Kolumne

Heroj posljednje bitke Foklandskog rata

Prema engleskim istoričarima, Foklandska ostrva otkrio je istraživač Džon Dejvis 1592, dok, sa druge strane, Argentinci tvrde da je ostrva otkrio španski istraživač Esteban Gomez još 1520. Tokom istorije, ostrvljem su vladali Englezi, Francuzi, Španci... Argentina se osamostalila 1816, a četiri godine kasnije preuzela je suverenitet nad Malvinima, što je španski naziv za ova ostrva. Godine 1833. Britanci ponovo preuzimaju vlast i istjeruju stanovnike ostrva. Četiri godine kasnije, ostrva dobijaju status britanske kolonije i naziv Folklandska ostrva (Falkland). Mi i dalje koristimo pogrešan naziv Foklandi ili Foklandska ostrva, uvriježen tokom rata za ova ostrva prije trideset osam godina.

Nakon Drugog svjetskog rata, Ujedinjeno Kraljevstvo je započelo proces dekolonijalizacije, prije svega iz ekonomskih razloga. Foklandska ostrva u međuvremenu su izgubila strateški značaj, udaljena su od Britanije, ekonomski neisplativa i slabo nastanjena. (U vrijeme Foklandskog  rata na ostrvima je živjelo manje od 2.000 ljudi, uglavnom škotskih doseljenika koji su se bavili pretežno ovčarstvom, danas živi tek oko 3.400 stanovnika.) Zbog svega toga, krajem šezdesetih, Britanci sa Argentincima započinju pregovore o prenosu suvereniteta nad Foklandima. Pregovori, međutim, traju sporo, bez pravog napretka. A, argentinska vojna hunta, početkom osamdesetih, smatra da je vrijeme da se spor razriješi vojnim putem. Britanci su znatno smanjili vojsku i Argentinci su smatrali da bi zbog svega toga Britanci mogli progutati svršen čin nakon invazije. Sem toga, hunta je smatrala da bi jedan vojni uspjeh i podizanje nacionalnog ponosa, skrenulo pažnju s katastrofalne ekonomske situacije u zemlji i desetina hiljada ubijenih u takozvanom Prljavom ratu, odnosno državnom terorizmu vojne hunte nad opozicijom i ljevičarima.

Početak rata desio se 19. marta 1982. iskrcavanjem 50 Argentinaca na ostrvo Južna Džordžija, u sastavu Foklanda. Ubrzo su zagospodarili cijelim ostrvima, na kome se nalazio tek jedan britanski garnizon. (Britanske obavještajne službe imale su pogrešne podatke da Argentina neće napasti ostrva. Toliko o Agentu 007.)

Tokom sukoba, SAD su nastojale biti neutralne, iako blago na argentinskoj strani. Interesantno, i Jugoslavija i pokret Nesvrstanih, blago su se svrstali na stranu Argentine.

U Foklandskom ili Malvinskom ratu, koji je uslijedio i koji nimalo nije bio naivan za ostrva na kojima je živjelo 1.800 duša, živote je izgubilo 655 argentinskih i 258 britanskih vojnika. Pobjedu su odnijeli bolje obučeni, iako malobrojniji, britanski vojnici, nad uglavnom argentinskim mladićima na redovnom odsluženju vojnog roka. Rat je završen 14. aprila argentinskom kapitulacijom na Foklandima. (Ipak, u ratu se istakla argentinska avijacija, koja je potopila i britanski razarač, a hrvatski vojni časopisi svjedoče da su se među njima herojski borili i potomci hrvatskih iseljenika.)

Zbog takozvane političke korektnosti, Foklandski rat je ubrzo gurnut u drugi plan. Pa ipak, političke posljedice ovog sukoba su veoma značajne. Argentinska vojska je ponižena i izgubila je svaki autoritet, što je dovelo da već naredne godine na vlast u Argentini dođu demokratski izabrani predstavnici naroda. To je bio okidač cijelom nizu latinoameričkih država da krenu sličnim putem. U Ujedinjenom Kraljevstvu Margaret Tačer i njeni konzervativci do nogu su potukli laburiste na izborima. Vojska, ali i cijela država vratile su nacionalno samopouzdanje i ponos velike sile.

A onda, četiri godine kasnije, nakon završetka Foklandskog rata, desila se vjerovatno i posljednja njegova bitka. Na Svjetskom prvenstvu u fudbalu, koje se odigravalo u sunčanom i vrućem Meksiku, u četvrtfinalu su se sastale reprezentacije Engleske i Argentine. Obje ekipe imale su izuzetne igrače i pretendovale su za krunu. Ali, Argentinci su imali i Dijega Armanda Maradonu! Poraz i ratne rane boljeli su Dijega.  U čuvenoj utakmici, jednoj od najpoznatijih ikad odigranih, Maradona je postigao dva pogotka i Argentina je pobijedila 2:1! Prvi gol, možda i najčuveniji u istoriji ovog sporta, omaleni Maradona je, po sudiji iz Tunisa, postigao glavom. Da je u to vrijeme postojala VAR tehnologija, otkrili bismo da je ipak u pitanju bila  "božja ruka" i Maradonina mala osveta. Drugi pogodak, ovog ponajboljeg, a po mnogima i najboljeg fudbalera svih vremena, pravo je remek-djelo. Maradona je prihvatio loptu na svojoj polovini terena. Promiješao je pola engleske ekipe i loptu poslao u mrežu. Argentina je prošla dalje i kasnije osvojila titulu svjetskog prvaka. Nacija je bila u ekstazi.

U ovoj nenormalnoj, izokrenutoj godini, ostali smo bez cijele plejade znamenitih ljudi. Prije nekoliko sati stigla je i vijest da smo izgubili i Dijega Maradonu. Ili, kako reče moj brat Zlatko, fudbalskog kralja, fudbalskog Elvisa Prislija!

(Autor je satiričar)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije