Kolumne

Dvoboj Salihovića i Mektića kompromituje sistem bezbjednosti u BiH

Anđelko Kozomara
Anđelko Kozomara

Odavno jedan novinar u BiH nije ugrozio profesionalni dignitet, i lični i profesije u cjelini, kao što je to TV voditelj Mato Đaković nakon objavljivanja transkripta njegovog telefonskog razgovora s predsjednikom RS Miloradom Dodikom.

Pri tom, i SIPA i Tužilaštvo BiH, a ponajviše njegov glavni tužilac Goran Salihović, takođe su osramoćeni - prvi, jer su prisluškivali nekog, a onda su ti transkripti tobože "slučajno i nepoznatim kanalima" dospjeli u medije, i, drugi, jer, pokaže li se tačnim ono o čemu su Đaković i Dodik razgovarali, onda će biti više nego jasno da je pravosuđe BiH na najnižoj ljestvici i profesionalizma i morala, a glavni tužilac na izlaznim vratima Tužilaštva BiH.

Ne poteži pištolj ako ne misliš i da ga upotrijebiš, pravilo je kojeg su se podjednako pridržavali i kauboji na Divljem zapadu i ovovremenski "žestoki momci". Dragan Mektić i Goran Salihović, izgleda, ne razmišljaju na taj način, pa su potegli tešku artiljeriju jedan protiv drugog i, kako sada stvari stoje, jedan od njih dvojice će morati iz tog sukoba da izađe s teškim ranama. Osim ako ne bude, opet po staroj narodnoj, da se prazne boje - dvojica.

Orkestriranom kampanjom i horskim pjevanjem protiv Salihovića, kao i u nekim ranijim slučajevima, i ovog puta diriguje Dragan Mektić, čovjek kontroverznih i moralnih i profesionalnih vrijednosti, a o njemu taj isti glavni tužilac istovremeno provodi nekoliko istraga.

U javnosti se čulo da se vodi istraga zbog sumnje da je falsifikovao diplomu Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ali po našim saznanjima to je samo spin Tužilaštva, po onoj "da se Vlasi ne dosjete", jer su mnogo ozbiljnije one istrage koje se odnose na ratne zločine, ali i korupciju u koju je, navodno, umiješan i sam Dragan Mektić. Vjerovatno je želja za osvetom Salihoviću, kada je saznao za sve ovo, motiv najnovijih napada na glavnog tužioca iz kancelarije ministra bezbjednosti BiH, jer kako drugačije objasniti "naknadnu pamet" o navodnom "neradu glavnog tužioca", pa onda i o "opstruisanju istraga u nekim predmetima korupcije", kada se sve to odavno, ne samo da zna, nego i javno piše i govori.

Višak neraspoloženja koje Mektić mjesecima pokazuje prema Miloradu Dodiku dovodi u sumnju njegovu objektivnost na važnom poslu normiranja veoma zapuštene oblasti bezbjednosti i pravosuđa. Dio naroda odavno se napaja Mektićevim intrigama o lopovima iz vrha vlasti RS koje, još uvijek, ne donose nikakve rezultate, pa je nervoza primjetna i u Savezu za promjene i u nekim inostranim ambasadama u Sarajevu. Otud i, vjerovatno veoma objektivna ocjena kritičara, da je on, u stvari, nezreli ministar koji kao da luta kroz političku maglu sve dok u njoj i - ne zaluta.

Kao posljednju nadu angažovao je i jedan medij, inače njemu veoma naklonjen, koji ga je već, iako bez ijednog opipljivog rezultata u poslu kojim se bavi, baš sada, u jeku sukoba sa Salihovićem, proglasio junakom, ma ne samo junakom, nego srpskim - Eliotom Nesom.

O korupciji u pravosuđu priča se svuda i na svakom mjestu, ali još nema nijednog dokaza o tome. Takođe i o veoma lošem sistemu izbora sudija i tužilaca svi znaju sve, ali niko ga ne mijenja. Onu narodnu, što se grbo rodi, ni vrijeme ne ispravi, svi znaju i priznaju, pa otud i opravdani zahtjevi da se sve u pravosuđu radi od početka. Republika Srpska je nešto malo zatalasala prijetnjom referendumom o pravosuđu BiH, ali su iz moćnih kabineta zaprijetili i kažiprstom i štapom, pa se onda, pognute glave, vratilo strukturalnom dijalogu. Narodu još niko nije objasnio ni šta u stvari znači ova sintagma, ali u okviru tog i takvog dijaloga dogovor ide - rakovim hodom.

Teoretičari će reći da su javne službe produžena ruka države, a poseban značaj u podijeljenoj vlasti ima pravosuđe. Kvalitet funkcionisanja pravosuđa utiče na funkcionisanje cijelog društva. U savremenim demokratskim zemljama, zasnovanim na ideji vladavine prava, uloga pravosuđa je dvostruka: prvo, da zaštiti prava i slobode pojedinaca obezbjeđujući im pravo na pošteno suđenje od strane nepristrasnog i kompetentnog suda i, drugo, da, budući jedna od grana državne uprave, ostvari nadzor nad ostale dvije grane kroz obezbjeđenje poštovanja načela zakonitosti i ustavnosti. Stručna javnost, ali, nažalost, i svaki građanin u BiH, znaju da u ovoj zemlji, od kantona do vrha države, ova teoretska postavka pravosuđa nije ni u začetku, a Salihović i Mektić javnim prijetnjama i optužbama dodatno ga kompromituju.

Prisluškivani telefonski razgovor Mate Đakovića s Miloradom Dodikom je, u stvari, rendgenski snimak stanja i u novinarstvu Bosne i Hercegovine. I danas se, jednako kao i prije dvije, tri ili četiri decenije telefonski pozivaju novinari i urednici, ista je i prozivka i ista su i pitanja: zašto ja u petnaestom, a on u prvom minutu, zašto on sa slikom, pa još na naslovnici, a ja bez slike. Mijenjali su se i politički sistemi i vladari, ali je ova šema ostala ista, koja ne samo da odgovara vlastima, već i novinarima. Danas svaki političar u BiH ima nekog svog novinara, svog glavnog urednika, ima neki svoj medij. Prema provjerenim informacijama, nije Mato Đaković jedini novinar kojeg su SIPA i OBA redovno prisluškivale. Pitanje je samo kada će i ti transkripti "procuriti" u javnost.

Znano je da nema normalne BiH, pa i normalne RS bez normalnih medija. Tomas Džeferson je prije više od dva vijeka, objašnjavajući značaj novina, rekao: "Kada bi me pitali da li želim vladu bez novina ili novine bez vlade, ne bih se premišljao ni trenutka o odabiru ovog drugog".

 Danas sa postojanjem savremenih medijskih tehnologija društvu su neophodni nezavisni mediji i novinari koji imaju slobodan pristup informacijama kako bi uticali na oblikovanje mišljenja građana i učestvovali u stvaranju demokratskog društva.

Učešće TV voditelja Mate Đakovića u navodnom zataškavanju istraga protiv Dodika da bi za to, kao protivnagradu, navodno dobio dobro plaćenu emisiju na javnom servisu RS je nespojivo s novinarskom etikom. Jednako kao što je i nespojivo da se prvi ljudi pravosuđa i bezbjednosti javno i prljavo optužuju za - nezakonje. Maštu javnosti zagolicalo je i pitanje kako će TV voditelj sada vratiti dug Goranu Salihoviću, osim ako ta naknada nije već - avansirana.

 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije