Kolumne

Izborni divani bez glasa

U malom moru naslova povodom prvog sastanka predstavnika vlasti i opozicije u Srbiji o izbornim uslovima, održanog poluinkognito u utorak, najbolji je "Dijalog otvoren, vrata zatvorena" u nedeljniku "Novi magazin". Jer, desilo se ni manje, ni više od toga, sve u svemu, jedno poprilično ništa sa izgledima da ipak postane nešto malo nešto, ne bi li i vlast i opozicija spasili sebi obraz.

Prvi zbog zaista neregularnih izbornih uslova koje nameću i zaoštravaju godinama, a drugi zbog najave bojkota koji, makar bio uspešan u smislu da apstinira svaki građanin koji preferira neku partiju - zagovaračicu neizlaska na izbore, neće bitnije promeniti odnose snaga na javnoj sceni.

Vlast će i posle redovnih parlamentarnih izbora na proleće 2020. biti ista ili slična, možda sa kojim mandatom manje ili više, što u toj konačnici zavisi od Donta koji raspoređuje "propale" glasove date listama ispod cenzusa; opozicija će takođe biti slična današnjoj, samo što dobar deo nje neće biti u prilici da bojkotuje rad parlamenta, jer - tamo ih neće biti.

Umesto njih i dalje će se bahatiti Šešelj sa svojim "izvornim" radikalima, uz možda još pokojeg političara koji sebe smatra opozicijom, a nastupa kao stožerčić vlasti.

Zbog bliskosti Srbije i Srpske, čitaoci "Nezavisnih" sigurno dobro znaju političku scenu i političare, kao i da je s ove strane Drine neprikosnovena politička batina Aleksandar Vučić, predsednik Srbije i vladajuće Srpske napredne stranke, a po mnogim znacima i predsednik većine Srba u svetu, neformalno, dabome, ali snažno.

Posle petooktobarskog pada 2000. na tadašnjim saveznim izborima, potvrđenog na nešto kasnije održanim republičkim, Vučić&Tomislav Nikolić 2012, kao već dugo bivši radikali, ponovo su se obreli na državnom vrhu, sa tada nedovoljno mandata za apsolutnu vlast, ali sa predsedničkim mestom (Nikolić) i dovoljnom snagom da Dačićeve socijaliste prevuku od dotadašnjih koalicionih partnera Tadićevih demokrata. Na potonjim vanrednim izborima 2014, pod vođstvom Vučića, koji je preuzeo stranku pošto je Nikolić, poštujući Ustav, odstupio sa čelne pozicije u SNS-u, ta je stranka, temeljno razarajući opoziciju inače sklonu deobama do samouništenja, učvrstila vlast, praktično preuzela sve njene poluge.

Tokom ovih godina vladavine napravljen je i darmar u opštinama i gradovima, primenom sistema tzv. upropodobljavanja lokalnih vlasti republičkim, pa se danas bukvalno na prste jedne ruke mogu izbojati sredine gde SNS nije stožer. Poslednji je preuzet Beograd lane, kada je opozicija potučena do nogu.

No, za razliku od republičkih izbora, na kojima je kontrola izbornog procesa kakva-takva, na lokalnim izborima kampanju na terenu uz republičke funkcionere rame uz rame ili malo pre njih "vode" crni džipovi sa tuđim registarskim tablicama ili bez njih puni nabildovanih crnokošuljaša, na biralištima pišti "bugarski voz", okolo zuje takođe nabildovani aktivisti preteći otkazima ili obećavajući radna mesta u državnoj službi. I podsećajući na podeljene namirnice ili naknadu za glas.

Sve to uz totalnu okupaciju medija, malo u delu rezervisanom za kampanju, više u "redovnom" programu, uključujući i rijalitije; sve u svemu, izbori su nafilovani nizom postupaka na ivici ili s one strane kriminala koji dovode u pitanje legitimnost rezultata.

Plus birački spisak koji ima više imena nego što Srbija ima građana, pri čemu se zna da 20 odsto nije ovde i naprosto ne može da glasa čak i da hoće. Ali, ima sumnja da neki "glasaju" i kad nisu tu!

Ništa čudno, reći će prosečni čitalac, tako je svuda, bar na ovim našim jadnim prostorima. Štaviše, dodaće da su to isto radili i prethodni i oni pre njih sve do Kulina bana, da su svi političari isti, jedno obećavaju u kampanji, drugo rade kad dođu na vlast. Reći će, neće mnogo pogrešiti i - glasaće opet za Vučića. Premda je on nesumnjivi prvak u neispunjavanju obećanja i neprevaziđeni populista, ljudi žele da mu veruju, a u Srbiji ionako po inerciji glasaju za vlast. Malo iz straha šta promena donosi, više stoga što ne žele promene, jer se ovde promena vezuje za propadanje, a ne za boljitak. A najviše stoga što ih vlast sa partnerima - prilepcima i medijskom svitom sve vreme drži u kampanji, toliko intenzivnoj da im izborna i nije potrebna. Vlastima su na raspolaganju svi državni resursi u misiji učvršćivanja na - vlasti.

Napokon, tu su i međunarodni faktori, uvereni da Vučić jedini, sa ili bez stranke, može da reši kosovsko pitanje, pa širom otvorenih očiju ne vide šta se po pretpredizbornoj Srbiji dešava. Mada im se, zasigurno, ne dopada to što "ne vide", što je napisano i u poslednjem izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije, pa su rešili malo da pripomognu i podignu nivo demokratičnosti, razlabave zategnute vučićevske uzde i - spreče opoziciju da bojkotuje.

I parlament i izbore.

Zapravo, strancima uopšte i nije jasan sam bojkot, ni kao ideja, ni kao praksa, ali podozrevaju da bi to dodatno urušilo institucije u Srbiji, posebno ionako srozan parlament.

Na početku pomenuti dijalog - za koji su naknadno učesnici, za razliku od organizatora, izjavili da i nije dijalog nego prezentacija, najviše razgovor o izbornim uslovima ili izbornom zakonodavstvu, kako reče premijerka - posledica je tih stranih nedoumica. Otuda su dve uticajne nevladine organizacije (od kojih je jedna Soroševa, ali pod uplivom mlađeg, koji nije blagonaklon opoziciji kao stariji) na Fakultetu političkih nauka upriličile prvi od nekoliko razgovora o nečemu što ima veze sa izborima. Predložak su bile analize meritornih organizacija Crte i CeSid, koje godinama prate izbore i ukazuju na nepravilnosti, što u kampanji, što na biralištima.

Timovi, ako nisu bili baš, baš prva liga, nisu ni za bacanje, posebno opozicioni, mada se i vlast potrudila da je vodi jedan od čelnika, potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, što je dvostruki pogodak; prvo, njegov stranački i funkcionerski rang je dovoljno visok da se niko ne može žaliti na nepoštovanje "druge strane", a još važnije za vlast jeste to što je on za opoziciju isto ono što i crvena marama za bika! Naime, opozicija sedmicama bezuspešno osporava njegovu fakultetsku diplomu i traži smenjivanje, ne samo zbog falsifikata nego i načina na koji rukovodi policijom.

No, okreni, obrni, čak i sa šturim izveštajima i glasinama o sastanku vođenom iza zatvorenih vrata, nekakav dijalog je otvoren. Vodiće, rekosmo, najverovatnije ka ublažavanju izbornih manipulacija, ali slaba vajda da će nešto posebno veliko doneti - uzde su i dalje u sigurnim rukama, koje ne nameravaju da ih puste.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije