Revolucionarni izum bez kojeg se nije mogla zamisliti nijedna kancelarija tokom većeg dijela 20. vijeka odlazi u istoriju.
Pod naletom kompjuterske tehnologije pisaća mašina je ustuknula, pa je zatvorena i posljednja fabrika za proizvodnju dugogodišnjih najboljih prijateljica sekretarica, pisaca i novinara.
Era pisaće mašine, glavnog dijela kancelarijske opreme tokom većeg dijela 20. vijeka, koja je izazvala revoluciju u načinu rada, pred okončanjem je jer je u Mumbaju, u Indiji, posljednja fabrika u svijetu za njihovu proizvodnju obustavila rad.
Zalihe u fabrici "Godrej&Boyce" broje svega nekoliko stotina pisaćih mašina.
Mada su pisaće mašine u zapadnim zemljama već odavno zastarjele, u Indiji su donedavno predstavljale uobičajeni dio kancelarijske opreme.
Potražnja za tim mašinama je, međutim, u posljednjih 10 godine znatno opala zbog preorijentacije korisnika na kompjutere.
Svi proizvođači kancelarijskih pisaćih mašina u svijetu su poslije 2000. godine obustavili proizvodnju, osim indijskog pogona, u kojem je do 2009. godine izrađivano između 10.000 i 12.000 komada godišnje.
Preostale mašine većinom su modeli za arapski jezik.
Firma je počela proizvodnju tokom pedesetih godina 20. vijeka, kada je tadašnji premijer Indije Džavaharlal Nehru predstavio pisaću mašinu kao simbol nezavisnosti i industrijalizacije te zemlje.
Početkom devedesetih godina prošlog vijeka fabrika je prodavala 50.000 primjeraka godišnje, ali je prošle godine prodaja pala na manje od 800 komada.
Bilo je i neuspjelih pokušaja modernizacije.
Prva komercijalna pisaća mašina proizvedena je 1867. godine u Sjedinjenim Američkim Državama i na prelasku u 20. vijek je dobila standardizovani oblik, uključujući tastaturu popularno nazvanu kverti (zbog rasporeda slova u redu ispod cifara - QWERTY), koja je i danas standard za tastature, ali i sve veći broj mobilnih telefona.
Inače, kompjuter je taj koji je predstavljao konačni kraj za pisaću mašinu. Štaviše, pisaća mašina je, na neki način, i kumovala izumu kompjutera. O tome svjedoči i Stiv Voznika govoreći o tome kako je dobio ideju za svoj prvi Apple 1.
Naime, želio je da iskombinuje upravo pisaću mašinu i televizor i tako je dobio svoj prvi kompjuter.
"Da, to je istina, televizor i pisaća mašina su me natjerali da razmislim kako bi bilo da napravim nešto što bi mi omogućilo da na ekranu vidim ono što kucam na mašini."
Ričard Polt, profesor filozofije s Havijer univerziteta u Sinsinatiju, jedan od najpoznatijih kolekcionara pisaćih mašina u svijetu i dosad je sakupio oko 200 izuzetnih primjeraka, od kojih neki datiraju čak iz 1889. godine.
"Ovaj odlazak pisaće mašine u penziju je bolan za mene, kao zaljubljenika u mašine, ali sam svjestan da je kraj neizbježan. Za kreativne ljude, posebno književnike, ovo je bila jedna veoma lična veza s oruđem rada. Kada postanete ovisni o kompjuteru, onda imate osjećaj da gubite nezavisnost, jer ovisite o struji, o hardveru i softveru, i više ništa nije tako romantično kao što je bilo s pisaćom mašinom", kaže Polt.
Upravo činjenica da mašine odlaze u penziju znači da će zainteresovanost kolekcionara znatno porasti, a samim tim i cijene antikviteta, poput njegovih iz 19. vijeka.
"Već sada je primjetno veće interesovanje raznih kolekcionara za pisaće mašine, a i mladi ljudi, pristalice retro stila, takođe se vraćaju mašinama, jer im razni digitalni uređaji jednostavno narušavaju privatnost. Moram priznati da stare mašine, koje su pritom u dobrom stanju, imaju veliku vrijednost na tržištu. Ono što je problematično je to što više nema majstora koji popravljaju mašine i uskoro ćemo sami morati to da radimo. Danas na raznim sajtovima, posebno na eBayu, ima fenomenalnih mašina koje potiču iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka. To su mašine koje su napravljene da traju i one će zasigurno raditi još godinama", priča Polt.
Među prvim korisnicima revulucionarnog izuma bili su brojni pisci i filozofi, a najpoznatiji među njima je bio Fridrih Niče, koji je veoma često koristio pisaću mašinu za svoja djela.
Njegovi savremenici kažu da mu je pisaća mašina bila od velike koristi u vrijeme napada migrene, kada je skoro gubio vid.
I Mark Tven je bio jedan od prvih korisnika pisaće mašine. On u svojoj autobiografiji tvrdi da je bio prvi pisac koji je izdavaču predao rukopis urađen na pisaćoj mašini, a radi se o jednom od njegovih najpoznatijih romana "Avanture Toma Sojera".
Međutim, jedan od njegovih savremenika tvrdi da je sam Tven pogriješio u svojoj autobiografiji, jer jeste istina da je on bio prvi koji je predao rukopis kucan na pisaćoj mašini, ali da nije riječ o "Tomu Sojeru", već o djelu "Život na Misisipiju".
Pisaću mašinu je volio i Ernest Hemingvej. Pisci koji su bili među posljednjim korisnicima pisaće mašine i koji su uporno odbijali da pređu na kompjutere su Endi Runi i Vilijem Bakli, a Dejvid Sedaris je koristio pisaću mašinu sve do svoje smrti 2005. godine.
Pisac Vilijem Gibson koristio je pisaću mašinu za većinu svojih djela, ali je prije nekoliko godina suočen sa činjenicom da se njegova mašina ne može više popraviti bio primoran da pređe na kompjuter.
Pisac Harlan Elison koristio je pisaće mašine tokom cijele svoje karijere, a kada je više niko nije htio popraviti, odlučio je da sam nauči popravljati mašine i tako nastavio sa svojim radom. Govoreći svojevremeno o kompjuterima, rekao je da umjetnost ne treba da bude jednostavna i laka, pa joj zato i ne trebaju kompjuteri koji će olakšati posao.
Poznati pisac Kormak Mekarti jedan je od posljednjih pisaca koji ne odustaje od mašine, pa tako i danas svoja djela piše na pisaćoj mašini. Njegova poznata mašina Lettera 32, iz 1963. godine, prodata je na humanitarnoj aukciji 2009. godine za nevjerovatnih 254.500 dolara, a on je odmah nakon toga kupio identičnu, za svega 20 dolara, kojom i danas piše.
Početak i kraj
Pisaća mašina je naziv za mehanički ili elektromehanički uređaj sa setom dugmadi sa slovima, brojevima i interpunkcijskim znacima, čijim se pritiskanjem štampa tekst na papiru.
Od sedamdesetih godina 19. vijeka, kada je ušla u masovnu upotrebu, pa sve do kraja 20. vijeka, kada su kompjuteri stupili na scenu, mašine su bile neizbježne u korporacijskom svijetu, ali i u radnim sobama pisaca i novinara.
- 1867. proizvedena prva pisaća mašina
- 20. vijek bio nezamisliv bez nje
- 10 zadnjih godina opada potražnja
- 2011. zatvorena posljednja tvornica
- 200 izuzetnih primjeraka sakupio Ričard Polt
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.