Tržište

Pratite nas na Google news

Minimalna plata u Njemačkoj, siromaštvo uprkos zaposlenju

Minimalna plata u Njemačkoj, siromaštvo uprkos zaposlenju
Foto: N.N. | Minimalna plata u Njemačkoj, siromaštvo uprskos zaposlenju
N.N.

Ko radi puno radno vrijeme ne bi smio biti siromašan - to bi mu trebalo garantovati minimalnu platu. Ali realnost u Evropi je često drugačija - pa i u Njemačkoj.

Njemačka ima jedan od najviših iznosa minimalne plate u Evropi - barem kada se gledaju apsolutne brojke. Ko tu radi puno radno vrijeme za minimalnu platu, zaradi mjesečno oko 1.500 evra bruto. I ta se suma povećava: od 1.1. je minimalna satnica povećana za 35 centi i sada iznosi 9,19 evra. Time se u evropskom prosjeku Njemačka nalazi pri vrhu. Na čelu evropske ljestvice je Luxemburg s mjesečnom zaradom od oko 2.000 evra, dok se pri dnu nalazi primjera radi Rumunija s oko 250 evra. Hrvatska je s oko 400 evra minimalne plate u donjem dijelu tabele.

No koliko je to zaista, odnosno da li se i kako s minimalcem može u nekoj zemlji normalno živjeti ne pokazuje apsolutni iznos, već relativni. Potrebno je tu sumu dakle staviti u kontekst realnih životnih troškova zemlje u kojoj se živi i radi.

Siromaštvo je relativan pojam

Prema podacima za 2017. godinu je u Njemačkoj samac, koji radi puno radno vrijeme za minimalnu platuu, mogao, nakon što su mu od bruto iznosa odbijeni svi porezi i socijalna davanja, kući donijeti 1.110,50 evra. Zvuči još uvijek dobro. Ali u stvari je to samo 14,5 eura iznad službene granice siromaštva u Njemačkoj. Unutar EU-a siromašnom se smatra osoba koja zarađuje manje od 60 posto prosječne plate. Siromaštvo je dakle uvijek relativno: čovjek koji važi kao siromašan u Njemačkoj je u nekoj drugoj zemlji daleko iznad prosjeka.

Većina sezonske radne snage u njemačkoj poljoprivredi prima samo zagarantovanu minimalnu platu.

Dodatnih 35 centi minimalne nadnice po satu, koliko se od početka godine isplaćuje u Njemačkoj, ne znači baš veliki odmak od granice siromaštva. Kada se odbiju sva davanja, na kraju mjeseca zaposlenom ostaje oko 20 evra više. A od prosječne plate je takav radnik još dosta daleko. Pri tome je važno u kakvoj se životnoj situaciji osoba nalazi. U financijskom smislu najbolju poziciju imaju samci, bez djece i s punim radnim vremenom.

Minimalna plata - normalni izdaci

U toj relativnoj evropskoj uporedbi su iza Njemačke samo još Estonija i Letonija, ali čak ni u Luxemburgu radnici s minimalnom platom nisu jako udaljeni od granice siromaštva. Na toj ljestvici pak najbolje stoje primatelji minimalne plate u Rumunjskoj. Tamo se granica siromaštva nalazi na 137 evra, dok zaposleni s minimalcem zarađuju gotovo dvostruko više. To naravno ima veze i s relativno niskim platama u zemlji. Slična je situacija i u Grčkoj ili Portugalu. No kada se pogleda opšta situacija, tu je Rumunija prilično loša: tamo gotovo trećina stanovništva nije u stanju dotrajalu odjeću zamijeniti novom.

Velika razlika između Njemačke i nekih drugih razvijenih industrijskih zemalja je u tome što tu i primatelji minimalne plate moraju plaćati porez i socijalna davanja. U Velikoj Britaniji je to primjera radi drugačije. Tamo osoba s minimalcem na kraju mjeseca u džepu ima i do 650 evra više od granice siromaštva. No ta suma ne uključuje samo čistu zaradu, već tu dolaze i različiti socijalni dodatci na koje osobe s minimalnom platom imaju pravo: od naknade za plaćanje stanarine, preko posebnih dodataka na prihod pa sve do smanjene stope poreza na dohodak. Slično je i u Holandija.

Margina na tržištu rada

U Njemačkoj to nije slučaj, tu radnici i s minimalnom platom moraju plaćati porez i obvezni su na druga davanja poput zdravstvenog, mirovinskog ili osiguranja za slučaj nezaposlenosti, pa to mjesečno znači izdatke od oko 300 evra.

O tome ko u Njemačkoj radi za minimalnu platu postoji iznenađujuće malo egzaktnih podataka. Poznato je da takve poslove rade prije svega žene, mlađe osobe, osobe s invaliditetom, pripadnici etničkih manjina i osobe s niskom stručnom spremom. Oko 60 posto su žene.

Posebno problematična je situacija za osobe koje ne rade puno radno vrijeme, a to je u Njemačkoj većina onih koji primaju minimalnu satnicu - takozvani "mini jobberi". Najugroženije su pritom samohrane majke s malom djecom. Prema službenim računicama njemačke Vlade osobe iz te kategorije nemaju ni uz puno radno vrijeme realnu šansu zaraditi dovoljno za normalan život. Za razliku od Rumunije je međutim udio radnih mjesta u ukupnom broju zaposlenih relativno mali. Dok u Rumuniji više od 40 odsro zaposlenih prima minimalnu platu, u Njemačkoj je u toj situaciji 1,4 miliona zaposlenih, što čini 3,6 posto radnih mjesta.

(DW)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije