegova priča je jedna od mnogih koje dovode u pitanje prihvaćena saznanja o iskustvima bliske smrti.

Do sada su naučnici vjerovali da svjesnost prestaje čim srce prestane da kuca i pumpa krv do mozga. U tom trenutku, osoba je tehnički mrtva, mada je bilo slučajeva koji su pokazali da to stanje nije nepovratno.

Ljekari su ovakve priče obično pripisivali halucinacijama, a naučnici su se ustezali da se upuste u istraživanja ovih iskustava, prije svega zato što su ih doživljavali kao nešto što je izvan dometa naučnih istraživanja.

Sem Parnija sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Stoni Bruk u Njujorku i njegovih 17 kolega iz SAD i Velike Britanije odlučili su da se pozabave ovom temom. Četiri godine su analizirali više od 2.000 slučajeva prestanka rada srca, odnosno trenutaka kada kada je pacijent zvanično mrtav.

Od tih pacijenata uspjeli su da ožive 16 odsto, a razgovarali su sa 101 osobom.

“Cilj je, prije svega, bio da utvrdimo kako izgleda mentalno i saznajno iskustvo smrti, a onda – kod onih koji kažu da su bili svjesni dok su bili mrtvi – pokušamo da utvrdimo da li su stvarno bili svjesni”, objašnjava Parnija.

Ispostavilo se da pomenuti socijalni radnik nije jedini pacijent koji se sjećao svoje smrti. Skoro 50 odsto učesnika istraživanja sjećalo se makar nečega, ali osim kod socijalnog radnika i još jedne žene, iskustva pacijenata nisu bila povezana sa konkretnim događajima koji su se desili dok su bili mrtvi.

Oni su opisivali scenarija koja podsećaju na snove ili halucinacije, a Parnija i njegov tim su ih grupisali u sedam osnovnih kategorija: strah, pojava životinja ili biljaka, jarka svjetlost, nasilje i progon, deža vu, pojavljivanje članova porodice i sjećanje na događaje poslije prestanka rada srca.

Dok su jedni bili uplašeni ili progonjeni (ceremonije spaljivanja, sahranjivanje u uspravnom položaju, povlačenje kroz duboku vodu i sl), drugi su izjavili da su bili ispunjeni “osjećanjem mira i prijatnosti”.

Parnija kaže da je “jasno da ljudi imaju iskustava o vremenu kad su bili mrtvi”, ali da način na koji će interpretirati ta iskustva u potpunosti zavisi od njihove prošlosti i ranijih uvjerenja. Pošto se probudi iz mrtvih, neko iz Indije bi mogao da kaže da je vidio Krišnu, dok će pacijent sa Srednjeg zapada Amerike vjerovatno tvrditi da je vidio Boga.

“Ako je otac sa Srednjeg zapada govorio detetu da će kada umre videti Isusa i da će on biti pun ljubavi i saosećanja, onda će ga oni sigurno to i vidjeti”, objašnjava Parnija.

Za sada tim nije otkrio nikakav nagovještaj koji bi im pokazao koji ljudi su skloni da se sjećaju vremena dok su bili mrtvi, a ne mogu ni da objasne zašto neki imaju zastrašujuća iskustva, a drugi euforična.

Parnija ističe da čak i ako se ljudi ne sjećaju eksplicitno iskustva smrti, ono može da utiče na njih na nivou podsvijesti. On pretpostavlja da to može da objasni različite reakcije pacijenata poslije oporavka: neki prestaju da se boje smrti i usvajaju altruistički stav prema životu, dok drugi pate od posttraumatskog stresnog poremećaja.

Parnija i njegove kolege već planiraju nove studije kako bi odgovorili na neka od ovih pitanja.

“Svako ko je donekle objektivan složiće se da je ovo nešto što zahtjeva dalja istraživanja. Imamo sredstva i tehnologiju. Sada je vrijeme da to i uradimo”, kaže on.

(NN/skandalozno.rs)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije