U javnosti se pojavilo više od 700 pisama i obiteljskih fotografija Hajnriha Himlera. Naučnici smatraju nalaz zanimljiv, ali tu nema ništa što bi trebalo promijeniti mišljenje o tom zločincu.
Riječ je o stotinama pisama koje je zapovjednik SS-a Hajnrih Himler slao svojoj ženi Margareti (Margi) između 1927. pa sve do sloma nacističkog carstva i smrti Himlera 1945. Djelomice su ti lični spisi već i objavljeni, a osim pisama su tu i fotografije, dnevnici, bilježnice troškova kućanstva Himlerovih i čak jedna bilježnica s receptima koje je navodno sakupila Marga Himler.
Michale Hollman, predsjednik njemačkog državnog arhiva je listu Die Welt potvrdio autentičnost tih dokumenata, makar nije posve jasno njihovo porijeklo, a pisma su tu samo kao fotonegativi. Američki vojnici su navodno na kraju rata uzeli sve dokumente iz kuće Himlerovih na Tegernškom jezeru, ali nije jasno kako su onda dospjeli u Izrael i u vlasništvo Chaima Rosenthala. On je 2007. prodao sve to ocu režiserke Vanesse Lape, makar se smatra kako su originali u jednom sefu u Tel Avivu.
Pisma
Pisma i dokumenti jedva da pružaju ikakav povod za novu interpretaciju lika i djela Himmlera.
Koga to može zanimati?
U porodičnim pismima jednog od najbližih saradnika Hitlera i vođe odreda smrti u čijoj su nadležnosti bili svi koncentracioni logori nacističkog režima nema ničeg spektakularnog. To su dijelom ljubavna pisma njegovoj supruzi i piše o svojoj svakodnevnici, bez da igdje spominje zločine koje masovno naređuje. Sebe vidi kao odlučnog, opasnog borca i uvjerenog antisemite.
Sve u svemu, pisma i porodični papiri daju uvid u porodični život Himlerovih, ali to nije ništa novo, tvrdi istoričarka Bettina Stangneth. "Privatni život Himlera nije nikakva nepoznanica. Još prije deset godina su objavljeni ulomci dnevnika njegove supruge i niko tada nije to smatrao nekakvim istorijskim blagom."
Uopšte, smatra ova istoričarka, svjedočanstva o privatnom životu nacistističkih glavešina nisu ništa novo, a nisu niti pretjerano zanimljiva. Ona je mnogo proučavala život Adolfa Ajhmana, a spominje i drugi slučaj: "Prije godinu i po su se na primjer pojavila ljubavna pisma Jozefa Gebelsa na aukciji, ali ih niko uopšte nije htio kupiti", kaže Stangneth.
Jan Erik Schulte, istoričar u Institutu Hanne Arendt za istraživanje totalitarnih režima ipak ima drugo mišljenje. On smatra ovaj nalaz, već zbog tolikog opsega, "jedinstvenim". Privatne bilješke on smatra zanimljivima i svakako misli kako će pridonjeti u istraživanju osobe i djela Hajnriha Himlera.
Voajerizam uvijek dobro ide
Ipak, i on smatra kako je fascinacija ovim pismima masovnog ubice jedva da ima nekakve veze sa naukom: "Veliko zanimanje javnosti se može objasniti i kako sva ta pisma i lične bilješke stvaraju utisak da ste se približili toj osobi", objašnjava Schulte.
S tim se slaže i Bettina Stangneth, makar ona u tome ne vidi ništa naročito pohvalnom nego tek "pričama nakon virenja kroz ključanicu". "Detalji o privatnom životu se jednostavno rado čitaju i to je staro koliko i voajerizam. Ali prije svega se jedan 'Heini' koji se čini kao svatko lakše može podnijeti nego 'Reichsführer' koji propovijeda kako se može biti masovni ubica i istovremeno pristojna osoba. Takve trivijalnosti nikoga ne bole, samo su užasno dosadne."
Ova istoričarka nije u dokumentima našla ništa od čega bi joj zastao dah. "Istraživači će tu i tamo pronaći neku sitnicu, detalj koji bi mogao biti zanimljiv. Ali Himlera se neće morati tumačiti na neki novi način. Niko nikad nije sumnjao kako je on bio zločinac iz punog uvjerenja", smatra Stangneth.
Schulte se isto tako nada kako neće sad doći do neke razlike između "privatnog" i naciste Himlera, između oca porodice i masovnog zločinca. "Obojica spadaju u isti koš, nema dva Himlera, nego je bio samo jedan", smatra Schulte.
O Himmleru se zapravo mnogo zna, čak i više nego što je o tome on htio pisati svojoj supruzi.
Tek reklama za film?
A o tom "jednom" Himleru se već mnogo zna, čak i o njegovom privatnom životu i onome što baš nije naveliko pisao svojoj supruzi. Kao sin dobrostojećeg direktora gimnazije on je svoj malograđanski provincijalni duh rado skrivao pod krinkom supruga i oca jedne kćerke i jednog usvojenog sina. Čak i odnos sa svojom ljubavnicom Hedwig Potthast objašnjavao "problemom" osvojenih golemih "životnih prostora" za koje neće biti dovoljno "arijevaca" koji bi ih naselili pa se zalagao za poligamiju.
I od tog "odlučnog, opasnog borca" kakvim se predstavlja u istoriji nije ostalo zabilježeno baš ništa. Dok su i Hitler i mnogi njegovi bliski saradnici bili veterani Prvog svjetskog rata, on nije proveo niti dana na ratištu, nego je kapitulaciju dočekao u školi za oficire koju takođe nije završio. I njegovo hapšenje 1945. gdje je "Reichsführer" jadno pokušao umaći u uniformi podoficira i obrijanih brkova, nije nešto s čim bi se iko mogao hvaliti.
Ova netom otkrivena pisma Himlera bi trebala biti objavljena već početkom ove godine u izdanju istoričara Michaela Wildta i pranećakinje nacističkog zločinca, Katrin Himler. Osim toga će režiserka Vanessa Lapa na predstojećem Berlinaleu predstaviti svoj film "Pristojan" koji bi se temeljio na ovim pismima Himlera.
Bettina Stangneth ne dvoji kako bi taj materijal mogao poslužiti za dobar film: "Takvi izvori dopuštaju umjetnicima nove perspektive i kontraste kakvi su nam potrebni da nešto razumijemo. Ali da li si redateljka čini uslugu kad sa takvom pompom najavljuje svoj film koji financira i list 'Die Welt', u to nisam baš sigurna."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
