Zanat časovničara, ili u narodu poznatijih kao sajdžija, polako izumire u Banjaluci jer ih je nakon proteklog rata bilo 15, a sada ih ima samo pet. Potvrdio nam je ovo časovničar Mile Popović (60), navodeći da se mladi ljudi ne odlučuju za ovaj zanat jer u njemu naprosto nema dobiti zbog jeftinih kineskih satova.
"Počeo sam ovaj posao s ujakom u svojoj 30. godini i s njim sam naučio ovaj interesantan zanat. Mladi ljudi nemaju interesa za ovakvu vrstu zanata, jer nije lagan, ali ni profitabilan. Prvenstveno je velika ekonomska kriza, kineski satovi su sve jeftiniji, a tu su naravno i mobilni telefoni s kojima uvijek imate pogled na vrijeme", priča nam Popović.
On dodaje da i nadležni nemaju sluha za zanatske radnje, jer imaju poreze kao i velike kompanije.
"Imamo problem s porezima i nametima koje ne možemo plaćati. Trebalo je da odem u penziju, ali ne mogu, jer sebi nisam uplatio preostali dio radnog staža. Kada bismo se oslobodili nekih nameta, bilo bi nam svima lakše, jer su mi obaveze veće od dobiti", istakao je Mile.
SAT KAO USPOMENA: On naglašava da satove većinom popravljaju stariji ljudi kojima su isti uspomene na lijepa vremena.
"Problem kod nas je što mi nemamo kulturu nošenja satova i sve više je lažnih. Nadam se da će se tržište urediti i pružiti mogućnost da ispliva original", naglasio je Popović.
On je rekao da je najskuplji ručni sat koji je popravljao koštao 1.500 evra.
"Ovaj zanat polako, ali sigurno izumire kod ljudi, jer nemate profit ukoliko niste u centru grada, ali ni perspektivu ako ste mlad čovijek. Ovaj zanat će u Banjaluci izumrijeti za pet godina, jer svi koji rade ovaj posao imaju 60 godina i za taj period će otići u penziju. Jedino vlast može da preokrene trenutnu situaciju", naglasio je ovaj poznati časovničar.
Jedan od časovničara u gradu na Vrbasu je i Borislav Rogić, koji ima svoju radnju "Rogić" na Haništu, a kada smo je posjetili, ugledali smo i mladog momka koji mu pomaže u radu. Pomislili smo da će taj mladić nastaviti časovničarski zanat, ali je to njegov sin kojem je to trenutni posao.
NEMA PROFITA: "Mladi se ne interesuje za ovaj zanat, jer u njemu nema profita. Moj sin mi pomaže i interesantno mu je, ali mi kaže da nema dobiti u ovome svemu. Lijep je ovaj posao, samo se nadležni moraju više pobrinuti za nas. Veći je problem u tržištu koje nije regularno i kineskim satovima koji su lažni, ali i kriza ima veliki uticaj na prodaju i profit", rekao je Rogić.
Rogić se ovim zanatom bavi od 1974. godine kada je postao punoljetan.
"Učio sam ovaj zanat kod jednog poznanika i nakon godinu sam otvorio svoju samostalnu radnju. Nije mi žao što sam ovoliko godina radio ovaj zanat, ali kada odem u penziju ne znam ko će ga nastaviti", naglasio je on.
Rogić dodaje da se satovi više ne kupuju ni za Osmi mart, Dan žena.
"To je nekada bilo. Danas se više kupuju za rođendane, ispraćaj iz firme, godišnjicu brakova ili neku uspomenu. Sat više nije poklon kao nekada, jer mi nemamo kulturu kupovine i poklanjanje satova", istakao je on.
Zanati tako umiru, prema riječima naših sagovornika, zbog krize, nezainteresovanosti mladih i nemara nadležnih.
Postavlja se pitanje ko će nam u budućnosti promijeniti bateriju, staklo ili kaiš na satu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
