ENZE- Otkad su klaonice postale žarišta korone, mnogi mali stočari u Njemačkoj nemaju kome da prodaju tovljene svinje.
Njihov broj raste, farmeri su na gubitku, i ne znaju kako će se stvar riješiti.
Preko 1.500 zaraženih u najvećoj klanici Evrope - onoj firme "Tenis" na zapadu Njemačke - dovelo je do zatvaranja pogona za preradu mesa i uvođenja oštrih mjera protiv epidemije u dva okruga. Zbog očajnih uslova u kojima žive i rade zaposleni u klaonici, mahom došljaci iz Bugarske i Rumunije, sada veliki problem ima i Florijan Holman (28).
Tačnije, Holman ima 400 problema - toliko je tovnih svinja stasalo za klanje, ali sada nema kome da ih isporuči. Mladi stočar je sedmično prodavao 170 svinja "Tenisu".
"Najteže je što stalno moram da stvaram prostor za nove prasiće. Ovi dani traže kreativnost", kaže Holman za Deutsche Welle.
Uzgoj svinja ima precizan plan. Holman za svoju farmu u Enzeu, mjestašcu na zapadu zemlje, otkupljuje prasiće stare tri mjeseca i ima tačno četiri mjeseca da ih ugoji do sto kilograma. Tovi ih tečnom mješavinom žita, ječma, soje, kukuruza i minerala. Onda ih transportuje sedamdesetak kilometara do klaonice.
Veliki proizvođači poput "Tenisa" ili "Vestflajša" sedmično zakolju i tranširaju milion svinja. Meso brzo stiže u supermarkete u vidu šnicli, kobasica ili koljenica.
"Svinje koje su zrele za klanje, ali ne mogu da budu zaklane, stvaraju sve veću grudvu. I ja se pitam kada će nas ta grudva pregaziti. Kada će, dakle, naprosto biti previše svinja?", priča Holman.
Ovaj mladić je od dječačkih dana želio da postane farmer, a prije godinu dana je preuzeo porodično gazdinstvo sa stogodišnjom tradicijom. Sada se snašao koliko može - rasporedio je svinje u svoje četiri hale od kojih je svaka velika poput fudbalskog terena. Plavom bojom je obilježio one koje su dovoljno utovljene, a crvenom one koje što pre valja zaklati.
Prije epidemije je Holman imao profit od dvadeset evra po svinji. Za sve koje je sada obilježio bojom, računa da će imati gubitak od dvadeset evra, jer će prekoračiti težinu koju klanice traže.
"Svi hoćemo da jedemo šnicle standardne veličine i zato svinja mora da ima istu veličinu. Ako isporučim prevelike svinje, plaćen sam lošije", priča ovaj farmer.
Cijena svinjetine je posljednjih dana opala za četvrtinu. Holman već bilježi 10.000 evra gubitka. Svakog dana telefonira sa kolegama, raspituje se šta oni rade sa svinjama.
"Šta će dalje biti sa "Tenisom", o tome znam koliko i svi drugi. Informišem se iz lokalnih novina", rekao je.
Ovaj stočar će pokušati da izvuče pouke iz krize, da se više orijentiše na zemljoradnju. Već sada proizvodi žito, kukuruz, šećernu repu i šargarepe. Ima postrojenje za biogas koje snabdijeva strujom 700 domaćinstava te želi da to proširi.
Ideja je i da sarađuje sa više klaonica, ali, kaže, to nije jednostavno.
"Ranije smo u pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji imali 20 ili 30 klanica, sada mogu da biram između tri ili četiri. Najveći problem je centralizacija koja se i dalje forsira."
Dodaje da politika mora da stvori uslove da i male klaonice prežive.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.