Sašenka Popić, manekenka banjalučke agencije "Alta Axis" i zaštitno lice ovogodišnjeg banjalučkog "Fashion Faira", jedna je od najtraženijih manekenki kod nas.
Prepoznatljiva po predivnoj kovrdžavoj kosi i prirodnom izgledu, ova mlada djevojka, student treće godine Medicinskog fakulteta u Banjaluci, umnogome se razlikuje od većine svojih koleginica sa modne piste.
Iako većina manekenki već nakon prvih revija nosi samo markiranu garderobu, priča o zdravoj ishrani i redovnom vježbanju, Popićeva kaže da joj manekenstvo nije promijenilo život niti navike.
"Ja sam potpuno normalna i jednostavna djevojka, kao i prije reklama i revija koje sam odradila. Ne oblačim se u Zagrebu, kako svi vole da se pohvale, nego u banjalučkim buticima. Ne idem na masaže, aerobik, niti pazim na ishranu. Mislim da je za moj izgled zaslužna genetika i to što obožavam da plešem", govori Popićeva.
NN: Kada ste počeli da se bavite manekenstvom i kako ste ušli u taj svijet?
POPIĆ: Dok sam još bila mlađa svi su mi govorili da bi trebalo time da se bavim i da imam predispozicije za to, ali ja nisam željela, pošto sam, kao i svi, imala predrasude o svemu tome. Ovdje se, inače, ne može ni u čemu toliko uspjeti, od tenisa, vaterpola, manekenstva… Vlasnica prijašnje agencije za koju sam radila me ugledala na ulici i pozvala da dođem na kasting. Odmah sam krenula raditi "Moninu" reviju i svidjelo mi se druženje i taj adrenalin prije nego što izađeš na scenu. Ipak, vremenom sam shvatila da su mnoge predrasude o manekenstvu istina.
NN: Koje su to predrasude koje su se pokazale kao istina o manekenskom poslu?
POPIĆ: Pa, prvo to što su smatrali da samo treba da iznesemo model, da odradimo tu reviju i to je to, bez ikakvih novčanih naknada. Naša jedina plata za rad bilo je to što ćemo, kao, izaći u novinama, biti na TV i to treba da nam bude nagrada. Pošto sam shvatila da ja od toga nemam ništa, odustala sam. Manekenstvo shvatam kao posao, ili hobi, ne znam ni sama, ali kada siđem sa piste ja sam potpuno ista kao i ranije. Ne doživljavam sebe kao neku zvijezdu jer to nisam. Kada je bio kasting agencije "Alta Axis" slučajno sam otišla na probu i primljena sam. Nevjerovatno je kakva ekipa je tu stvorena, maksimalno profesionalna, ali mlada i opuštena, tako da sam ostala da radim za njih.
NN: Ima djevojaka koje su i poslije revija "manekenke", na ulici, svuda. Šta mislite o takvim djevojkama?
POPIĆ: Ima takvih djevojaka, ali mislim da su takve ove mlađe generacije. Ja sam 1985. godište i odrasla sam uz igranje žmurke, lednog čiče i tako toga, dok današnje curice odrastaju uz veze biznismena i pjevačica i onda i one žele biti takve. One na sve gledaju sa neke materijalne strane, tako da i manekenstvo najčešće shvataju kao nešto veliko. Ja ne bih da ih blatim, nikako, samo mislim da su mlade i da još treba vremena da shvate prave vrijednosti. One tek kada siđu sa piste postaju manekenke, nedodirljive, što je, zapravo sasvim pogrešno.
NN: Iako i sami kažete da Vam svi govore da imate predivnu kosu i da treba da je puštate i kada niste na pisti, nikada je ne puštate. Je li to možda neki Vaš kompleks?
POPIĆ: Bio mi je kompleks kada sam bila mlađa zato što nisam bila izgrađena kao osoba i svaki komentar me pogađao. Čim se ti izdvajaš u bilo čemu ovdje podložan si komentarima, da li pozitivnim ili negativnim. Kad se već izgradiš, ti taj svoj kompleks pretvaraš u prednost. Ja znam i priznajem da se izdvajam po kosi, ali danas je ne puštam jer, u neku ruku, ne volim biti primijećena. Pošto je kosa moj zaštitni znak na revijama, svi me prepoznaju po njoj, zagledaju me, a ja to ne volim. Ipak, pošto je od neprestanog vezanja počela da opada, prisiljena sam da je pokad pustim.
NN: Da li biste se ošišali na kratko ako bi Vam bio ponuđen neki dobar ugovor?
POPIĆ: Možda baš zbog toga nisam nikada potpisivala te neke ugovore. Kada potpišeš ugovor, recimo za inostranstvo, moraš da radiš sve što ti oni kažu. U protivnom plaćaš odštetu agenciji. Dakle, ako za neku reviju moram da se ofarbam u crno, ja to moram. Moram da priznam da ja za to nikada nisam imala hrabrosti. Nisam takav tip da gazim preko svega do uspjeha.
NN: Da li ste nekada nosili neku kreaciju u kojoj su Vam grudi bile razgolićene? Da li bi Vam to bio problem, s obzirom na našu sredinu, u kojoj to još nije "normalna" pojava?
POPIĆ: Nisam do sada nosila ništa takvo, ali moram da kažem da me mišljeneje drugih ljudi zaista ne dotiče i nije mi ni najmanje važno. Ovdje kod nas je to "vau", dok je to u svijetu sasvim normalno. Njihov nivo svijesti je tu daleko ispred našeg. Tamo je normalno da vam se grudi vide, a kod nas odmah svi tabloidi jedva čekaju da to razglase na sva zvona. Sve u svemu, bitno je da shvatiš da je to tih nekoliko sekundi na pisti, a šta će svijet reći sasvim je nevažno. To je takav posao da ne možeš da biraš. Bilo bi neprofesionalno da ja sad biram koji ću model nositi. O tome odlučuju drugi ljudi. Oni znaju ko će najbolje iznijeti koji model.
NN: S obzirom na to da su kod nas izbori ljepote odskočna daska za manekenstvo, da li ste razmišljali nekada da se prijavite na neki takav izbor?
POPIĆ: Ne. To me nikad nije privlačilo. Previše mi to kod nas izgleda neprofesionalno, previše nekih malih sponzora, gubi se sama ličnost djevojke koja tu učestvuje. Kad pogledaš svjetske izbore, to se odgleda kao nešto fino i nešto što valja, a kod nas se žena još gleda kao meso. Kod nas to još nije stavljeno na pravi nivo. Takva je sredina da djevojke koje pobijede nekad ne dobiju ništa osim toga što ih ljudi prepoznaju na ulici. Nebitno im je što ništa ne rade, samo je bitno da su one misisce. Ipak, tačno je da je teško izgraditi se u manekenstvu, ako nisi uspio na nekom izboru ljepote.
NN: Pred Vama je novi "Fashion Fair" koji treba da bude održan idućeg mjeseca u Banjaluci. Ima li pored toga još nekih planova ili ponuda?
POPIĆ: Sada je pred nama taj naredni "Fashion Fair", tako da se pripremam za to, a u planu je i neki novi ugovor, ali ne bih o tome da govorim da ne izbaksuziram. Ako od toga nešto bude, čuće se.