Žene koje misle jesu žene na koje se obično ne misli, rekao je Džordž Bernard Šo. A, da svijet uglavnom ne priznaje žensku pamet dokazala je na svom primjeru slavna glumica Hedi Lamar, koja je ličnim izumom preskakanja frekvencija pokušala da pomogne američkoj vojsci tokom Drugog svjetskog rata, ali je njen prijedlog odbijen.
Svjetsku slavu doživjela je u Holivudu, a njen turbulentni život vodio ju je od trnja do zvijezda i nazad. Kao epilog glumičine životne priče navodi se da je imala šest muževa i troje djece, ali i da je patentirala tajni komunikacioni sistem za radio-kontrolu torpeda upotrebom nove tehnologije za bilježenje frekvencije, čime je položila tehnološke temelje za sve - od bežične konekcije do GPS-a.
Hedi Lamar ili Hedvig Eva Marija Kisler rođena je u Beču 9. decembra 1913. Potiče iz bečke jevrejske porodice, njen otac Emil Kisler bio je direktor banke, a majka Gertruda bila je pijanistkinja. Kao djevojčica voljela je umjetnost, sa samo deset godina pohađala je baletsku školu i uvijek je govorila kako je odrasla obasuta ljubavlju svojih roditelja.
Još kao vrlo mlada ubijedila je oca i majku da je puste u Berlin na studije, a u dramskoj školi primijetio ju je Maks Reinhartd i pozvao da s njim radi. Prvi put je stala pred kamere sa samo 17 godina i njena karijera pošla je uzlaznom putanjom. Sa samo 20 godina udala se za bogatog bečkog industrijalca Fritza Mandala, koji je bio veoma strog prema Hedi i čak joj je zabranio da snima filmove. To je njena prva od mnogih tragičnih ljubavi koje je imala tokom života.
Godine 1937, nakon četiri godine zatvoreničkog života, zahvaljujući sobarici koja se sažalila nad njenom sudbinom, uspjela je da pobjegne. Prvo se zaputila u Pariz, ali budući da na samom početku svoju sreću nije pronašla u glavnom gradu Francuske, otišla je u London. Čim je stigla u Veliku Britaniju, opčinjen njenom ljepotom veliki filmski mogul Louis B. Majer ponudio joj je ugovor za MGM. Da bi uspjela u svijetu filma, tada je promijenila svoje pravo ime u umjetničko Hedi.
Životni put odveo je u SAD, gdje su je u studiju odmah proglasili za najljepšu ženu svijeta i okarakterisali kao nasljednicu Marlen Ditrih i Grete Garbo.
Upravo u Holivudu upoznala je svog drugog supruga, scenaristu Džina Markija, za koga se udala 1939. godine nakon samo nekoliko nedjelja veze. Tokom dvije godine braka Hedi je usvojila dječaka Džejmsa. Međutim, ubrzo se rastala i od drugog muža, koji nije mogao da podnese uspjeh i ljepotu svoje supruge. Kada je Bet Dejvis otvorila holivudsku kantinu, Hedi se rado odazvala pozivu da učestvuje i pomogne američkim trupama. Upravo tada upoznala je svog trećeg supruga Džona Lodera. Udala se za britanskog glumca i s njim je 1945. godine dobila svoje prvo biološko dijete, a samo dvije godine kasnije i sina. Dok je bila trudna sa sinom, odlučila je da se ponovo razvede jer Džon nije mnogo mario za njene probleme.
Baš kao i mnoge druge glumice u to vrijeme, Hedi se pridružila holivudskoj kantini, zabavi za vojsku i prodaju ratnih obveznica. Proglašena je za zvijezdu prodaje ratnih obveznica sa zapisom od sedam miliona dolara u samo jednoj večeri. Ali, ona nije iskoristila svoj status samo u tome, već je željela da olakša i ratne napore. Naime, Hedi Lamar je bila protivnica fašističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu i otvoreno je pomagala SAD, a 1942. uspjela je da patentira svoj izum (US-Patent Nr. 2.292.387) kod daljinskog upravljanja torpeda. Ta tehnologija čak se i danas koristi u radu mobilnih telefona, za upravljanje frekvencija, kao i WiFi mreža. Zbog nipodaštavanja od strane stručne javnosti, Hedi se povukla iz daljih istraživanja.
Iako je njena karijera bila na vrhuncu poslije filma "Samson and Dalilah", s kojim je postala i najplaćenija glumica, njena naredna ostvarenja loše su prolazila na blagajnama. Kao što je bila intrigantna kroz filmski svijet, tako je i živjela u privatnom životu. Imala je šest muževa i troje djece.
"Kada jednom okusite zvijezde, sve ostalo je siromaštvo", govorila je Hedi i na taj način objasnila koliko se loše osjeća od kada je njena filmska zvijezda prestala da sija. Ipak, njena priča doživjela je srećan kraj kada je 1997. godine dobila "Pioneer Award by the Electronic Frontier Foundation" i na taj način priznat je njen pronalazak transmitorske energije. Nagradu je preuzeo njen sin Toni, a ona je kratko poručila: "Bilo je i vrijeme". Kada je preminula prije dvanaest godina na Floridi, prema njenoj želji sahranjena je u rodnoj Austriji na groblju "Vienna Woods".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
