Kolumne

Emancipacija Republike Srpske

Milko Grmuša
Milko Grmuša

Kao riječ latinskog porijekla, emancipacija označava oslobađanje od položaja zavisnosti i sticanje slobode i samostalnosti pojedinca, društvene grupe ili institucije. Ova riječ predstavlja najvažniju potrebu Republike Srpske danas, u tu riječ može da stane cjelokupan politički, nacionalni i državni program Republike.

Srpska treba emancipaciju u političkom smislu. Sve političke odluke u Republici Srpskoj moraju se donositi u njenim institucijama koje se nalaze u Banjaluci. Republika Srpska apsolutno sve političke procese mora posmatrati prema sopstvenom interesu. Uvažavamo ustavno uređenje Bosne i Hercegovine, ali nam ne pada na pamet da se o Republici Srpskoj i njenim građanima odlučuje u Sarajevu ili Mostaru. Kad pričamo o BiH, zanima nas isključivo njen karakter definisan Ustavom. Zalažemo se za sekularni karakter BiH, moderne vrijednosti, vladavinu prava, ljudska prava i slobode. Primjećujemo vjersku radikalizaciju i orijentalne preferencije političkog Sarajeva i zato, kao ozbiljni i odgovorni ljudi, moramo u bezbjednosne, diplomatske i druge važne zajedničke institucije slati naše najozbiljnije i najstručnije kadrove, bez obzira na njihovu političku pripadnost. To moramo raditi zato jer Federacija BiH može predstavljati ozbiljan politički, bezbjednosni i vrijednosni rizik za Republiku Srpsku. Zato ćemo, u zadatim okolnostima, koristiti zajedničke institucije BiH da kontrolišemo rizik nestabilne i vrijednosno duboko kontaminirane Federacije BiH i da obezbijedimo našim ljudima najviši mogući stepen sigurnosti i prosperiteta. Pored toga, Republika Srpska ima strateške interese na istorijski važnim srpskim područjima u Federaciji BiH, poput Grahova, Glamoča, Petrovca, Drvara i drugih krajiških opština. Zato moramo pametnom politikom ojačati demografski potencijal, ekonomsku snagu i politički subjektivitet tih mjesta.

Uz dužno poštovanje prema Beogradu i Srbiji, odluke o svojoj sudbini donosimo mi u Republici Srpskoj. Emancipovana od Sarajeva, Srpska ima dovoljno stručnog, prirodnog i intelektualnog kapaciteta da bude emancipovana i od Beograda. Naša politička pozicija znači da insistiramo na neprestanom povećanju naših nadležnosti, samostalnosti i nezavisnosti, kako od Sarajeva, tako i od Beograda. To ne znači izolaciju, naprotiv. Mi želimo partnerske odnose sa Beogradom, Sarajevom i svima ostalima, ali nama su Srpska i Banjaluka na prvom mjestu. Umjesto da koriste Banjaluku u svom interesu, Banjaluka treba konačno svima da poruči da je interes Srpske i njenih ljudi ispred i iznad svega.

Treba nam emancipacija naših institucija od priučenih birokratskih aparatčika, posttranzicionih moćnika i političkih slijepaca. Srpska zaslužuje samo najbolje kadrove. Potrebna nam je emancipacija pravosuđa, ali i zakonodavne vlasti od izvršne. Najveći smo i prijatelji i neprijatelji sami sebi. Niko ne može niti osnažiti, ali niti razoriti Republiku kao mi sami. Tragična sudbina dječaka Davida Dragičevića ozbiljnim ljudima pokazala je koliko su nam krhke sve institucije, koliko nam je politika nezrela i koliko moramo više učiti i raditi, biti odgovorniji prema sebi i drugima i postati daleko odgovorniji nego što smo danas da nam se ovakve strašne stvari više nikad ne bi desile.

Treba nam emancipacija naše ekonomije, odnosno oslobođenje kreativne energije i rada naših ljudi od birokratskih i političkih stega. Dobro je što smo počeli shvatati da moramo smanjivati poreze i namete, ali i dalje nismo svjesni koliko je naš političko-ekonomski sistem dubinski klijentelistički. Republici ne trebaju moćni patroni, veliki zaštitnici niti bilo šta drugo, njoj je potreban uređen sistem koji štiti osnovna prava i slobode, kreativnu individualnost i ekonomske potencijale i imovinu svakog pojedinca.

Daleko najvažnije, potrebna nam je emancipacija naših umova i duha. Na premalo smo nekako postali baždareni. Postalo nam je skroz normalno da mislimo da je plata od 900 KM nešto posebno. Pristajemo na premalo. Unizili smo ljudskost u sebi. Moramo se daleko više cijeniti i zahtijevati ono što omogućuje normalan život. Ovo je posebna odgovornost onih ljudi koji po svim svojim stručnim, etičkim i profesionalnim referencama treba da budu stožer modernizacije Republike Srpske. Umjesto da šire defetizam i agoniju, umjesto da se bave drugima i troše vrijeme na neplodne jadilovke, tračanja i nihilizam, oni moraju da okupljaju ljude, da ih motivišu i da pruže optimističnu paradigmu uspješne, prosperitetne i pobjedničke Republike Srpske.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije