Iran je jedna od rijetkih zemalja gdje je homoseksualizam kažnjiv smrtnom kaznom.
Sveštenici, ipak, prihvataju da postoji mogućnost da je homoseksualna osoba "zarobljena u tijelu suprotnog pola". Upravo to je razlog zašto homoseksualce u ovoj zemlji šalju na prisilne operacije, a ukoliko to ne žele, moraju napustiti zemlju, piše BBC.
Jedna od njih je i Donja, koja je odrastajući u Iranu stalno nosila kačkete, šišala se nakratko, te odbijala da nosi maramu, kao većina djevojaka.
Željela je da bude muškarac, a užasavala se svega što ima veze sa ženstvenošću. Međutim, kada su je jednom rutinski kontrolisali, vidjeli su da je riječ o djevojci, nakon čega su se "obrušili" na nju.
"Šta je s tobom, zašto izgledaš ovako, idi i promijeni pol", rekao joj je jedan od policajaca.
Međutim, tada je i sama Donja shvatila da bi to trebalo da uradi; štaviše, to joj je postala opsesija. Punih sedam godina, Donja je primala hormonsku terapiju; glas joj je postao dublji, a počele su i da joj rastu dlake na licu. Međutim, kada su joj doktori konačno predložili operaciju, ona je počela da se pita da li je zaista u redu da to uradi:
"Nisam imala pristup internetu, zapravo, imala sam pristup samo nekim stranicama. Tada sam počela da se raspitujem i potražila sam pomoć od prijatelja u Švedskoj i Norveškoj", kaže Donja i nastavlja: "Onda sam shvatila da moram da spoznam samu sebe. Zapravo, shvatila sam da sam gej osoba i da sam srećna i zadovoljna takva kakva sam."
Međutim, život homoseksualne osobe u Iranu, posebno onih koji otvoreno pričaju o tome, gotovo je nemoguć. Donja, koja danas ima 33 godine, na kraju je odlučila da prebjegne u Tursku, a zatim je otišla u Kanadu, gdje je dobila azil.
Iako niko od zvaničnika neće priznati da homoseksualne osobe prisiljavaju na operacije, činjenica je da je pritisak izuzetno intenzivan.
Negdje početkom osamdesetih ajatolah Homeini je izdao fatvu kojom se dopušta promjena pola. Navodno, razlog ove njegove odluke je bio taj što je bio dirnut susretom s jednom ženom, koja je bila "zarobljena" u tijelu muškarca.
Šabnam, psiholog na jednoj državnoj klinici u Iranu, kaže da većina gej osoba na kraju završi na operaciji promjene pola. Naime, doktori ih uvjeravaju da su oni bolesni te da im je neophodno liječenje. Štaviše, doktori ih upućuju i na sveštenike, koji im kažu da se moraju svakodnevno moliti za "ozdravljenje".
Šabnam tvrdi da doktori ne znaju razliku između identiteta i seksualnosti, zbog čega i forsiraju priču o promjeni pola.
Da to nije jednostavan proces, svjedoče i iskustva iz drugih zemalja, gdje promjeni pola prethodi psihoterapija, zatim hormonska terapija, pa tek onda se kreće u operativne zahvate. Riječ je o kompleksnom procesu koji traje godinama. Međutim, homoseksualne osobe u Iranu uvjeravaju da je riječ o krajnje jednostavnom procesu.
"Oni zapravo stalno idu s pričom kako je sve to jednostavno. Štaviše, obećavaju da će im ekspresno izdati nova lična dokumenta, a nude im i pozajmicu za operaciju, koju kasnije otplaćuju na rate", kaže Šabnam.
Ima i onih koji podržavaju ovu politiku iranske vlade, posebno oni koji žele promjenu pola. Za njih je to ispunjenje njihovog sna. Međutim, problem je što se ove operacije nude i osobama koje ne žele da promijene pol, poput Donje, koja je sasvim zadovoljna sobom.
"Da, može se reći da je to još jedan vid kršnja ljudskih prava", kaže Šabnam i dodaje: "Ono što je najžalosnije u svemu jeste što organizacije koje treba da imaju humanitarnu ulogu zapravo staju na stranu Vlade, umjesto da se brinu za te ljude."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.