Kolumne

Carevo novo ruho centara za socijalni rad

Aleksandar Trkulja
Aleksandar Trkulja

Nakon faktičkog raskida bračne zajednice stotine, ako ne i hiljade bračnih partnera susreću se sa nepremostivom preprekom zvanom zabrana roditelja kod kojeg su ostala djeca onom drugom da viđa djecu.

Razlozi za ovakvo, odmah treba reći nedopustivo postupanje jesu vrlo raznoliki, a opet vrlo slični, i mogu se sistematizovati kao osveta bračnom partneru zato što se usudio da bez saglasnosti onog drugog raskine uspostavljenu bračnu zajednicu, zabrana viđanja djece kao model pritiska na bivšeg bračnog partnera radi izvršavanja određenih finansijskih i drugih obaveza počevši od onih uobičajenih do onih najnevjerovatnijih (zahtjevi za betoniranjem dvorišta, izgradnjom garaže sa stanom i sl.), te zabrana viđanja djece radi same zabrane viđanja motivisana isključivo osvetom dojučerašnjem bračnom partneru.

          Netom nakon raskida bračne zajednice dolazimo i do carevog novog ruha iz samog naslova teksta.

          Centri za socijalni rad gotovo bez izuzetka se u navedenoj situaciji tako prave nevješti i kao da je sve u najboljem redu da kod onog ko eventualno odluči da potraži navedenu vrstu pomoći njihovo ponašanje može samo da izazove moždani udar srednjeg intenziteta.

          Dijapazon razloga da ništa ne urade je skoro pa beskonačan i koliko se god vi trudili da njima predočite ozbiljnost situacije (djeca odrastaju a bez razloga ne mogu da vide drugog roditelja, zdravstvena zaštita se ne provodi adekvatno, higijenski uslovi upitni i sl.) oni uvijek imaju neki razlog da odgode svoje djelovanje do u beskonačno.

          Ovdje treba zastati i kao dječak iz istoimene priče povikati i reći CAR JE GO.

          Od trenutka faktičkog raskida bračne zajednice pa sve do trenutka donošenja pravosnažne sudske presude o razvodu braka kojom se odlučuje o povjeravanju djece na starateljstvo i načinu održavanja kontakta djece i roditelja sa kojima djeca ne žive JEDINI odgovorni za uređenje odnosa između djece i roditelja sa kojim djeca ne žive jesu OVLAŠTENA SLUŽBENA LICA NADLEŽNOG CENTRA ZA SOCIJALNI RAD.

          I po hiljadu puta treba reći i ponoviti - samo oni i niko više. Ne sudovi, ne policija, ne ombudsman za djecu i za velike, samo gospodo VI iz nadležnih centara za socijalni rad.

          Naprijed navedena ovlaštenja nadležnih centara za socijalni rad izviru iz brojnih propisa i konvencija, prvenstveno iz odredaba porodičnih zakona, zakona o zaštiti od nasilja u porodici te konvencija o zaštiti prava djeteta, te drugih zakonskih i podzakonskih akata kojima se sprečava svaki oblik zanemarivanja, pa naravno i emocionalnog, i zlostavljanja maloljetne djece.

          Imajući u vidu činjenicu da je, nažalost, očigledno da centri ni sami ne znaju šta bi s ovim ovlaštenjima, evo nekoliko savjeta.

          Kad jedan roditelj kaže famoznu rečenicu: "Ne možeš da vidiš dijete", to je trenutak kada se svi resursi određenog centra stavljaju u funkciju i zvoni zvono na uzbunu.

          Ne sljedeći dan, ne za dva dana, ne za sedam dana, nego ODMAH se organizuje tim i izlazi na teren ili se supružnici pozivaju na razgovor.

          Svrha navedenog razgovora jeste da se onom ko ima namjeru da neosnovano uskraćuje pravo drugom roditelju da viđa djecu stavi do znanja da na taj način:

-        čini krivično djelo iz člana 185. Krivičnog zakonika Republike Srpske,

-        ostvaruje obilježja nasilja u porodici emocionalnim zlostavljanjem djece i bračnog partnera usljed kojeg ponašanja može doći i do izricanja zaštitnih mjera definisanih odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici,

-        usljed navedenog ponašanja može doći do donošenja rješenja nadležnog centra o faktičkoj promjeni starateljstva kojom odlukom bi se djeca smjestila kod roditelja koji ima uslove da ih izdržava, a pri tom je voljan da omogući drugoj strani da djecu na nesmetan način viđa,

-        da takvo ponašanje može uticati na odluku suda o dodjeljivanju starateljstva ili dovesti do kasnije odluke o promjeni već dodijeljenog starateljstva,

-        da pravo na viđanje djece ne smije biti uslovljeno nikakvim drugim pravima i obavezama finansijske ili neke druge prirode,

-        da partneri imaju na raspolaganju sve mehanizme kojima će riješiti pitanje razvoda braka, izdržavanja, starateljstva, plaćanja ili neplaćanja alimentacije, ali da za cijelo to vrijeme DJECA MORAJU NESMETANO BORAVITI KOD OBA RODITELJA NA DEFINISANI NAČIN I U DEFINISANIM PERIODIMA. BEZ IZUZETKA.

Ako se ovakav razgovor obavi na početku sprečava se da se razvije nukleus svih budućih problema koji proizlaze iz samovolje jednog roditelja i koji nerijetko kulminiraju u ozbiljne sukobe, svađe, pa i fizičke obračune u kojima često mora da interveniše čak i policija te razne druge negativne pojave koje poslije prate bračne partnere, djecu, centre i druge organe godinama.

          A sve se to moglo izbjeći pravovremenom reakcijom u odgovarajućem trenutku, ali je preduslov za takvu reakciju da prihvatite da ste za nešto odgovorni vi a ne neko drugi i da imate volje, prije svega, pa nakon toga i znanja da određeni problem riješite.

          Treba još istaći da za rješavanje ovog problema ne trebaju nikakva dodatna finansijska sredstva, kako je to sad popularno tražiti, nikakvi dodatni radnici po raznim ugovorima o djelu ili privremenim i povremenim poslovima, već samo dobra volja, znanje i rad za ono za šta je neko već plaćen.

          Bojim se, nažalost, da ova tri zadnja uslova i jesu kamen spoticanja i da će car i dalje ostati go.

          Nadam se iskreno da nisam u pravu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Izdvojeno
Najčitanije