Postoji ona čuvena scena u nekoj zabavnoj i humorističkoj emisiji jedne lokalne televizije iz regiona, od prije nekoliko godina, kada njihov lutajući reporter presreće ljude na ulici i postavlja im neka uvrnuta pitanja na različite teme i onda najzanimljivije odgovore snima i emituje u šaljivim video-klipovima.
U jednoj od takvih anketa reporter slučajnim prolaznicima postavlja trik pitanje: "Kako biste reagovali kad biste saznali da vam je prvi komšija homo sapijens?", i kamerom bilježi reakcije iznenađenih čovjekolikih majmuna. Tako jedan Rom na postavljeno pitanje, sav gnjevan, sasipa najbrutalnije uvrede na prokažene homoseksualce. U sveopštem neznanju prosječni lik jedne apsolutno i marginalizovane etničke manjine obrušava se na drugu, još veću društvenu mikromanjinu iz LGBTIQ grupacije.
Poslije mnogo priprema, strahovanja i iščekivanja u BiH je početkom proteklog mjeseca održana prva "Parada ponosa". Što bi se narodski reklo, prvo pa homoseksualac. Prva "Parada ponosa" u BiH u sunčanu septembarsku nedjelju okupila je u Sarajevu, pod simboličnim nazivom "Ima izać'", nekoliko hiljada učesnika i zagovornika njihovih prava, čime se ukazalo na isključenost, nevidljivost i izolaciju LGBTIQ populacije u našoj zemlji. Sarajevo je doskoro bilo jedina prijestonica na jugoistoku Evrope u kojoj do sada nije održana "Parada ponosa", ali, evo, na kraju ipak je održana i to bez nasilja, što nije bio slučaj u drugim državama i gradovima našeg regiona. Skup je prošao uz velike mjere policijskog obezbjeđenja i bez ijednog incidenta. To ohrabruje. Razlozi za strah bili su opravdani poslije onemogućavanja sličnih skupova u Sarajevu i Tuzli od strane maskiranih razbijača pod kapuljačama u folkloru nekih vjerskih i desničarskih grupa. Mirno održavanje prve "Parade ponosa" u BiH je mala pobjeda zdravog razuma, demokratije i opštih evropskih vrijednosti. Do sada je u BiH po ovom pitanju dominirao stav tradicionalne i konzervativne većine nad marginalnom društvenom manjinom i to je moralo prestati ako želimo biti savremeno demokratsko i tolerantno društvo. Na prvoj "Paradi ponosa" mogle su se čuti brojne tolerantne i pozitivne poruke, od kojih je najtačnija ona "Sve nacije i orijentacije, protiv eksploatacije", jer ona precizno identifikuje samu suštinu naše društvene stvarnosti i povezuje sve emancipatorske snage u zajednički otpor različitim oblicima opresije u društvu.
Istog vikenda kad i "Parada ponosa" održana su još dva povezana skupa. Kontraskup protivnika održavanja ove manifestacije, "Dan tradicionalne porodice", dan prije, u organizaciji Udruženja "Svjetlo" i sličan protivskup istog dana, u organizaciji Inicijative "Iskorak", na kojima se okupilo oko hiljadu učesnika. Na "Danu tradicionalne porodice" istaknute su vrijednosti i značaj porodice u našem društvu, koju čini brak muškarca i žene, kaže se u proglasu ove skupine, koji je pročitan pred parlamentom BiH. Tokom protestnog skupa protivdemonstranti su uzvikivali vjerske parole, nosili uvredljive transparente protiv pripadnika LGBTIQ populacije, pa čak i predvođeni lokalnim teologom proučili kišnu dovu, moleći Boga da pusti teški dažd i tako prekine "Povorku ponosa". Kao što znamo, Bog nije uslišio molbe protivnika parade, potop se nije desio i parada je održana po lijepom i sunčanom danu, na opšte zadovoljstvo svih. Bolje bi bilo da je prošlo bez ovih pratećih paralelnih skupova i kontraskupova, ali izgleda da kod nas ni najobičniji ručak ne može proći bez kontramobilijara.
Mnogo je javnih primjera netrpeljivosti prema gej populaciji u BiH. U gradovima u kojima živimo svakodnevno možemo vidjeti ismijavajuće grafitne poruke: "On njega, ona nju, smrt pederima!", "Moj najveći heroj je tata, je... vas čike sa rozim oko vrata!", "Pedere u logore", "Pedere u blendere", "Mrtav gej je OK", "Stomatologija za pedere" i slične. Ipak, javna svijest o postojanju LGBTIQ populacije takođe se širi. Mnogi u društvu su svjesni problema sa kojima se ovi ljudi suočavaju. Ali, jednako kao što postoje osude gej populacije, narasta i građanski otpor netoleranciji ove grupacije i za zaštitu njihovih prava. LGBTIQ aktivisti kao kontraodgovor na javno ispoljenu mržnju prema njima ispisali su ove grafite: "Moj dečko je gej", "Pederi hodaju gradom", "Homofobi u četiri zida", "Mama + mama = porodica", "Banjaluka voli svoje pedere", "Lezbejska ljubav je pravda", "Ja sam tvoj učitelj gej", "Lezbejka je bila ovdje", "Čista ljubav", "Ljubav pobjeđuje", "Biti gej je OK", "Ja sam zabranjena", "Jednaka prava", "QUEER revolt", "Srpska je više od tri boje", "Ne jebu vas pederi, već država", "Sve je sivo? Unesite u svoj život malo boje!" (ispod zastava duginih boja), itd. U Sarajevu su se prije održavanja prve "Parade ponosa" mogli pročitati grafiti ohrabrenja i tolerancije: "Ljubav svima", "Homofobija je fašizam" i "Transrodno je zgodno".
Za vjerske zajednice u BiH održavanje "Parade ponosa" je društvena anomalija. Prema svetim knjigama i drugim vjerskim propisima za sve četiri tradicionalne vjerske zajednice u BiH svaki oblik homoseksualizma je zabranjen i nedopušten kao smrtni grijeh. Po doktrinarnom shvatanju svi nepokajani grešnici treba da budu usmrćeni, na strašnom sudu biće kažnjeni vječnim prokletstvom, gorjeće u paklu i neće biti primljeni u Carstvo nebesko. Ali svijetom vlada evolucija i ljudski zakoni. Povodom održavanja prve "Parade ponosa" u BiH Rijaset IZ je izdao saopštenje, dok su ostale vjerske zajednice sam događaj potpuno ignorisale. Prema islamskom učenju homoseksualnost je grijeh i razvrat, ali islam zabranjuje i nasilje prema bilo kom pojedincu zbog njegovog ličnog uvjerenja i orijentacije. Ovo je pohvalan stav s obzirom na to da smo ranijih godina bili svjedoci ćutanja ove zajednice na nasilnička ometanja sličnih skupova i nemušte izgovore njihovih vjerskih predstavnika u vezi s ovim pitanjima.
Iako izraz individualnog identiteta, homoseksualizam se kroz istoriju pojavljivao kao društvena pojava sa ozbiljnim političkim posljedicama. Homoseksualizam ne zavisi od vrste društva, političkog uređenja, etnosa ili konfesionalnog opredjeljenja, tako da homoseksualizam postoji u demokratskoj Njemačkoj, tradicionalnoj Mongoliji, protestantskoj Norveškoj, komunističkoj Kubi, teokratskom islamskom Iranu, budističkom Mjanmaru i afričkim diktaturama. Kroz istoriju homoseksualce su spaljivali na lomači, osuđivali na smrt, odsijecali im glave i strijeljali. Sveta inkvizicija Katoličke crkve je u srednjem vijeku spaljivala na lomačama jeretike, vještice, homoseksualce i lezbejke. Da bi ublažili neugodni smrad ljudskog mesa, ljudi bi na lomaču bacali glavice biljke koromač, koja se na italijanskom kaže finokio, što je pežorativni žargonski naziv za homoseksualce i lezbejke. U vrijeme staljinizma tovarišč Staljin slao je homoseksualce na hlađenje u gulage u daleki Sibir. Mislio je - tamo im se manje diže. Hitler i nacisti su ih trpali u koncentracione logore i bacali, o čemu govori pozorišna predstava Martina Šermana "Izopačeni". Fašisti su takođe bili protiv homoseksualaca, što su preuzeli i njihovi današnji neofašistički nasljednici. Ustaški režim NDH nastavlja praksu svojih totalitarnih prethodnika. Po ustašama, i Tito je bio peder. Dok Tito pobjeđuje na svim frontovima krajem rata, ustaška propaganda sve čini da ga kompromituje, pa tako u knjizi Zvonimira Despota "Tito - tajne vladara" nalazimo podatak da je ustaški bilten "Vijesti", koji je služio za interno informisanje ustaškog kadra, 1944. godine objavio svjedočenje navodno neimenovanog izvora koji je tvrdio da je Tito 1931. godine za vrijeme robijanja u zatvoru Lepoglava imao homoseksualne odnose sa jednim zatvorenikom za novac. Jugoslovenski socijalizam se različito odnosio prema homoseksualizmu, od ratnih strijeljanja pojedinaca u oslobodilačkom zanosu, preko poratnog progona klasnih neprijatelja i javnih suđenja, isključenja iz partije, do dekriminalizacije i potpune tolerancije sedamdesetih godina i tretmana boljeg čak nego na Zapadu.
Iskustva LGBTIQ populacije u tranzicionim demokratijama su različita, uglavnom negativna. Povodom održavanja gej parade u Crnoj Gori 2015. godine, sukobili su se komunisti iz KPJ za CG i homoseksualci iz LGBT zbog njihove upotrebe petokrake i slogana "Smrt fašizmu, sloboda narodu". Međutim, komunisti i homoseksualci bi trebalo da budu na istoj strani jer su i jedni i drugi teško stradali pod desničarskim totalitarnim režimima. U starim demokratijama, pak, postoji druga praksa. Nedavno se britanska kraljica Elizabeta II posthumno izvinila matematičkom geniju Alanu Turingu, koji je saveznicima olakšao pobjedu u Drugom svjetskom ratu svojim znanjem u dešifrovanju njihovih poruka, a koji je 1952. godine osuđen na sudu zbog homoseksualnosti. Ona je po zakonu Velike Britanije tada bila zabranjena i on je hemijski kastriran, zbog čega je pao u depresiju i izvršio samoubistvo. Tamo možeš dobiti naziv "počasni peder". Tako je Udruženje "ZbeLeTron" ministra uprave u Vladi Hrvatske Arsena Beuka proglasilo "počasnom lezbejkom" zbog njegovih zasluga za usvajanje Zakona o životnom partnerstvu u Hrvatskoj.
Kina je homoseksualnost skinula sa liste spiska mentalnih bolesti. Rusija je 2012. godine donijela Zakon o zabrani održavanja gej parade u sljedećih sto godina. Sultan od Bruneja donio je strogi islamski šerijatski zakon po kome se homoseksualizam kažnjava bičevanjem do smrti. U Ugandi homoseksualce čeka doživotni zatvor. Turska vlada je najavila da će napraviti zatvore rezervisane za homoseksualce, kako bi ih tako odvojila i zaštitila. Zemlje Persijskog zaliva (Bahrein, Kuvajt, Saudijska Arabija, UAE) testiraju putnike na granici antigej testom, da bi otkrili pripadnike gej populacije. Grupa mladih Kenijaca formirala je Afričku gej crkvu, koja pruža zaštitu LGBTIQ populaciji, koja je u ovoj zemlji izložena stigmatizaciji.
Prema Jevanđelju po Jovanu, latinski izraz Ecce homo, znači evo čovjeka, što su riječi koje je izgovorio rimski upravnik Judeje Pontije Pilat u Jerusalimu, pokazujući rukom Jevrejima i okuplјenoj začuđenoj masi vezanog, izmučenog i izbičevanog Isusa Hrista, sa trnovom krunom na glavi i trstikom u ruci, neposredno prije njegovog raspeća. U datom kontekstu ova izreka ima pežorativno značenje, s namjerom da se samoproklamovani jevrejski kralj i mesija Isus Hrist ponizi i prikaže kao običan i ranjiv čovjek.
Isus Hrist se zauzimao za sve pojedince i marginalne društvene grupe, siromašne, bolesne, gubavce, kljaste, beskućnike pa i homoseksualce i prostitutke. On je založio svoj život za svakog čovjeka na svijetu. Bez toga hrišćanstvo ne bi imalo smisla. One koji danas napadaju LGBTIQ osobe i pritom se pozivaju na jevanđelja i Isusa Hrista bilo bi razumno upitati: Da li bi Isus Hrist odobrio 'Paradu ponosa'? Da li bi on stao u zaštitu LGBTIQ pripadnika izloženih kamenovanju razularene gomile? Ili bi rekao da su i oni djeca Božja. Ne traži se od onih koji danas odbijaju da prihvate ovu realnost da protiv svoje volje slave LGBTIQ, već da ih ne progone samo zato što su različiti i drugačiji od njih. I zato Ecce homoseksualac! Kad sretneš homoseksualca, sreo si samo čovjeka. I ništa više. Da li u njemu vidiš pedera, ustašu, Šiptara, crnčugu, vehabiju, navijača iz "Torcide" ili "homo sapijensa" stvar je vlastitog izbora i lične savjesti. U prenesenom značenju, izvan biblijske priče, evo čovjeka ima duboko pozitivno, humanističko i emancipatorsko značenje. A to je da su pripadnici LGBTIQ samo lјudi kao i svi mi ostali.
Šta ćemo onda sa homoseksualcima, lezbejkama i transseksualnim osobama? Treba li ih sve postrijeljati? Hoćemo li praviti za njih koncentracione logore? Slati ih na novi Goli otok, kad ionako promovišu ogavni nudizam? Da ih pogušimo u gasnim komorama ili spalimo u krematorijima? Ili da možda upotrijebimo staru oprobanu giljotinu? Možda bi javno bičevanje, "šiba" i "topli zec" pomogli? Da li bi javno odsijecanje polnog organa na Trgu slobode bilo rješenje? Je li izlaz smrtonosna injekcija ili možda električni krevet? U pitanju je borba za elementarnu jednakost u društvu. Protiv svake homofobije i diskriminacije. Ovdje se ne radi o izjednačavanju seksualnih orijentacija, već o izjednačavanju prava ljudi različitih seksualnih orijentacija u razumnom mogućem opsegu. Prva "Parada ponosa" bila je jedan dan, ali godina ima 365 dana, a život u zajednici i društvu donosi milion novih dana budućnosti. Borba za slobodu svih ljudi u BiH se nastavlja jer u ovakvom društvu ništa nije zauvijek dato i zagarantovano.
Naziv prve "Parade ponosa" u BiH bio je "Ima izać'". Nakon što je održana i protekla u miru i bez nasilja, vjerujem da će naše društvo prihvatiti pripadnike LGBTIQ populacije kao ravnopravne i jednake članove društva. Sljedeće okupljanje ove populacije trebalo bi da bude održano kao i svaki drugi javni skup bez suvišnog policijskog obezbjeđenja i javne histerije konzervativnih krugova. Tako bi buduća parada mogla nositi naziv "Ima ući", čime bi se potvrdila inkluzivnost našeg društva, koje ih je prihvatilo kao svoj sastavni integralni dio. To bi značilo da smo postali otvoreno i demokratsko društvo, koje priznaje i štiti sve svoje različitosti i specifične identitete. Možda šarena zastava duginih boja nije moj lični barjak, ali u svakom slučaju svijet je više od tri boje državne zastave!
(Autor je politikolog)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.