Kraj. Zaborav. Sreća, očekivanja, optimizam, razočarenje. Sve ovo su karakteristike prethodne godine. Iza nas je 365 dana 2019. godine. Neki bi rekli da je ovo godina koju su pojeli skakavci, drugi da je ovo godina novih početaka, ukoliko postoje treći, oni možda misle da je ovo godina katastrofalnih odluka, velikih razočarenja, šizofrenih signala. Kao što je rekao Nikola Pašić kada je bio učesnik u raspravi između dvije suprotstavljene strane, da je u pravu prva strana kada je saslušao njene argumente. Zatim da je u pravu druga strana kada je i druga strana rasprave iznijela svoje argumente.
Na pitanje svoga savjetnika da ne mogu svi biti u pravu, odgovorio je savjetniku da je i on takođe u pravu. Tako su, vjerovatno, sve tri strane sa početka našeg teksta podjednako u pravu i podjednako griješe. Svako ima svoj ugao posmatranja problema. S obzirom da bog ne sudi prije vremena, treba izbjegavati davanje suda, osim ako niste ovozemaljski sudija. Ekonomski život teče, a ekonomski sistem ima svoje pobjednike i gubitnike. Dok je više pobjednika nego gubitnika, taj i takav sistem će funkcionisati i biće podržan od prosječnog birača, glasača koji izlazi na izbore, a koji prvi plan svojih odluka zasniva na novčaniku. Godina iza nas će biti upamćena kao godina u kojoj je zabilježeno 275.000 radnih mjesta, dostignuta prosječna plata od 917 KM. Godina koju je karakterisala nešto niža stopa ekonomskog rasta, procjena je da će on iznositi oko 2,3% u realnom iznosu (procjena autora ovog teksta). Zadržana je makroekonomska stabilnost, niska inflacija, niske dugoročne kamatne stope na entitetske obveznice, nizak nivo javnog duga i nizak deficit. Štednja raste, a ekonomija prkosi teoretskim postavkama. Iako imamo negativan saldo platnog bilansa, količina novca u sistemu se povećava. Stopa rasta novčane mase je duplo veće nego stope ekonomskog rasta. Gotovo 10% BDP-a se nalazi na računima banaka, a banke nemaju, ne znaju ili im regulativa onemogućava da ih plasiraju. I dalje smo na začelju regiona prema kreiranju bogatstva po glavi stanovnika godišnje, mjera koja se ekonomskim žargonom naziva BDP per capita. Ali smo u manjem zaostatku nego prije pet ili deset godina.
Napredujemo, djeluje kriterij konvergencije dohodaka ili, jednostavnijim rječnikom rečeno, približavanje dohotka između razvijenijih i manje razvijenih prilikom spoljnotrgovinske saradnje. Da li bismo mogli brže, mogli bismo, da li može sporije, mislim da može.
Bosna i Hercegovina je poznata po tome da uvijek može sporije. Ipak, imamo ogromne neiskorištene potencijale koji se ogledaju u neaktivnosti stanovništva, nezaposlenosti mladih itd. Ukoliko bismo ove pokazatelje približili prosjecima Evrope, socijalni fondovi bi bili puniji za 50%, što je pretpostavka za 50% većim penzijama i kvalitetnijim uslugama zdravstvenog sektora. Energetski potencijal države je toliki da bismo, pored postojeće elektroprivrede, mogli napraviti još jednu. Potencijal postoji… a novca nikad nije bilo više u globalnom i lokalnom finansijskom sistemu. Kapitala nikad više, a ideja nikad manje. Bogatstva nikad više, a optimizma nikad manje. Povjerenje nam je potrebnije nikad više, a imamo ga nikad manje.
O uzrocima za ovo stanje svi su u pravu, za početak. Šta bi nam mogla donijeti promjena svijesti?
U prvim danima 2020. godine sigurno drugačiji pogled na život, nakon toga malo veći optimizam, sredinom godine energetski potencijal u društvu. Potrebno je da stvaramo društvo jednakih šansi, ponekad je teško, nekad nemoguće, a u većini slučajeva deklarativno, dok kao pojedinci treba da to učinimo, kada dođemo u situaciju, otkrivamo drugog sebe. Možda izgleda kao utopija, neki daleki ideal, ali rješenje je blizu. Kada bi svako od nas učinio malo, mali korak napred, malo veći napor, to bi za društvo značilo mnogo. Kada bismo preuzeli dio tereta onog drugog, svima bi nam bilo mnogo lakše. Zbog čega je društvo i kolektiv bitan, zbog čega nam je potrebna ta kolektivna svijest. Odgovor je u prirodi, odgovor je oko nas. Pogledajte prirodu. Ko obično postane plijen? Onaj ko djeluje samostalno, ko je u izolaciji, ko krene samostalno, ko nema saveznika. Zbog toga treba da pomognemo jedni drugima, a najslabija karika je izraz snage jednog društva, jednog sistem. Bio on socijalni, ekonomski, tehnički ili neki drugi. Snaga je u davanju. Civilizacija počiva na tome, a anticivilizacija na nečemu drugom. Vrijeme će pokazati gdje ćemo završiti.
Kao društvo, ekonomski gledano, idemo u dobrom pravcu, postoji prostor za dalji napredak, ogromni potencijal. Godina pred nama će biti godina izazova, kao što je bila i prethodna, i godina prije nje. Iduća godina će biti i najbolja godina za život. Kada su pitali baku koja je preživjela Prvi i Drugi svjetski rat i ovaj poslednji koje je bilo najbolje vrijeme za život, ona je kao iz topa odgovorila da je to vrijeme između Prvog i Drugog svjetskog rata. Na pitanje zbog čega, da li je zbog toga što je tada bilo doba kraljevine, veće subvencije, odsustvo demokratije, strana pomoć, zdravija hrana, fizički rad itd., ona je dala jednostavan odgovor: "Sinko, tada sam bila mlada." Uopšte najbolje vrijeme za život je kada si mlad i kada se osjećaš mladim. Dokle god se osjećamo mladim i sa energijom, to je najbolje vrijeme za život. Ovi prostori su svoj suverenitet stekli prije dvadesetak godina, institucije su mlade i treba da iskažu svoj potencijal. Da li će BiH, koja zapošljava 825.000 ljudi, gdje je nezaposleno oko 400.000 ljudi sa kontingentom radne snage od 2,3 miliona ljudi uspjeti kreirati šanse za dodatnih pola miliona ljudi, pokazaće vrijeme. U kratkom roku vjerovatno ne. Dugoročno ili ćemo ih zaposliti ovdje ili će se zaposliti negdje tamo. Da li ćemo njihove životne snove i nade vezati za ove prostore ili tuđe prostore, zavisi od nas. Svijet je odavno postao globalna arena, tražnja za radnom snagom se povećava, nedostaci radne snage su evidentni u Evropi. U ekonomiji veći ekonomski rast je moguće povećanjem količine rada, kapitala ili faktorske produktivnosti. Imamo neiskorišteni potencijal u sva tri faktora ekonomskog rasta. Nedostaje nam možda više povjerenje između nas, vjera u budućnost, optimizma. Teško je biti optimista, a ekonomska nauka često ne zna da definiše šta je uzrok ili posljedica, da li su srećniji narodi koji imaju veći nivo dohodaka ili je veći nivo dohodaka uzrok sreći. Za početak treba odrediti na šta možemo uticati, ako ne možemo uticati na nivo dohotka, onda hajde da pokušamo sa srećom. Poželimo sreću sebi, sreću dragim osobama i nađimo snage i onima koji su nam manje dragi da budu srećni u 2020. godini i posmatrajmo kretanje budućeg nivoa dohotka. Srećna nam 2020. godina!
(Saša Stevanović je autor knjige "Ekonomski život Republike, 20 godina rizika i nagrada")
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.