Kolumne

Dva načina borbe

Dinko Osmančević
Dinko Osmančević

Tek kada čovjeka zadesi neko zlo, shvati da je malo cijenio sretan život koji je prije toga vodio. Od Nove godine pa naovamo postepeno je cijeli svijet uletio u jedan horor film. Samo, u ovom filmu lica i događaji nisu izmišljeni, a gotovo je svakome dodijeljena neka uloga, makar i statiste u izolaciji. Siguran sam da je svako od nas, u ova tri mjeseca, poželio da se jednog jutra probudi i baci pogled kroz prozor, te ugleda djecu kako skakuću u školu i ljude koji idu na posao. Ali taj film, nažalost, još nećemo gledati. Nalazimo se u petoj nedjelji od pojave virusa korona u Banjaluci i pred nama su sudbonosni dani!

Ono što nas ipak može radovati i ulijevati nam dodatnu snagu da izdržimo, svakako je pristigla vijest da je u Kini proglašen prestanak epidemije korona virusa. Kina se prva našla na udaru ove pošasti, a sada se njena pokrajina Hubej i grad heroj Vuhan postepeno vraćaju u normalan život. Ipak, oprez i mnoge mjere i dalje ostaju zbog straha od uvezenih slučajeva bolesti. I pored toga, kineski stručnjaci vjeruju da je najgore prošlo.

Kinezi su se u svojoj borbi protiv kovida-19 oslonili prije svega na svoju čeličnu disciplinu. Stavili su u potpuni karantin grad od 11 miliona stanovnika i pokrajinu Hubej, u kojoj živi 65 miliona duša. Da bi im to pošlo za rukom, bile su potrebne solidarnost i požrtvovnost cijele države. Sada se Kinezima dive na postignutim rezultatima, čak i oni koji im nisu skloni. Istini za volju, društveno uređenje Kine, ljudski i stručni potencijal, kao i njena ekonomska moć, znatno su olakšali ovu tešku borbu protiv nevidljivog neprijatelja.

Danas je primjetno da se različite zemlje svijeta protiv pandemije kovida-19 ili, kako neko reče, kuge 21. vijeka, bore na dva načina. Prvi pristup je kineski: čelična disciplina, masovna testiranja na virus, karantini, samoizolacija i društvena distanca, pojačana higijena, obavezno nošenje maski i rukavica...

Drugom načinu borbe protiv korona virusa mislim da su sklonije SAD, Velika Britanija, Švedska, u početku možda i Njemačka. Radi se o nebranjenju od širenja virusa, eventualno zaštiti zdravstvenog sistema i ugroženih kategorija. Pri tom, ne bi se sprovodila tako masovna testiranja. Sve s ciljem da ogroman, najveći broj građana, do dvije trećine, preboli lakši oblik bolesti i da dođe do prirodne imunizacija društva, takozvane imunizacija stada (krda). Na taj način izbjegao bi se ekonomski sunovrat, sačuvali bi se milioni radnih mjesta, samim tim i zdravlje i životi svih onih koji bi postali ugroženi zbog ekonomskog kraha.

Najveći problem ovakvog načina borbe protiv kovida-19 predstavlja rizik od velike smrtnosti među starijom i drugom ranjivom populacijom. Italijanski i sada već i španski scenario totalnog sloma zdravstvenog sistema usljed ogromnog pritiska na bolnice, te veliki broj preminulih i stravične slika iz bolnica, posebno s intenzivne njege, dovode u pitanje prepuštanje epidemije stihiji. Od dva zla, nije lako izabrati koje je zlo manje.

Zasad, najveći saveznik čovječanstvu u ovom ratu protiv virusa predstavlja Sunce! Vrijeme je sve toplije, a ultravioletno zračenje svakim danom sve je jače. To su dva faktora koji mogu pozitivno uticati na nestanak virusa korona.

Ali, čak i da svi ovi ogromni napori, odricanja i enormni troškovi daju rezultate, i da kovid u maju iščezne, ne znači da će nas virus istinski ostaviti na miru. Postoji realan strah da nam se virus na jesen vrati, doduše donekle oslabljen, i da nastavi cirkulisati poput sezonskog gripa. Jedini stvarni način da se otrgnemo u potpunosti od ovog zla je pronalazak adekvatne vakcine ili lijekova. Na pronalasku vakcine se intenzivno radi, ali će trebati sigurno i godina dana do njene kliničke primjene.

(Autor je satiričar)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije