Ovih dana rasprave o Dejtonu vode se širom svijeta, jer je 25. godišnjica vrijeme za razmišljanje i o prošlosti i o budućnosti.
Većina komentara koncentrira se na jedno pitanje koje se ponavlja: je li Dejton bio primirje ili mirovni sporazum? To neizbježno poziva na analizu političkih motiva i istraživanje snaga koje još oblikuju njegovo provođenje.
Međutim, moguće je i drugo gledište. Većina razgovora o Dejtonu zapravo se fokusira na Aneks IV, to jest Ustav. Normalno je da su svi ustavi utemeljeni na nekom političkom sporazumu, ali oni su i krajnji temelj unutrašnjeg zakona i prava građana. Dakle, oni zaslužuju objektivnu pravnu ocjenu, nešto što je često iznenađujuće ograničeno kada se analizira Dejtonski ustav.
Onda glavno pitanje postaje: koliko je pravnog projekta Dejtona postignuto i u kakvoj interakciji ovaj ustav može biti s procesom EU, što je ogroman test za bilo koju državu članicu?
Za početak je dobro poznato da je Dejton konceptom konstitutivnih naroda uspostavio određenu ravnotežu između individualnih i kolektivnih prava. To je dovelo do različitih gledišta, ali prvobitni koncept je bio da se svi trebaju jednako tretirati svugdje u zemlji. Kada su u pitanju "ostali", svi znamo da u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima, kako je navedeno u presudi "Sejdić i Finci", diskriminacija nad njima mora biti okončana. Na kraju, presuda zapravo kaže da institucije moraju prema svima postupati jednako, bez obzira na nečiju pripadnost ili nedostatak iste. To još treba postići.
Druga važna stvar je da BiH još nije stvorila jedinstveno unutrašnje tržište s punom slobodom kretanja ljudi, robe, kapitala i usluga, iako je to jasno spomenuto u Dejtonu (čl. I.4). Ako bi BiH sutra ušla u EU, bila bi dužna jednako postupati sa svim ostalim kompanijama i proizvodima iz EU, na osnovu pariteta i uzajamnog priznavanja. Zašto se onda ne počinje primjenjivati uzajamno priznavanje i paritet i unutar zemlje? Uzajamno priznavanje, unutarnje i vanjsko, trebalo bi se temeljiti na usklađivanju sa standardima EU.
Treća stvar je da je za članstvo u EU potrebna važna sposobnost bilo koje države članice da prilično brzo razradi zajedničke stavove i doprinese procesu donošenja odluka na nivou EU. Zakonodavstvo EU toliko je veliko da zahtijeva puno stručnosti na svim nivoima vlasti. Trenutno se oko polovina odluka talijanskog parlamenta i vlade odnosi na provođenje ili pregovaranje o zakonu EU. Sposobnost interakcije u pravom trenutku i na pravi način vrlo je važna, jer kada se jednom donese odluka na nivou EU, države članice dužne su je izvršiti.
To dovodi do važnog pitanja: kako osigurati da se i Dejtonski ustav, kao i svi ustavi, mogu ažurirati na način koji zadržava političku stabilnost, a istovremeno omogućava suočavanje s novim izazovima iz svijeta koji svakodnevno postaje sve složeniji?
Vjerujem da odgovor leži u konceptu supsidijarnosti u srcu zakona EU. Ovaj princip predviđa da bi niži nivoi vlasti trebalo da budu prvi regulatori u većini sektora, osim ako efikasnost ili rezultat intervencije višeg nivoa vlasti ne donosi bolje i poželjnije rezultate. To znači da su unutar svake države lokalne vlasti prvi odgovor na lokalna pitanja, dok državni nivo intervenira kada lokalne ili regionalne vlasti ne mogu upravljati svime. Istodobno, pravo EU intervenira kada pitanja ne mogu riješiti same države članice, prije svega za sve u vezi s funkcioniranjem jedinstvenog tržišta.
Ovaj višedimenzionalni pristup dobro bi poslužio BiH. Veća saradnja na državnom nivou ne podrazumijeva centralizaciju, već bolju i bržu razmjenu informacija, tražeći jedinstvenu poziciju uz prepoznavanje lokalnih potreba. Italija je 2001. godine izmijenila svoj ustav kako bi prepoznala koncept supsidijarnosti. Slične promjene dešavaju se širom EU kada je to potrebno. BiH bi mogla učiniti isto, a njen parlament može usvojiti reforme sa dvotrećinskom većinom, što je apsolutno moguće sa zajedničkim pogledom na budućnost zemlje u EU.
Važno je da rasprava započne i da se odvija u cijelom društvu, kao i u parlamentu. Promjena je potrebna. Pokušaj suočavanja sa svim današnjim problemima koristeći pravne instrumente prošlog stoljeća ograničava uspjeh vlade i društva. Golf II je bio čvrst, izdržljiv automobil, i u teoriji i dalje može efikasno raditi. Ipak, vrijeme je da se redizajnira, a na parlamentu BiH i građanima je da to učine.
Kako bi doprinijelo raspravi, italijansko Ministarstvo vanjskih poslova organizira online konferenciju pod nazivom "Dvadeset pet godina kasnije: Dejtonski sporazum i evropski put Bosne i Hercegovine", koja će biti emitirana 18. decembra, s početkom u 15 sati, na Facebook stranici ambasade Italije u BiH (www.facebook.com/ItalyinBiH). Pozivamo sve da nam se pridruže, prate konferenciju i iznesu svoja mišljenja i stavove.
To je prvi korak za nešto vrlo važno, što je u srcu i EU i BiH.
(autor je ambasador Italije u BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.