Kolumne

Europska zračna ofenziva u Libiji: Rafaleom na galeba

U bici za Libiju oboren je jedan "galeb"! Legendarni jugoslovenski školski avion J-2, prvi put je srušen u nekom oružanom sukobu.

 U domaćem ratovanju, Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo nije ga, naravno, koristilo, nego samo drugu, jurišnu verziju, J-21 "jastreb", jednosjed koji nije bilo teško sa zemlje roknuti "strelom", pa su obarani gotovo rutinski. A dva su navodno uništena još i puno ranije, u Zambiji, gdje ih je jugoslovenska agencija za međunarodnu trgovinu oružjem SDPRI, također prodala, pa su upotrebljavani kao avion za antigerilsku borbu, tj. mitraljiranje nepismenih urođenika... 

"Galeb" je bio divan aviončić. Konstruirao ga je general dr Rendulić, jedan izvanredan gospodin od 91 godinu, koji sad živi u Beogradu. Često dolazi doma u Hrvatsku, a u Ljubljani donedavno je honorarno na fakultetu predavao aerodinamiku. O njemu splitski novinar Željko Rogošić upravo snima dokumentarac za biografski serijal na HTV-u. Kaže mi da je pritom neprijeporno ustanovio kako su Zlatko Rendulić, Titov general-pukovnik i general-pukovnik Luftwaffe Lothar von Rendulic, koji je bombardirao Beograd te zapovijedao desantom na Drvar poduzetog s poletišta u Zalužanima, u izravnome srodstvu, jer su obojica porijeklom iz istog sela u Lici. No, general Zlatko rođen je u Jastrebarskom i ondje, u samom centru, naslijedio je najljepšu u Hrvatskoj malenu baroknu palaču, opremljenu garažom i stanom za šofera. Ostala mu je od oca, uglednog predratnog bilježnika. U cijelom tom kraju bila su tada samo tri notara - dr Vladko Maček, dr Ivan Ribar i stari gospodin Rendulić, a sinovi obojice potonjih odmetnuli su se u komuniste. Zlatko je u Zagrebu studirao tehniku, pohađao plesni tečaj kod gospođe Keglević na Zrinjevcu, vježbao mačevanje i boks. Sitnije građe, zadržao je nevjerojatnu tjelesnu agilnost i u poznim osamdesetim godinama. Predratni skojevac, u akciji od prvog dana, uhapšen je, pa pušten u kućni pritvor, odakle je pobjegao u partizane. Pošto je prije rata služio vojni rok u zrakoplovstvu (na dvokrilcima u Sarajevu), upućen je u Rusiju na školovanje. Ondje je poslije obuke na letećoj topovnjači Il-2 štormovik postavljen za komandanta 1. jugoslavenskog jurišnog zrakoplovnog puka pa dobio zadatak da sravni sa zemljom Koenigsberg, ali je rat, nažalost, završio nekoliko dana prije nego je poletio. Umjesto ratnom slavom, ovjenčat će se inženjerskim dostignućima. Upućen na Zrakoplovnotehničku akademiju Žukovski, najbolju na svijetu (k profesoru Tupoljevu), magistrirao je u Americi na Sveučilištu Cornell i potom specijalizirao u tada vodećem centru za konstrukciju mlaznih aviona, britanskom Royal Air Force koledžu Cranwell.

Prvi zadatak u beogradskom Aerotehničkom zavodu bio mu je da sagradi domaći školski avion. I, već 1961. poletio je njegov prototip dvosjeda "galeb". Bio je sigurno najljepši i najbolji školski mlazni avion među suvremenim tipovima, lagan (malo više od dvije i pol tone), spor i trajan, s letnim osobinama prikladnim za obuku, kao letjelica koja pilotu "oprašta pogreške".

"Galeb" se proizvodio u tvornici "Soko" u Mostaru, gdje je usvojena tehnologija obrade aluminijskih profila, a motor, licencni Rollce-Royce Viper, izrađivao se u Rajlovcu kod Sarajeva. Ondje će se do raspada Jugoslavije proizvesti više od tisuću mlaznih motora za avione i helikoptere - bila je to tehnički izuzetno napredna tvrtka, koju je građanski rat u Bosni progutao kao i svu industriju, pa stvorio današnje društvo što kao da prije pripada Bliskom istoku nego Europi.

Napravljeno je oko dvjesta pedeset "Galebova", polovica u eksportnoj verziji za Libiju i Zambiju (podtip G-2AE). Imao je dva mitraljeza od 12,7 milimetara, te nosio nevođene rakete ili dvije bombe od po četvrt tone. Mogao se, osim za primarnu obuku, koristiti dakle i za onu borbenu, ali nije bio nikakvo ozbiljno ratno sredstvo, zbog premale brzine (800 na sat, poput "spitfirea") te nedovoljnog akcionog radijusa.

Dr Rendulić konstruirao je poslije "galeba" i "jastreba" još i "orla", a njegov sin, koji ga je naslijedio na mjestu glavnog aerodinamičara Zrakoplovno-tehničkog instituta u Žarkovu kod Beograda, "supergaleb G-4", perfektan školsko-borbeni avion koji je dokazao borbenu vrijednost prilikom bombardiranja Banskih dvora u Zagrebu. S te čvrste platforme, pilot je pogodio točno u dvorište, gađajući iz brišućeg leta - nisu Rendulići krivi što se oružje okrenulo protiv onih koji su ga gradili da obrani zemlju. General Rendulić, uostalom, umirovio se istog časa kad je umro Tito - previše je dobro znao stanje stvari u Generalštabu i u vojnim strukturama... Pa se prebacio na pisanje knjiga i udžbenika "aerodinamike i mehanike leta" za profesionalne pilotske škole. Ljeto bi provodio sam u Jastrebarskom, gdje bismo sjedili u njegovom vrtu i razgovarali o zanemarenim, ali publicistu silno zanimljivim stvarima - odnosima s Rusima, njegovim susretima s Titom i Rodionom Malinovskim koji je 1948. zapovijedao interventnim korpusom što je trebao umarširati u Jugoslaviju...

Školski avion "galeb" imao je lijepu karijeru u "afričkom korpusu". Na njemu su prošli inicijalnu obuku svi libijski piloti koji su se školovali u Zagrebu, u nekadašnjoj Višoj zrakoplovnoj školi u Velikoj Gorici (teoretska nastava), a zatim u Zadru (obuka ab initio) i onda, u naprednom kursu na libijskoj vojnoj zrakoplovnoj akademiji u Misrati, gdje je radilo i puno naših ljudi, s tim da su poslije raspada Jugoslavije iste poslove preuzeli srpski oficiri. A u oazi Sebha, libijski zrakoplovnotehnički remontni zavod vodio je prvo velikogorički "Zmaj", a zatim ljudstvo iz beogradskog zavoda "Moma Stanojlović".

Kako je u prvom kongoanskom građanskom ratu Milošević podržao kolegu Mobutua, isporučio mu je i tri "jastreba" te jedan "galeb" na kojima su letjeli srpski najamnici. Potpukovnik Ratko Turčinović, bivši pripadnik surčinske 252. eskadrile ("Kurjaci sa Ušća"), najelitnije u jugoslovenskom i srpskom zrakoplovstvu, koja se najbrže prebacila s jugoslovenskog na srpski angažman, bazirao je na aerodromu Gbadolite u Zairu, gdje je bila smještena Mobutuova rezidencija, njegovi Brijuni u džungli. U obijesno niskom preletu, Ratko je krilom zakačio kandelaber i strovalio se na povorku vojne parade te pobio na desetke ljudi. Oko uzroka te nesreće što se dogodila 1997. nitko nije dvojio - Turčinović je bio odan piću i konzumiro ga u masivnim količinama.

U borbama s pobunjenicima u sadašnjem libijskom građanskom ratu, "galeb" se vjerojatno upotrebljavao za napade na civilne ciljeve, jer nitko normalan ne bi s njim pošao ni na četvorocijevni top montiran na "Toyotu"... Vojska koja se raspada kadra je pak dignuti jedino takav nezahtjevni aviončić, a "galeb" može lako održavati svaki bolji avio-klub, pa u Srbiji čak postoji jedan privatni s nekoliko letjelica toga tipa koji priređuju aero-mitinge na vašarištima. Velik broj dekomisioniranih "galebova", predanih beogradskom Muzeju zrakoplovstva, odatle su pak prodavani privatnim vlasnicima, pasioniranim letačima u Sloveniji, Americi, Indoneziji i Novom Zelandu, za po stotinak tisuća eura.

Prema novinskim izvješćima, "galeb" je prilikom ateriranja u Misrati oboren raketom s francuskog lovca "Rafale". Dakle, prvi tip aviona koji je konstruirao jugoslovenski partizan Rendulić, bio je oboren posljednjim koji je dizajnirao francuski partizan Marcel Bloch, bolje poznat kao Marcel Dassault (po makizarskom pseudonimu), konstruktor "Miragea". Njegov je dvomotorni "Rafale" mrcina koja košta 64 milijuna eura komad, a samo raketa "Mica", četiri puta brže od zvuka, puno je skuplja od oborenog "galeba" - stoji, naime, malo manje od pola milijuna eura! To pokazuje svu asimetriju sile što se primjenjuje u ratu u kojem pukovnik Gadafi nema ravnopravnog protivnika u zemlji i na zemlji, pa ga pokušavaju svladati oružjem visoke tehnologije, potpuno neprimjerenim vojnoj situaciji.

U libijskom ratu postoji samo jedan strateški cilj, a to je sam ekscentrični pukovnik - njega bi Izraelci bili odavna maknuli raketama "Hellfire" sa "Apachea" nakon što bi ga Mossad locirao, dok bi ga Amerikanci, ako žele, mogli u podzemnom bunkeru krknuti specijalnom bombom tipa GBU-43B MOAB od deset tona, koja može probiti osam metara betona. Što će pak moći učiniti francusko, talijansko i britansko zrakoplovstvo, vidjet će se. U ratu u Bosni posvjedočili smo kako prođeš kad te takva europska vojska brani, a sad će se, bojim se, jasno pokazati kako to izgleda kad te ta ista vojna sila napada!    

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije