Život

Žene u Iranu - prije i poslije: Revolucija u kojoj je kratku suknju zamijenio hidžab

Žene u Iranu - prije i poslije: Revolucija u kojoj je kratku suknju zamijenio hidžab
Foto: N.N. | Žene u Iranu - prije i poslije: Revolucija u kojoj je kratku suknju zamijenio hidžab
Minja Šuković

Protekle sedmice Iranci su masovno izašli na ulice Teherana i širom države, te proslavili 40 godina od Dana pobjede u Islamskoj revoluciji 1979. godine. Islamska revolucija te godine srušila je Šaha Mohameda Rezu Pahlavija, ukinula monarhiju i dovela do proglašenja Islamske Republike Iran.

Islamska revolucija iz 1979. godine donijela je ogromne promjene Iranu, a ništa manje i ženama Irana. Jedna od oblasti koje su došle pod kontrolu jest način oblačenja žena, koje su se do revolucije oblačile slobodno, bez pokrivanja, a stari Šah je čak tridesetih godina zabranio nošenje marame i naredio policiji da ih nasilno skida.

Godine 1971. priredio je veliku feštu povodom obilježavanja 2.500 godina od Persijske monarhije. Ekstravagantnost događaja osudili su njegovi ljevičarski i klerikalni protivnici te se smatra da je u to vrijeme Šah već bio omražen, a da su tadašnji događaji samo doprinijeli Islamskoj revoluciji osam godina kasnije.

Prije revolucije 1979. godine Iran je bio nešto potpuno drugačije od onoga što je danas. Bila je to prozapadno orijentisana sekularna država, u kojoj su postojale kulturne slobode.

Nametnuti način odijevanja u Iranu je počeo s Islamskom revolucijom 1979. godine te od tada žene moraju biti pokrivene od glave do pete, a odjeća mora biti široka. Na glavi obavezno moraju imati marame.

Turska, Tunis i Alžir bili su pozitivan primjer za brojne evropske države, a Iran u jednom momentu i avangarda s feminističkim revijama. U Turskoj su žene mogle da se razvedu još od 1926. godine (u Italiji, primjera radi, tek od 1970), a da glasaju na izborima od 1934. godine, dok su u dobrom dijelu evropskih država žene dobile pravo glasa tek poslije Drugog svjetskog rata.

Između Drugog svjetskog rata i osamdesetih godina prošlog vijeka u muslimanskim zemljama, s izuzetkom Saudijske Arabije, većina žena nije nosila veo, a kamoli nikab, hidžab ili burku. Praktično, u urbanim centrima nije bilo moguće videti pokrivenu ženu, samo u ruralnim krajevima, i to su uglavnom praktikovale starije žene.

Djevojke su se oblačile po posljednjoj modi i nisu se nimalo ustručavale od nošenja onih stvari koje više otkrivaju nego što skrivaju. Žene su slobodno nosile čak i mini suknje, a hodanje s dubokim dekolteom ili golim leđima bilo je sasvim normalna pojava. Iranke su u to vrijeme rado isticale svoju ljepotu izazovnom odjećom jarkih boja, a ni šminkanje im nije bilo strano.

Studiranje na Univerzitetu u Teheranu 1977. godine

Iako su žene u velikom broju već bile prisutne u visokom obrazovanju, 1977. godine je zabilježen porast broja upisanih na univerzitet. To je dijelom posljedica toga što su vlasti uspjele da ubijede konzervativne porodice iz ruralnih sredina da dopuste kćerkama da studiraju van doma.

Neki obrazovani ljudi su napustili Iran, pa su vlasti shvatile da moraju da školuju i žene i muškarce kako bi zemlja funkcionisala.

Razgledanje izloga u Teheranu 1976. godine: Cipele se nisu promijenile - i strast za cipelama postoji u svima nama! Žene u Iranu nisu drugačije od drugih žena širom svijeta.

Protest žena protiv hidžaba 1979. godine: Ubrzo po dolasku na vlast, novi vrhovni vođa Irana Ajatola Ruhola Homeini naredio je da sve žene moraju da nose veo - bez obzira na religiju ili nacionalnost. Osmog marta - na Međunarodni dan žena - hiljade žena svih starosnih dobi protestovalo je protiv ovog zakona.

 

Život u Avganistanu prije dolaska talibana

Talibani su u Avganistanu došli na vlast 1996. godine i temeljno promijenili način života građana ove zemlje.

Uvid u život građana Avganistana prije dolaska talibana na vlast savršeno daju fotografije doktora Bila Podliča iz Arizone (SAD), koje su snimljene šezdesetih godina prošlog vijeka. Na njegovim fotografijama se vide žene u suknjama, što je za vrijeme talibana bilo nezamislivo. Podlič je radio kao profesor na Univerzitetu u Kabulu, glavnom gradu ove zemlje, te je dokumentovao život Avganistanaca, a sprijateljio se s mnogima od njih.

Njegova kćerka Peg Podlič danas je ponosna na očeve fotografije, jer svjedoče o nasmijanim licima Avganistanaca prije nego što će zavladati talibanski horor.

"To je država koja ima tradiciju dugu više hiljada godina. Bilo je teško slušati tokom proteklih godina o patnjama Avganistanaca. Ratne aktivnosti u toj zemlji trajale su skoro 40 godina. Ponosni, ali i zabavni ljudi ove zemlje utučeni su zbog strašnih vojnih snaga", rekla je Peg.

Njen muž Klejton Esterson istakao je istorijsku važnost ovih fotografija.

"Mnogi Avganistanci su nam pisali kako bi izrazili zahvalnost zbog objavljivanja fotografija na kojima se vidi kako je njihova država izgledala prije ratnih desetljeća", rekao je Esterson.

 

Svjetski dan hidžaba

Prvi februar u svijetu se obilježava kao Dan hidžaba, ustanovljen na prijedlog Nazme Kan iz Njujorka, koja je time željela podstaknuti nemuslimanke da stave hidžab na jedan dan i dožive to iskustvo. Akcije ovakvog tipa i danas se organizuju širom svijeta u cilju otklanjanja barijera i radi boljeg razumijevanja i rušenja predrasuda, kao i kontroverzi koje se vežu za hidžab.

Žene s hidžabom žele razviti svijest o hidžabu kao islamskom ženskom pravu i osvijestiti javnost o korijenima i razlozima nošenja hidžaba.

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije