Tajna vlašićkog sira leži u svježoj planinskoj travi, vodi i vazduhu na kojima životinje borave, a što dovodi do toga da one daju vrhunsko mlijeko od kojeg nastaje prepoznatljivi brend s ovog kraja.
Bez obzira na to da li se radi o kravljem ili ovčijem, u pitanju je proizvod koji je prepoznatljiv po tome što je uglavnom veoma slan, a boja bijela toliko da umara oči.
U pitanju je jedinstven slani delikates koji svojom žestinom budi sva čula i veoma brzo otvara apetit za hranom.
Ukus se može "dotjerivati" tako što će se, primjera radi, ako je preslan za nečiji ukus, ostaviti da prenoći u običnoj vodi.
Jovanku Marić, mještanku Vitovlja, sela podno ove planine, koja ga pravi više od 30 godina, ekipa "Nezavisnih" zatekla je u njenoj kući baš u momentu kada ga je sirila i to od kravljeg mlijeka.
Insistirali smo da nam otkrije recept kako bismo jednom za sva vremena riješili misteriju i otkrili koji je to tajni sastojak koji ovaj sir čini tako jedinstvenim, ali nam to nije pošlo za rukom.
"Nema tu šta da se kaže. Proces je isti kao i za svaki drugi sir. Ali ovdje na Vlašiću ima nešto u vodi, zraku ili ispaši što ga čini tako posebnim", kaže ona.
Tu tvrdnju potkrepljuje i činjenicom da je sir pravila i dok je sa porodicom, ratom primorana, živjela u Kotor Varošu, ali da ni izbliza nije uspjela da ostvari isti ukus.
"Sve sam isto radila kao i ovdje, ali to jednostavno nije bio isti sir, čak nije ni podsjećao na njega", kaže Marićeva.
Sir je, prema njenim riječima, kao vino, što duže stoji - to je bolji, jer ima svoj proces sazrijevanja. Ono po čemu je, kako tvrdi, njen prepoznatljiv je to što sa mlijeka ne skida kajmak, pa sav kvalitet mlijeka na kraju završi u snježnobijeloj grudi. U to smo se i sami uvjerili kroz malu degustaciju bez koje nismo mogli otići.
Za jedan kilogram, kako je procijenila, potrebno je šest do sedam litara mlijeka.
Ova vrijedna domaćica kaže da sa otkupom nikada nije imala problema te da bi, prema njenim riječima, "tonu prodala" da ima usirenu.
Vlašićki sir oduvijek je bio na cijeni. Mještani kažu kako se u stara vremena za kilogram vlašićkog sira mogao dobiti kilogram teletine.
Po današnjim cijenama, koje važe na ovoj planini, za kilogram kravljeg je potrebno izdvojiti oko osam maraka, a ovčijeg od 10 do 12 KM, što pokazuje kako se cjenovnik nije puno od davnina promijenio.
U pitanju je nekomercijalni, koji se pravi u kućama i skladišti u podrumima, a koji je za mnoge kupce puno ljepši.
Trendovi pokazuju da je trenutno popularniji kravlji, a da se od ovčijeg mnogi suzdržavaju zbog bolesti plavog jezika koja trenutno hara zemljom, a koji napada ove životinje.
Slično je, samo suprotno tvrde seljani sa Vlašića, bilo prije nekoliko godina kada je bila rasprostranjena bolest u narodu poznata kao kravlje ludilo. Ovčiji sir tada je doživio ekspanziju, dok su kravlji svi izbjegavali i malo ko ga je kupovao.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
