Petar Živanović (20), učesnik sastanka koji okuplja mlade iz zemalja bivše Jugoslavije izliječene od kancera, izborio se sa leukemijom.
"Imao sam 13 godina kad je otkriveno da bolujem od leukemije. Baš tog dana kad su me zadržali u bolnici, trebalo je da održim svoj prvi koncert u sviranju harmonike, na koji me lekari nisu pustili. Bio sam očajan. Prvih dana doktori nisu hteli ni da mi kažu šta mi je, sve dok nisam ljutito to tražio od njih. Kad sam čuo reč leukemija, samo sam se pitao zašto baš ja".
Ovako počinje svoju tešku priču, ali sa srećnim krajem, Petar Živanović (20) iz Beograda, koji je pobijedio strašnu bolest. On i još 60 mladih iz zemalja bivše Jugoslavije koji su se izborili s rakom u četvrtak su započeli četvorodnevnu Drugu regionalnu konvenciju „Hoću da znam“, u Beogradu, u Terapijskom vrtu, na Adi Ciganliji, piše Kurir.
Iako je saznao užasnu vijest, hrabri Petar nikad nije poklekao.
"Znao sam da mi nema druge nego da se borim. Počeo sam da se interesujem za svoju bolest, dosađivao sam lekarima da mi sve objašnjavaju, tražio sam da čujem svaki detalj jer sam uvek voleo da saznajem nove stvari. Nikad nisam plakao, smejao sam se, bodrio sam druge i svirao harmoniku. Sa mnom su bile dve veoma tužne i povučene devojčice. Kad sam ja došao, živnule su, promenile se. Davao sam sve od sebe da ostanem vedar i da unutar sebe osećam kao da se ništa loše ne dešava", sjeća se svojih teških dana Petar.
Njegovo mukotrpno liječenje trajalo je dvije godine, a svo vrijeme najveća podrška bila mu je porodica. Iz užasne borbe, u kojoj je mogao da izgubi život, Petar je izašao zreliji i jači, s novim nadama i planovima. Prvo što je uradio poslije izlječenja - otišao je na svjetsko takmičenje u sviranju harmonike i tamo je svima pokazao koliko vrijedi!
"Posle dve godine pakla, izlečio sam se! Prvo šta sam uradio, a za šta sam se i uprkos bolesti sve vreme spremao, jeste svetsko takmičenje u sviranju harmonike. To je bilo u Hrvatskoj, učestvovali su muzičari iz 100 zemalja, a ja sam osvojio prvo mesto. Bio sam beskrajno srećan. Nastavio sam da budem pozitivan i da se trudim, sad upisujem fakultet i želim da budem učitelj tradicionalnih igara i etno-muzikologije pošto obožavam harmoniku i decu", završava svoju dirljivu priču ovaj momak, koji pun nade i životne energije planira svoju budućnost. Na kraju Petar poručuje:
"Zdravlje i porodica su najvažnije i najlepše stvari u životu!"
Gubila sam bitke, ali dobila sam rat
I Advija Džambas (17) iz Travnika pobijedila je tešku bolest, a poslije višegodišnjeg liječenja jača je i zrelija. Njoj je u 13. godini otkriven tumor limfnih čvorova, i poslije dvije transplantacije i hemoterapije nastavila je život bogatija za veliko iskustvo.
"Kad su mi rekli da imam tumor limfnih čvorova, znala sam koliko je to opasno, ali sam sebi rekla: „Pobijediću bolest, nikad se neću predati.“ Tako je i bilo, možda sam nekad gubila bitke, ali sam na kraju dobila rat, to je jedino važno. Dobrovoljni donor za drugu transplantaciju krvotvornih matičnih stanica bio je jedan Nijemac, koga bih mnogo volela da upoznam. Eto, poslije mnogo muka i patnji, bolest me je i mnogo čemu naučila", završava priču hrabra Advija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.