Zašto je opasno uvijek ići samo utabanim putevima? Poznati putevi su sigurniji, ali ne daju mogućnost za lični rast i razvoj, raznovrsnost, napredovanje.
Rođenje, školovanje, zaposlenje, brak, dolazak na svijet prvog djeteta, eventualno drugog, odlazak u penziju, dobijanje unuka - za većinu ljudi to je život. Ako imaju sreće.
Ono što se dešava između ovih ključnih tačaka nerijetko prođe u izmaglici. Takvoj da se čovjek na kraju pita: da li sam suštinski proživio život ili sam ga uludo potrošio pustivši da samo prođe pored mene?
Da li sam iskoristio sve svoje potencijale ili sam, u strahu od poraza, dozvolio da istrunu? Da li bih sada, s ovom pameću, nešto drugačije uradio? Drugima se ova pitanja jave ranije pa "polude" u četrdesetim, počnu da se bave ekstremnim sportovima ili prave drastične rezove u svom životu. Treći, oni malobrojni, oduvijk žive punim plućima, jer znaju da život počinje tek kad se izađe iz sigurne zone - zone komfora.
Sigurnost ili razvoj
Ali nije lako napraviti prvi korak. Malo-malo pa čujemo priču o nekom ko je napustio siguran posao, redovnu i dobru platu, upustio se u nesigurnu avanturu i - nije se pokajao. I šta onda uradimo? Odemo na posao koji ne volimo, veče provedemo s partnerom s kojim smo iz navike, slušamo odavno napravljenu plejlistu. Jer ne znamo drugačije. Ili se plašimo da uradimo nešto drugačije. Puštamo da nas plima nosi ne pitajući se šta zaista želimo, o čemu smo maštali, odlažemo ostvarenje nekih davnih želja misleći da za to imamo vremena. A nemamo ga.
Teško je ostvariti puni životni potencijal ako nikad ne istupimo korak naprijed ili sa strane i ako nikad ne uradimo ono što nas na prvi pogled plaši. Utabani i uobičajeni putevi nose sa sobom ispunjenje potrebe za sigurnošću, ali nam zato ne daju mogućnost da zadovoljimo druge potrebe za ličnim rastom i razvojem, raznovrsnošću, napredovanjem.
Sreća prati hrabre
Živjeti ispunjeno podrazumijeva zadovoljiti na izbalansiran način sve svoje potrebe. Zamislite da cijelog života svakog ponedjeljka jedete pasulj, utorkom sarmu, srijedom pilav. Koliko ćete čarobnih ukusa i iskustava propustiti? Ima mnogo istine u izrekama "Sreća prati hrabre" i "Ko ne rizikuje, ne dobija". Za rizik su, ipak, potrebni hrabrost, odgovornost, spremnost na poraz. S druge strane, hod utabanim stazama donosi mir, jer ono što nam je poznato je sigurno, nema nepredviđenih događaja. Neki taj prostor čak porede sa sigurnošću koju smo imali u majčinoj utrobi.
Tijelo šalje signale
Kako onda da znamo da li nam odgovara život u sigurnoj zoni ili smo se samo ušuškali u njoj, tako da se plašimo toga šta bi se desilo kad bismo iz nje iskoračili? Prvi siguran znak da nešto treba da promijenimo je sama činjenica da počinjemo da razmišljamo o promjeni.
Često nas i naše tijelo podsjeća na to da nešto nije u redu. Ako ste nezadovoljni, a ne znate zašto, jer je na prvi pogled sve u redu, ako stagnirate, ne sjećate se kad ste posljednji put probali nešto novo, nema novih osoba u vašem životu, prepuni ste sumnji i odugovlačite, to bi moglo da znači da je došao trenutak da izađete iz svoje zone komfora.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.