Prema novom istraživanju, slijepi miševi uz pomoć zvuka raspoznaju svoje prijatelje u mraku.
Najnovije istraživanje pokazalo je da slijepi miševi mogu da prepoznaju jedni druge u mraku uz pomoć vlastitog zvuka.
Najnovije istraživanje pokazalo je da slijepi miševi mogu da prepoznaju jedni druge u mraku uz pomoć vlastitog zvuka.
Slijepi miševi su društvene životinje koje razvijaju prijateljstva. Oni takođe moraju da komuniciraju kao piloti borbenih aviona – brzo, tečno i u kratkim formama – kako se ne bi sudarali dok love plijen. Pored toga, moraju da sele svoje društvene grupe u mraku. Kombinacija svih ovih atributa navela je naučnike da se zapitaju da li slijepi miševi, kao i ljudi, mogu da preoznaju bliske društvene kontakte uz pomoć zvuka koji proizvode oni sami.
Hana Kastejn (Hanna Kastein) sa Veterinarskog univerziteta u Hanoveru, Njemačkoj (University of Veterinary Medicine Hannover, Germany), zajedno sa svojim kolegama, započela je istraživanje „vampirskih slijepih miševa“ (Megaderma lyra), i primjetila je da oni prave male individualne kontakte uz pomoć dijelova tijela – kao što prijatelji tapšu jedan drugog po ramenu. Naučnici su željeli da otkriju da li ovi slijepi miševi takođe mogu da prepoznaju jedan drugog uz pomoć glasa, i da li im to omogućava da se međusobno raspoznaju u mraku.
Naučnici su uzeli dve grupe slijepih miševa i stavili ih u dvije zasebne sobe gdje su oni mogli da lete i držali su ih tu dva mjeseca. Obilježili su one slijepe miševe koji su bili u učestalom kontaktu sa drugim slijepim miševima, a kasnije odvojeni od grupe na četiri sata, kako bi se vidjelo da li će dozivati jedni druge. Naučnici su prepoznali zvukove koje su ispuštale ove životinje i snimili su ih kako bi kasnije mogli da ih puštaju drugim izolovanim slijepim miševima.
Kastejn i njene kolege su otkrile da su se svi izolovani slijepi miševi okretali prema zvučnicima koji su ispuštali zvukove slijepih miševa u čežnji da pronađu svoje prijatelje. Onda je tim napravio vježbu privikavanja, gde bi neprestano ponavljali zvukove jednog slijepog miša, sve dok testirani slijepi miševi ne bi počeli da ignorišu taj zvuk. Poslije toga su puštali različite grupe zvukova drugih slijepih miševa. Životinje su više odgovarale na zvuk od svog postojećeg prijatelja slijepog miša koji je dio njihove društvene grupe, nego na zvuk slijepog miša iz vježbe privikavanja.
Ovo je važno jer implicira na to da su slijepi miševi primjetili nešto oko zvukova koji je izgleda jedinstven za svakog individualca. Pravili su razliku između novih i starih slijepih miševa, kao i novog zvuka koji su ispuštali stari slijepi miševi.
“Slijepi miševi su prvi sisari gde je ovakav vid raspoznavanja i vezivanja utvrđen. Ovakva veza može biti prikladna sisarima generalno”, naučnici su izjavili.
Prošle godine, neki drugi njemački naučnici istraživali su eholokativne pozive slijepih miševa, koje ljudi nisu sposobni da čuju, a smatraju da svaki nosi detaljne informacije o individualcu. Ovaj vokalni potpis pomaže muškim slijepim miševima da izbjegnu rivale i pomaže ženkama da nađu svoje partnere. Kao i za ljude, tako i za slijepe miševe, sposobnost pronalaženja bliske osobe u gužvi može biti veoma koristna.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.