Sve je počelo kada sam u osmom razredu osnovne škole dobila psa, tada se rodila ljubav prema ovim divnim životinjama i tada sam odlučila da želim postati veterinar, počinje svoju priču Svjetlana Trifunović, dvadesetjednogodišnja djevojka iz Kotor Varoša, koja se sama brine o 14 pasa.
Da bi spasila pse od smrti ili od teškog života na ulici, ova mlada djevojka seosku kuću svoga djeda, pokraj šumarka, nekoliko kilometara od Kotor Varoša, dijeli sa svojim psom i 13 lutalica. Neki psi su povrijeđeni, a dva psa su ranjena sačmaricom i zbog povrede kičme ostali invalidi, zbog čega za kretanje koriste kolica.
Trifunovićeva je svoju ljubav prema životinjama osjetila rano i zbog toga je završila Veterinarsku školu u Banjaluci.
"Tokom cijele srednje škole trudila sam se brinuti o psima. Čak i kao dijete sam, krijući od roditelja, po rodnom gradu lijepila letke, koje bih sama napravila, da kupam i sređujem pse", sa osmijehom na licu prisjeća se Trifunovićeva.
Nažalost, fakultet veterine u Sarajevu nije upisala, ali se rodila ideja da otvori pansion za pse.
"Prijatelji su mi dali ideju da napravim pansion za pse. Plan je bio da se maksimalno brinem o 10 pasa sa ulice i da imam pet pasa u pansionu, da mi to bude posao", priča Trifunovićeva.
Za svoj pansion odabrala je djedovu staru kuću na selu u kojoj niko ne živi.
"Iako se u suštini moja porodica protivila toj ideji, djed je pristao i dao mi kuću na kraći period. Kuća se nalazi pola sata vožnje od Kotor Varoša. U blizini se nalaze tri kuće i šuma. Mjesto je veoma osamljeno, ali i prelijepo", kaže ova djevojka velikog srca.
Plan sa pansionom nije uspio, a ona je odlučila da počne dijeliti staru kuću na selu sa svojim psima.
"Na početku sam autom svaki dan, od roditeljske kuće išla u kuću u kojoj su smješteni psi. Kasnije sam shvatila da mi se to ne isplati pa sam odlučila da se i ja uselim u kuću s njima. Sada živimo zajedno, svaki dan imam dosta posla oko njih, ali lijepo nam je jer smo okruženi prirodom i psi mogu slobodno da šetaju sa mnom", priča Trifunovićeva.
Ističe da im sada najveći problem predstavlja nadolazeća zima.
"Dogovor koji sam imala sa porodicom je da u kući budemo do zime, jer je autom skoro nemoguće zimi doći do djedove kuće. Iskreno, psihički sam se pripremila da ću jednom u sedam dana sići u grad pješke, po snijegu, jer dok se svi psi ne udome, nemam gdje s njima", iskrena je Trifunovićeva.
Da je neko pita za koliko se pasa do sada brinula, ne bi znala da kaže, jer neki psi jako kratko ostanu kod nje.
"Broj pasa o kojima sam brinula iskreno ne znam, niti sam brojala, jer neki ostanu samo na 'ručku' kod mene, a neki godinama. Najveći broj pasa sam spasila za vrijeme poplava kada sam se brinula za 34 štenca", objašnjava Trifunovićeva.
Dodaje da je tada imala pomoć volontera, ali jako kratko. Nakon nekoliko mjeseci ostala je sama sa svim štencima i trebalo joj je tri godine da ih sve udomi.
U njenoj veseloj družini niko nije izostavljen. Dva psa koja se kreću pomoću kolica, Mili i Nina, učestvuju u svim aktivnostima kao i drugi psi. Veseli su, razigrani, a nerijetko i prvi na kapiji kada čuju da neko dolazi.
"Mili je uvijek prvi pored kapije kada čuje da nam neko dolazi, a Nina se naučila sama penjati uz stepenice. Bez obzira na to što je dvorište pod nagibom, njih dvoje trče zajedno sa drugim psima", rekla je Trifunovićeva.
Priznaje da briga o tolikom broju pasa zna biti iscrpljujuća, posebno kada nestanu sredstva za ono najosnovnije.
"Potrebno je puno strpljenja, živaca i odricanja da biste se brinuli o njima, ali taj osjećaj mira i sreće, kada sam sama sa psima, ne može se ničim kupiti. Naravno da imamo problema, jer nekada nemam za pseću hranu ili veterinara. Tada se najčešće obratim na svojoj Facebook stranici 'Udomljavanje životinja Kotor Varoš', za donacije. Prije nekoliko dana smo putem akcije 'Daj šapu!' sakupili dovoljno hrane za naredna tri mjeseca", rekla je Trifunovićeva.
U budućnosti, kaže, vidi sebe kao veterinara, jer od tog sna nije odustala, ali trenutno joj je prioritet da udomi pse o kojima se brine.
"I sada kada negdje moram da idem rijetko ostavim pse same. Srećom, o njima se, kada mene nema, brinu moji roditelji, a posebno moja mlađa sestra. Ona ima osam godina i najbolje zna šta psima treba. Kada ih ona čuva, znam da su na sigurnom", kroz osmijeh kaže Trifunovićeva.
Vardi, ponosni pas pomagač
Od 14 pasa o kojima se brine Svjetlana Trifunović, samo Vardi, srednjoazijski ovčar, je njen. Vardi je vjerni pratilac Trifunovićeve od osnovne škole i svakodnevno joj pomaže u dresuri drugih pasa. Trifunovićeva kaže da su psi kao djeca, uče posmatrajući i oponašajući. Dodaje da joj se lakše brinuti o više pasa, jer jedni druge prate.
"Vardi je ostale pse naučio kako se 'pristojan' pas ponaša", naglašava Trifunovićeva.
Trinaest pasa čeka topli dom
Mili, Laura, Lumpy, Fleur, Nina, Maya, Leyla, Zagita, Kaya, Arabella, Zoi, Linus i Lucca čekaju da ih neko usvoji. Svi ovi psi su spaseni sa ulice, zdravi su i socijalizovani, a jedino im fali porodica koja bi se svakodnevno brinula o njima.
"Njihove slike i opise možete da pogledate na Facebook stranici 'Udomljavanje životinja Kotor Varoš'. Možda baš jedan od njih može da upotpuni vaš dom, kao što će ženkica Elena pružiti ljubav svojoj novoj porodici u Danskoj", ističe Svjetlana Trifunović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
