Čim uđem u auto na
Najviše voli da vozi po auto-putu, ali u poslednje vrijeme, zbog čestih putovanja, ako su u pitanju duže relacije, vožnju prepusti supruzi Biljani.
Voli da vozi noću jer mu je tada najveća koncentracija.`Prije sam puno više vozio i brže. Valjda je vrijedilo ono, mlad i lud, a sada jedino kada idem auto-putem pređem 100 kilometara na sat`, kaže on dodajući da više voli da vozi sporije i pozdravlja ljude, u šta smo se i uvjerili, jer je kroz par ulica u Banjaluci pozdravio dvadesetak osoba.
`Sada me je već i strah kada brže vozim`, kaže Ninić.
Na pitanje kada je položio i koliko već dugo vozi, kaže da je testove položio iz šestog puta, a vožnju iz prvog 18. decembra 1994. godine u Novom Sadu.
Ali kad je u pitanju majstorisanje oko auta, tu nikad nema problema, jer je završio školu za auto-limara i stvari kao što su mijenjanje gume ili provjera ulja mu ne padaju teško.
Opreme dodatne nema, osim rezervnih sijalica koje je kupio prije par dana. Rezervnu gumu ima, ali mu je probušena, zimu je prezimio bez lanaca, a da mu se desi kvar ili saobraćajka, fluorescentni prsluk nema.
Ali kaže da nikad nije imao problema s policijom. Da li zbog imena ili zbog njegove ljubaznosti uvijek nađe kompromis s njima.
Sada ima reno tvinga, kojeg još nije slupao, što ga iznenađuje, jer je sa svim autima prije njega imao nekakve nezgode.
Prvo auto mu je bio golf 2, koga su svi vozili, pa je imao škodu oktaviju, tvinga, pežoa 307, da bi se opet odlučio za kupovinu tvinga.
Golfa 2 je lupao pet ili šest puta. Prvi udes je imao kada je udario psa rotvajlera teškog 60 kilograma, koji mu je načinio veliku štetu. Golfa mu je slupao i kolega kada je po njega krenuo u kasarnu, te još jednom sam Ninić. Kako kaže ostali udesi su bili sa manjom materijalnom štetom.
Ni sljedeći auto pežo 307 nije puno bolje prošao od golfa. Prvi put ga je slupao na putu Mrkonjić Grad - Banjaluka kada je slučajno sletio u kanal, a drugi sudar je prouzrokovala neispavanost, jer je zaspao za volanom i sletio s puta kada se vraćao iz Zagreba.
`Kako sam u svemu tome uspio izvući živu glavu, ne znam ni sam`, kaže Draženko, nastavljajući priču o nezgodama.
`Sa oktaviom sam imao jedan smiješan sudar, u stvari samo sam malo auto naslonio na drugi, jer je bio led na cesti. Krenuli smo na proslavu nove godine i na nekoj nizbrdici auto je samo proklizao. Pošto smo svi bili dobrog raspoloženja o naknadi štete smo se dogovorili i otišli na zabavu`.
Da li sreća ili nešto drugo, uglavnom mu auto nikad nije ukraden, a jedino što pamti vezano za lopove je krađa radija iz sestrinog auta, koje je on kupio.
Želi da vozi džip
Draženko Ninić, evropski prvak u kik-boksu, kaže da mu je želja da vozi džip, jer mu se on onako visok čini sigurnim. `Lijep mi je sorento, ali bih volio voziti bilo koji. Jedino bi bio problem gorivo, jer oni mnogo troše, a ja sam vječito na rezervi`, priča Ninić.
`Žena me zbog tog vječito proziva, a ja joj kažem, da ću čim dobijem platu, natočiti pun rezervoar, ali kad dođe taj dan, odem na pumpu i natočim goriva za samo 20 KM. Navika valjda`, kaže proslavljeni borac.
Biografija
Draženko Ninić je rođen 1. januara 1976. godine u Štutgartu, gdje je živio pet godina. Poslije toga doseljava se u Futog, gdje završava OŠ `Miroslav Antić`, a srednju mašinsku pohađa u Novom Sadu.
U Banjaluku se doselio 2002. godine gdje i danas živi. U svojoj sportskoj karijeri nizao je mnoge uspjehe, od kojih su najznačajniji, višestruki amaterski prvak Evrope i profesionalni prvak Evrope.