Život

Potresna priča Vanje Grbića koja je rasplakala mnoge

Potresna priča Vanje Grbića koja je rasplakala mnoge
Potresna priča Vanje Grbića koja je rasplakala mnoge

Život piše romane, kaže jedna izreka, a nažalost, mnogi od njih budu i tužne i potresne priče. Jednu takvu situaciju, sasvim slučajno, osjetio je i legendarni odbojkaš Vladimir Grbić, vraćajući se sa obilježavanja 30 godina svog razreda iz srednje škole

Nakon što je krenuo ka Kleku do majke u povratku sa okupljanja sa drugarima, doživeo je situaciju koja ga je veoma potresla, a koju je kasnije podijelio na svom Fejsbuk profilu i tako rasplakao mnoge koji su ga pročitali.

“Moj razred biologičara… nakon 30 godina i dva drugara manje… Život ne bira…”, bio je njegov komentar uz fotografiju okupljenog odjeljenja 30 godina kasnije.

I to je bio tužan komentar za mnoge zbog dva drugara, koja nisu sa njima, ali je status koji je legendarni odbojkaš objavio kasnije tjerao na suze i one koji to rijetko kada čine.

Naime, na stanici je stao momku koji je čekao prevoz i povezao ga, a ispostavilo se da je to sin njegovog preminulog drugara, sa kojim je posljednji put pričao baš kada je njegova žena bila trudna i nosila momka sa kojim je upravo pričao.

“Nakon večere pune emocija sa mojim biolozima iz srednje škole, razredom od pre 30 godina, vratio sam se u Klek da kod mama Dane ostavim neke stvari. Na stanici u Kleku stajao je momak. Kad mogu uvek povezem nekog. Ajde rekoh, tražiš li molbu”, napisao je na Grbić na profilu.

Mladić uđe i reče dobro veče.

Kako se prezivaš?

Petrović kaže.

Ko ti je otac?

”Meni je stric Drago”…

U tom trenutku kao da me neko nožem uboo u srce.

Čekaj ti si sin Stevice?

Da reče…

Stevice, mog preminulog druga iz osnovne škole, sa kojim sam razgovarao poslednji put dok mu je žena bila trudna sa ovom momčinom a on teško oboleo od raka”.

Znaš li ko sam ja rekoh.

Znam, reče momak.

Sećaš li se oca?

Pa ja sam čika Vanja imao godinu i po dana, i ne baš.

E sine… tvoj tata i ja smo odrasli zajedno, rekoh, išli smo u isti razred. “Jedva sam izgovorio… Momak mi je video suze, koje nisam ni pokušao da zadržim… Život je neumoljiv, a Stevica, bio bi ponosan na sinčinu. Često se pitam o smislu života. I sve više shvatam koliko je važno pomoći onima posle nas da postanu vredni i dostojni svojih predaka”, završio je Grbić srceparajuću priču.

(Telegraf.rs)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije