Svi se vjerovatno sjećate rudara iz Breze Alije Sirotanovića.
I Nele Karajlić iz “Zabranjenog pušenja” mu je posvetio pjesmu, piše Telegraf.
Ono što sigurno niste znali jeste činjenica da je Alija Sirotanović, zapravo, sistem rada koji ga je svojevremeno proslavio usvojio, da ne kažemo “ukrao”, od rudara borske Jame, Međeda Huseinovića.
Rad s dve bušilice istovremeno Međedovom nasljedniku donio je slavu, a rudara iz Bora potpuno neopravdano bacio u zapećak.
Priča o najboljem borskom rudaru, kvalifikovanom bušaču Međedu Huseinoviću, ušuškana je 400 metara ispod zemlje, u kafiću koji se danas u borskoj Jami nalazi na toj dubini. Tamo se, na “zidu” pećine uklesane u stijenu, na jedanaestom jamskom hirozontu, čuva priča o rekorderu Huseinoviću.
Međed Huseinović je bio najbolji rudar borske Jame od 1946. do 1953. godine.
Postigao je jugoslovenski rekord u obaranju rude u tom periodu i postao 11 puta udarnik. Kao najbolji borski rudar predvodio je brigadu Borskog rudnika na takmičenju rudara obojenih metala u Trepči.
Prvih dana takmičenja Međed je oborio devet tona rude, zatim 140, pa 300 i najzad – 430 tona! Rekord je bio impresivan – radnu obavezu izvršio je čak sa 240 odsto.
Pred kraj svog radnog vijeka, na pitanje da li zna koliko je rude iskopao, Međed je kazao “Tih udarničkih godina ispunio sam najmanje dva petogodišnja plana”.
Međeda i njegove drugove udarnike 1947. i 1948. godine primio je Josip Broz Tito, predsjednik Jugoslavije. Ubrzo po povratku u Bor Međedu je od Tita stigla uputnica na 25.000 dinara i radio-aparat marke „Philips“, kakav u to vrijeme u Boru niko nije imao.
Tada, kada je sa kolegama postavljao neviđene radne rekorde, Huseinović je dvaput više zarađivao od direktora Borskog rudnika. Direktor je imao pet i po hiljada, a Međed deset do 40 hiljada dinara.
Tamo gdje se već 111 godina otkopava ruda bakra i zlata, u Jami borskog rudnika, prije nekoliko godina otvoren je kafić. Prostor od 65 kvadratnih metara uređen je i opremljen tako da posjetiocima dočara neponovljivu radnu atmosferu i uslove u kojima su u Boru radile generacije rudara na dubinama i do 700 metara, i tu zarađivale, i još uvijek zarađuju, svoj „hljeb sa sedam kora“.
Do kafića se stiže za par minuta i to liftom koji turiste spušta na dubinu od 400 metara. Lift je prostran i može da “primi” pedesetak ljudi, taman koliko vozi jedan turistički autobus. Postoji prirodno provjetravanje, pa se i duboko pod zemljom diše kao napolju, a temperatura vazduha je 18 stepeni Celzijusa.
U jamskom kafiću možete popiti kafu, čaj ili sok, a alkohol, kažu, nije u ponudi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.