Francuski predsjednik Emanuel Makron nema djece. Njemačka kancelarka Angela Merkel nema djece. Britanska premijerka Tereza Mej nema djece. Italijanski premijer Paolo Đentilone nema djece. Holandski premijer Mark Rute nema djece.
Ni predsjednici vlada Švedske Stefan Leven, Luksemburga Gzavije Betel, Škotske Nikola Stardžon - nemaju djece. Djece nemaju ni letonski predsjednik Rajmonds Vejonis, litvanska predsjednica Dalja Gribausk i rumunski predsjednik Klaus Verner Johanis. Ni Žan-Klod Junker, predsjednik Evropske komisije, nema djece. Djece nema ni predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić.
Lista političara bez djece poslužila je Teodoru Ruzveltu Maloku, naučniku, strategu i diplomati, da upozori na demografsku regresiju kao civilizacijsku prijetnju. "Propast porodice podriva same civilizacijske temelje", kaže Malok.
Stopa nataliteta u Evropi konstantno stagnira i danas iznosi 0,2 do 1,1. Evropljani se ne obnavljaju! Evropljanima prijeti nestanak ako se ovakav trend nastavi. Evropa je sve više prostor starih ljudi. Ova bolest se planetarno širi. Stopa rađanja u Americi danas je najniža od njenog postanka: 59 rođenih na 1.000 žena!
U Republici Srpskoj prirodni priraštaj stanovništva se smanjuje od 2001. godine. Svake godine broj umrlih je veći od broja rođenih za oko 5.000. Posljednjih godina prosječno se rađa oko 10.000 beba, a umire oko 15.000 stanovnika. Sve manje djece se upisuje u prve razrede. Svake godine zatvori se poneka škola. Negativan prirodni priraštaj prijeti nestankom. Relevantne međunarodne institucije procjenjuju da će se broj stanovnika u BiH prepoloviti 2100. godine.
Neko je davno zapisao da je porodica utočište u bezdušnom svijetu. Šta se događa sa tim čovjekovim utočištem? Malok tvrdi da je porodica izgubila svoj društveni značaj zato što je postala prijetnja državi. "Država blagostanja je učinila sve da je razbije. Razdvajala je porodicu, ohrabrivala razvode brakova, podržavala abortuse, podržavala zajednice bez oca...", kaže Malok. Ima u ovim optužbama istine. Državni liberalizam je podržavao slobode bez obaveza. Kult sloboda i prava bez obaveza i odgovornosti rasturao je sve civilizacijske vrijednosti.
Propast porodice se odvija pred očima političara. Njih to, izgleda, ne brine!? Nema rasprava na ovu temu u Briselu. Za briselsku birokratiju opasniji je ruski plin od demografske katastrofe. Ni domaće politike nisu bolje. Povremeni pokušaji države da se nešto uradi u vezi s natalitetom nisu donijeli rezultate. Djeca su za ljude bez perspektive suviše skupa investicija. Neizvjesnost nije čovjekov saveznik. Kako da mlad i nezaposlen čovjek osniva porodicu?
Da li je država, zaista, digla ruke od ovog problema!? U izbornoj retorici nema ni riječi o demografskoj kataklizmi. Nema naučnih rasprava na ovu temu. Nema društvenog dijaloga. Društveni dijalog se sveo na politiku čija je retorika dosadna i nepodnošljiva. Za političare na vlasti najveća opasnost je opozicija (koja se odavno urušila!), a za opoziciju vlast (koja sama sebe nemilosrdno ruši!). Vlast kojoj su izdajnici najveći saveznici osuđena je na propast!
Propast porodice najavljuje kraj politike. Nestankom vrijednosti koje je stvorila porodica, čovjek je uveden u pustinju: počinje da shvata da društvo propada, a politika gubi svoj prirodni smisao i logiku. Obični ljudi su dezorijentisani u političkom prostoru. Politika se razumijeva kao prevara, utočište najlošijih i najpokvarenijih, prostor koji se hrani mržnjom i zlom, pijaca na kojoj se prodaju čast i dostojanstvo. U takvom političkom ambijentu čovjek ne vidi sebe i svoju budućnost.
Krajnje je vrijeme da politika promijeni matricu djelovanja. Vrijeme je da se čovjeku vrati izgubljeno. Vrijeme je da se rješavaju nagomilani egzistencijalni problemi običnih ljudi umjesto da se biračko tijelo osvaja stranačkom mržnjom i međusobnim optuživanjem. Vrijeme je da se hrabro iznosi istina i izvršava pravda. Ljude više nije moguće obmanjivati slobodom i pravima. Priče o neprijateljima su potrošene priče. Neprijatelj se preselio u globalni prostor. Ljudi žele da žive u državi koja će raditi za njihovo dobro. Oni žele političare koji vide budućnost, u čijem stvaranju i oni aktivno učestvuju.
Obnoviti porodicu znači obnoviti nadu. To je tračak nade i za opstanak politike.
(Autor je sudija Suda BiH)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.