Prošla je 101 godina od Rodenove smrti, a njegova genijalnost je i danas predmet divljenja.
Epska ljubav između umjetnika i predivne ljepotice Kamil fascinantna je priča puna života, strasti i tragedije. Njen tužan život je zasjenio nevjerovatan talenat koji je imala. Roden je bio u vezi 20 godina s Rouz Beuret i nije želio da ona ode. Rouz je bila jedan od Rodenovih modela, a njen prvi portret dobio je ime po Geteovoj heroini Minjon. Godine 1866. Roden i Rouz dobili su vanbračnog sina Auguste-Eugena Beureta, budućeg crtača i gravera. U prvim godinama života djete je imalo ozbiljnu povredu glave poslije pada kroz prozor i njegove psihičke sposobnosti se nisu razvijajale normalno. Inspirisan njegovim rođenjem, Roden počinje da crta i vaja djela koja prikazuju djecu.
Živjeli su u jeftinom apartmanu s njegovim ocem. Godine 1880. Rodenova skulptura je nagrađena na Salonu i otkupljuje je država. Poslije toga se oslobodio put da ostvari karijeru kao umjetnički vajar u studiju koji mu je dodijelila država.
Godine 1883. se zaljubljuje u svoju učenicu Kamil, koja prepoznaje svoju šansu da je podučava jedan od najtalentovanijih skulptora tog vremena. Njihova ljubavna pisma pokazuju da su već od jeseni 1883, kad je Kamil bilo 18 godina, imali intimnu vezu: "Jutros sam trčao okolo (satima) na sva naša mjesta, a da te ne pronađem, smrt bi bila slađa koliko je duga moja agonija. Zašto me nisi čekala u ateljeu, gdje si otišla? (...) U jednom momentu osjetim tvoju strašnu žensku silu i ne mogu da izdržim da te ne vidim (...) Kakvo ludilo, kraj je, neću moći više radim. Moja zla boginjo, ipak volim te bijesno (...) Dozvoli mi da te viđam svaki dan, jer me samo ti možeš spasiti svojom velikodušnošću - ukratko, smiluj se, draga moja, i bićeš nagrađena", ove riječi sadrže suštinu drame, koja će se razvijati tokom narednih 15 godina. Kamil je mučila Rodena, težila je ekskluzivnoj vezi dva ravnopravna partnera, što ostaje nedostižno. Bila je njegov model, njegov asistent, njegova koleginica u umjetnosti i njegova ljubavnica, ali on nije odustao od svoje veze s Rouz. Rodenova i Kamilina umjetnička djela su cvjetala, a njihova strast je rasla, što je zahtijevalo sve veću Rodenovu posvećenost. U ovom periodu, on je stvorio seriju skulptura ljubavnih parova, razapetih između očaja i želje, požude i srama, što je odražavalo njegovu "nemoguću" vezu s Kamil. Godine 1888.
Kamilini roditelji, koji su pozvali Rodena i njegovu ženu Rouz u njihovu porodičnu kuću, saznali su za pravi odnos između umjetnika i njihove kćerke. Uslijedila je napetost između Kamil i njene stroge majke i ona je morala da napusti kuću. U periodu oko 1889. godine Roden je držao pet prostranih ateljea, od kojih je jedan dijelio s Kamil. Počinje zapošljavanje sve više asistenata. Kamil je provela neko vrijeme u zamku Chateau d'Islette, gdje je ranije bila s Rodenom i pozivala ga je da je posjeti: "Monsieur Roden, ne možete da zamislite koliko je lijepo vrijeme na Islettu. Ako ste veoma fini i držite obećanje, možemo zajedno imati ovaj raj. Bilo bi sasvim slatko ako biste mi kupili kupaći kostim, dvodjelni, tamnoplavi s bijelim obrubom. Spavam gola kako bih sebe zamišljala da ste pored mene, ali kad se probudim, to nije isto. PS: I nemojte me više varati." Bez obzira na to da li je Roden zapravo imao druge veze sa svojim modelima, ipak je samo kontinuirani odnos s Rouz bio izvor njene trajne ljubomore. Postoje priče da je Kamil ostala u zamku Chateau d'Islette da se oporavi od abortusa.
S proljeća 1893. Roden i Rouz se sele u predgrađe. On instalira svoj atelje na velikom spratu svoje nove kuće i odvaja se od problema i pritisaka pariskih krugova. Kamil je 1895. izvajala svoj rad "Zrelost", koji prikazuje fatalni trougao između Rodena, Rouz i sebe, dodjeljujući ulogu Smrti Rouz. Čuvala je svoje djelo skriveno od Rodena, s kojim nije ni imala kontakt preko dvije godine.
Roden je posljednju prepisku s Kamil imao pri kraju 1897. godine.
Klaudelova nije mogla da dobije novac za ostvarivanje mnogih smjelih ideja i zato je bila prinuđena da zavisi od Rodena ili sarađuje s njim i dozvoljava mu da uzima kredite za njene radove. On je očigledno potpisao niz njenih radova. Poslije razlaza s Kamil, Roden je pokušavao da joj pomogne indirektno i uticao je da dobije pomoć od direktora likovnih umjetnosti, koja je kasnije ipak otkazana.
I danas, vijek kasnije, raspravlja se o Rodenovom oklijevanju između Rouz, koja je konačno pobijedila u trci, i Kamil, koja je otišla sama da bi ga spriječila da je napusti.
Poslije 1905. Klaudelova se ponašala kao mentalno bolesna. Ona je uništila mnoge svoje statue, nestala je iz javnosti dugo vremena, pokazivala je znake paranoje i dijagnostikovana joj je šizofrenija. Optužila je Rodena da joj krade ideje i vodi zavjeru da je ubije. Njena porodica je 1913. zatvara u azil za mentalno oboljele. Otac, koji je podržavao, preminuo je iste godine kada je hospitalizovana. Majka nije željela da je vidi. Brat Pol je za 30 godina posjetio 12 puta. Ono što je najtužnije je da više nikada nije napravila nijedno umjetničko djelo. Njen život je jednostavno stao.
Roden je nastavio finansijski da joj pomaže i napravio je mali fond koji se za njene troškove koristio poslije njegove smrti. Kada je u Parizu otvoren muzej posvećen njegovom radu, izrazio je želju da u njemu postoji prostorija Kamil Klaudel. Rodenov muzej je otvoren dvije godine nakon njegove smrti, ali njegova želja nije bila ispunjena.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
