Svaki čovjek u Republici Srpskoj zaslužuje da živi u uređenoj, prosperitetnoj i na vladavini prava zasnovanoj zemlji. Kad je riječ o ljudima koji su stvarali Srpsku, to je posebno izraženo. No, ko su zaista sve stvaraoci Republike Srpske? Mislim da je krug tih ljudi zaista širok. I dobro što je tako, zbog toga je Srpska i nastala, to je tajna ljubavi ogromnog broja ljudi prema njoj. Svi borci, pogotovo oni na prvoj liniji fronta, njihove supruge - samo one znaju kroz šta su prošle dok su same vodile računa o djeci, pa i njihova djeca, očevi, majke - svi oni su dali ogroman doprinos stvaranju Republike Srpske.
O onima koji su dali glavu i zdravlje za Srpsku, da i ne govorim. O moralnom dugu prema članovima njihovih najužih porodica, pogotovo da ne govorim.
Svi muški članovi moje porodice su bili u ratu, kao i većine mojih komšija i svih ljudi koje poznajem. Čini mi se da oni koji su bili najbliže prvoj liniji nikad ništu nisu ni tražili od Republike Srpske da im se nadoknadi. Nisu išli u rat da bi se naplatili. Bila je riječ o nekom unutrašnjem pozivu i porivu, ljudi su išli da brane svoje i nisu pričali posebno o tome. Ni tad, niti danas. Ne znam kantar po kojem neko može da važe značaj za stvaranje Srpske na kojem bi njihov značaj bio manji od značaja ratnih političkih funkcionera.
Privilegovati danas privilegovane u ratu nije dobra poruka. Ona znači da u Srpskoj postoje ljudi prvog i drugog reda, a to nije zemlja za koju se toliko ljudi borilo. Kao da neko želi da svi dobro upamtimo da političari svih partija i svih generacija ipak imaju posebno mjesto u društvu. Kao u onoj šali iz socijalizma, svi smo jednaki, ali su neki jednakiji.
Upravo su političari svih generacija u Republici Srpskoj oni koji su najodgovorniji što nam ne funkcioniše vladavina prava, što sistem nije uređen, što institucije ne rade po pravnoj normi, nego po nalogu moćnika, što je stvoreno društvo nejednakih šansi za uspjeh, što, na kraju krajeva, postoje ogromni socijalni problemi. Ne treba zbog tih rezultata političari da budu stimulisani. Nema smisla.
Pogotovo kad znamo da je čitav niz ratnih funkcionera, nažalost, osramotio veliki cilj za koji se narod borio. Da li smo zaboravili koliko je ratnih profitera stvoreno tih godina? Da li smo svjesni da kandže protivpravnog ponašanja sežu do današnjeg dana? Da li baš svi ti funkcioneri zaslužuju danas dodatne apanaže? Nisam siguran.
Naravno, znajući da kod nas oni najpošteniji najčešće najviše nastradaju, uvjeren sam da zaista među prvim poslanicima i ministrima ima i onih koji su radili pošteno i koji danas žive u teškim uslovima. Njima Republika Srpska i njene institucije zaista treba da se oduže. Ali samo njima, ne onima koji žive sasvim pristojno. Njima treba pomoći, baš kao što je potrebno pomoći da i svi borci i drugi koji su pomogli stvaranju ove zemlje ne žive ispod socijalnog egzistencijalnog minimuma.
Ali, za to je potreban sistem, potrebna je pravna država koja zna kako pravi novac i kako ga redistribuiše tamo gdje je zaista potrebno. Tad se ovakve stvari podrazumijevaju, ovako se samo stvara dodatni jaz između običnih ljudi i politike, a to je katastrofalno po dugoročnu perspektivu Republike Srpske. O ličnom dostojanstvu poštenog svijeta među političarima koji živi loše i koji je prinuđen da ga narod gleda ispod oka da i ne govorim.
Vlada Republike Srpske izdvaja na desetine hiljada KM radi finansiranja famozne nevladine organizacije "Stvaraoci Republike Srpske". Samo prošle godine Vlada je ovoj nevladinoj organizaciji poklonila 30.000 KM. Niko nikad nije postavio pitanje na šta se troši taj novac. Niko nikad nije postavio pitanje da li imamo i danas, kao i devedesetih, gladnih boraca kojima je daleko potrebnija pomoć. Taj novac svih građana doniran je nevladinoj organizaciji koja ima status udruženja od posebnog javnog interesa. Postavlja se konkretno pitanje: na čemu je tačno baziran taj javni interes i na koji način se troši novac poreskih obveznika? Da li postoje mjerljivi mehanizmi kojima se valorizuje utrošak javnog novca ili se sve svodi na plaćanje političke podrške privatnim licima za koje neko u vlasti smatra da mogu biti politički korisni?
Na mnogo toga sam navikao u ovoj našoj prljavoj politici, ali smijanje u lice bijednim, poniženim i uniženim borcima, njihovim porodicama, djeci bez posla, omladini bez perspektive, radnicima bez plata, a od strane onih koji upravljaju javnim finansijama - do te mjere mi je izazvalo gorčinu da zaista ne vidim svrhu svog bavljenja politikom ako organi PDP-a ne donesu jasne odluke kojima će se:
- glasati protiv bilo kakve odluke kojom se iz budžeta dotira bilo šta što ima veze s apanažama ili posebnim penzijama nekadašnjih funkcionera, uključujući i ove današnje poslanike i druge funkcionere;
- tražiti formiranje posebne parlamentarne komisije koja će istražiti način utroška svake marke koja je iz budžeta Republike Srpske dotirana famoznoj Asocijaciji "Stvaraoci Republike Srpske";
- tražiti od Vlade i Narodne skupštine Republike Srpske da se sredstva predviđena za donaciju SVIH nevladinih organizacija preusmjere za finansiranje socijalno ugroženih boračkih porodica i ratnih vojnih invalida.
Dodatno, mislim da je elementarni red u vremenima kad je pitanje koliko ljudi gladno ide na spavanje da se plate i naknade svih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Vijeću naroda Republike Srpske, kao i parlamentu BiH, smanje na nivo prosječne plate u Republici Srpskoj, jer zaista ne postoji niti jedan razlog da narodni predstavnici imaju veća primanja od naroda koji predstavljaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.