Trgovanje ljudima jedan je od najgorih zločina. Donosimo vam šokantne, stvarne priče žrtava. Njihove tragične sudbine zapisane su u policijskim bilježnicama, prenosi Expres.hr.
Anina (11) majka je prostitutka. Rodila ju je u BiH. Nije znala ko je Anin otac. Bebu nije željela, ostavila ju je nakon porođaja. O Ani se počela brinuti baka.
Zapravo, nije se brinula o njoj. Zanemarivala ju je i hranila tek toliko da može preživjeti. Ali baka joj je bila jedino živo biće koje je imala na ovom svijetu pa je voljela baku. Rasla je uz nju u siromaštvu i - prošnji.
S vremenom, kako je Ana odrastala, a bila je predivna curica prekrasne smeđe kose, baka je, zahvaljujući Ani, počela više zarađivati. Ljudi su voljeli Anino milo lice pa bi uvijek udijelili više novca. Međutim, nije samo prosila...
"Za nas su baka i Ana bile strankinje koje smo u Hrvatskoj zatekli u prošnji. Curica je bila gotovo nepismena, ali vrlo inteligentna i prelijepa – svjedoče nam istražioci, koji su baku i Anu lani uhvatili dok su prosile. Ana kao da je odahnula. Kao da je shvatila da su patnje završile. Ne zbog prosjačenja nego zbog onoga što su psiholozi poslije otkrili vještačenjem. Više od godinu dana Anu su u Bosni i Hercegovini držali zarobljenu, izgladnjivali, tukli, silovali. Imala je manje od 10 godina. To nije rekla ljekarima. Nacrtala im je svoje patnje. Crteži su to koji, kad ih vidite, mislite da su predložak za film strave i užasa. Baka, koju su na kraju protjerali iz Hrvatske, morala je znati što su zvijeri činili njenoj unučici. No nije reagovala."
"Ona ju je koristila za prosjačenje i samo joj je to bilo bitno. Od dražesne curice pretvarala ju je u još dražesniju samo radi svoje koristi", kažu istražioci, a prenosi Avaz.
Zločincima iz BiH policija još nije ušla u trag. Baka, nažalost, nikoga nije odala. Vratila se u BiH bez svoje male curice, kako joj je lažno tepala.
Ani je Hrvatska odobrila četvrti privremeni boravak iz humanitarnih razloga. U sigurnoj je u porodici. Ne želi otići iz Hrvatske, rado bi ovdje zauvijek ostala.
Ima svoju dekicu, krevetić, jastučić i medu. Naučila je čitati i pisati, jede redovnoo, ne tuku je, ne prisiljavaju ni na šta.
"Više od 12 milijardi dolara na godinu zarade trgovci ljudima", šokirali su u MUP-u ovim podatkom.
Ova dobit odnosi se samo na trgovanje ženama i djecom, i to zbog seksualnog iskorištavanja. Trgovanje ljudima jedan je od najvećih međunarodnih problema posljednjih godina, kažu u MUP-u Hrvatske.
"Trgovanje ljudima jedan je od najgorih zločina našeg doba. Muškarci su najčešće žrtve prisilnog rada, žene prostitucije, a djeca prosjačenja i prodaje porodicama bez djece. Svi mogu biti žrtve zbog trgovanja ljudskim organima", napominju u MUP-u.
Sanja (24) konobarisla je u kafanama. Poznanik joj je otvoreno ponudio zarađivanje na prostituciji. Obećao joj je sunčanu zemlju i dobru zaradu. Zagrizla je. Spakovala je kofer, uzela pasoš i otišla u Španiju. Tamo ju je "sve čekalo", stan i – makro.
"Prvo je dobila batina. Potom ju je bacio u sobicu, još je jedanput pretukao, uzeo joj mobitel i pasoš", zapisala je policija.
"Pokušaš li pobjeći, zaklaću te, ubiću te... Ne znaš ko sam i kakve veze u policiji imam. Ti si sad moje vlasništvo i zarađuješ za mene", jasno joj je makro dao do znanja.
Sanja je plakala i patila. I prostituirala se. Često su je i silovali jer im je to makro dopuštao. U trošnu bi sobicu doveo i petoricu muškaraca koji su je silovali i iživljavali se nad njom.
"Ja častim", govorio bi im.
Batine je dobivala redovno. Na dan je morala "odraditi" i 50 mušterija. Makrou je davala cijelu dnevnu zaradu, između 2500 i 3000 evra.
Morala je pristajati na seks bez kondoma ako bi to mušterija željela. Mnogi su željeli seks tokom menstruacije. Ni toga nije bila pošteđena...
Sad je u Hrvatskoj. Uspjela je pobjeći iz sobička iz Španije, preko Slovenije, vozom u Hrvatsku. Bez pasoša.
Međutim, nije željela sarađivati s istražiocima. Javila se samo da je bila žrtva trgovine ljudima. Kao žrtva ne mora ništa odati policiji...
"Otkad im oduzmu dokumente, žrtve, iako toga možda nisu svjesne, postaju žrtve trgovine ljudima. Postaju ovisne o trgovcima i žive pod velikim stresom, u stalnom starhu od zlostavljanja, ubistva ili deportacije", ističu u MUP-u.
Tamara (13) rodila se u Sofiji, u Bugarskoj. Roditelji su joj se rastali kad je napunila pet godina. Nakon rastave je ni jedan od roditelja nije želio pa je završila u dječjem domu.
Tamo je ostala do 13. godine, kad su otac i pomajka došli po nju. Odveli su je u mjesto Levski. Otac ju je tretirao kao nepotreban predmet. Svaki ju je dan tukao više puta. Udarao ju je u glavu i tijelo, gurao joj ruke u vrući štednjak.
Jedanput ju je nožem rezao po tijelu. U tom je paklu Tamara živjela četiri mjeseca. Ponadala se boljem životu nakon što ju je pomajka za 4.000 evra prodala trojici muškaraca i ženi.
Oni su je odveli u Hrvatsku, u Osijek. Smjestili su je u porodicu kojoj su je prodali kao suprugu maloljetnom Mirku (14). Tamara je prihvatila brak i život u novoj porodici. Nadala se da će joj biti bolje nego kod oca i pomajke.
"Mirkova baka počela ju je ‘pripremati’ za prvi polni odnos. Opirala se pa ju je baka ispljuskala. Užasno se prepala, hrabro je odbijala bilo kakav polni odnos. No to je kratko trajalo. Morala je spavati s Mirkom, ali i s rođacima. Poslije su je tukli bez obzira na to je li pristala na seks ili nije", zabilježili su policajci.
Shvatila je da joj se neće ispuniti nade u život bez patnje. Odlučila je pobjeći u Bugarsku, ali ne k ocu nego u dječji dom iz kojeg su je odveli. No Mirkova baka nije mogla podnijeti bijeg unukove "žene" .
Nestanak je prijavila policiji. No oni su je prvi pronašli i smjestili je u osječku odgojnu ustanovu. Ostala je u Hrvatskoj zbog Programa zaštite identificirane žrtve trgovanja ljudima.
"Prošlih godina spremili smo dva sigurna skloništa za žrtve trgovanja ljudima, jedno za odrasle, za koje se brine Crveni križ, a drugo za maloljetne, za koje se brine Ministarstvo zdravstva i socijalne zaštite. Troškove zaštite za žrtve snosi Vlada.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.