Molim Gradonačelnika Banjaluke da podrži Inicijativu da se Ključ Grada Banjaluke, sa poveljom "Počasni građanin grada Banjaluke", dodijeli Senki i Andreju, roditeljima Andrije Lakića.
Molim Predsjednika Skupštine Grada Banjaluke i sve odbornike Skupštine Grada Banjaluke da podrže Inicijativu da se Ključ Grada Banjaluka, sa poveljom "Počasni građanin grada Banjaluke", dodijeli tati i mami Andrije Lakića, dobrog malog dječaka koji je sa nepune tri godine preminuo u bolnici, boreći se sa malignim tumorom jetre. Cijela Banjaluka je plakala!
Molim Komisiju za nagrade i priznanja Grada Banjaluke da podrži Inicijativu da se Ključ Grada Banjaluke, sa poveljom "Počasni građanin grada Banjaluke", dodijeli ljudima koji su 156.954 konvertibilne marke, preostale nakon liječenja njihovog sina, a koje su sakupili zahvaljujući pomoći i donacijama dobrih ljudi ovog, i ne samo ovog, Grada, podijelili drugoj bolesnoj djeci, da njihovi roditelji ne izgube bitku za živote svojih mališana. Cijela Banjaluka je razumjela!
Senka i Andrej su dali novac mamama i tatama Andree Lisac, 16 godina, za transplantaciju srca, Stefana Baltića, 14 godina, za liječenje raka čeljusti, Ognjena Gudelja, 10 godina, za transplantaciju koštane srži, Slavena Milkića, devet mjeseci, za transplantaciju jetre, Zoje Mirosavljević, šest godina, Alekse Čovića, šest godina, Luke Đurića, osam godina, Strahinje Pejovića, pet godina i Zvjezdane Jurice, šest godina, za liječenje Batenove bolesti, Kristijana Vukušića, pet godina, Igora Stanišića, dvadeset dvije godine i Dajane Beganović, petnaest godina, za liječenje tumora na glavi, Miloša Lalića, pet godina, Dine Sulejmanovića, tri godine i Nemanje Borjanića, pet godina, za liječenje leukemije, Vasilija Pamučića, sedam godina, za liječenje cerebralne paralize, Sergeja Vojaščuka, pet godina, za njegov psihomotorni razvoj, Vasilija Vasića, šest godina, za liječenje Gošeove bolesti, Davida Blaževića, šesnaest mjeseci, za liječenje ekstrofije mokraćne bešike, Smilje Katić, sedam godina, za ortopedsko liječenje problema nogu do kuka, Harisa Grahića, osamnaest mjeseci, za liječenje Daunovog sindroma i operaciju abdomena, Pavla Radenkovića, dvije i po godine, za liječenje srčane mane, Dragana Gajilovića, šest godina, za liječenje tumora jetre, Bojana Blesića, dvanaest godina, Željana Simića, pet godina, Borisa Skakića, dvije godine, Elene Vidović, tri mjeseca, Eme Karanović, osam dana, Dragiše Sikimića, dvadeset devet godina, Draška Sikimića, dvadeset šest godina, Aleksandra Dukića, dvadeset pet godina, za liječenje bulozne epidermolize, Danice Dukić, tri godine, za liječenje tumora maternice i karlice, Borisa Vuletića, dvadeset dvije godine, koji je slijep i retardiran od rođenja, Jovane Kojić, petnaest godina, za liječenje Hočkinovog tumora...
Dvoje mladih roditelja, Senka i Andrej Lakić, izgubili su bitku za život svog trogodišnjeg anđela, Andrije, ali nisu izgubili vjeru u bitku za život i "tuđeg" djeteta!
Čujete li u Vašem srcu kako bolno odjekuju ova imena? Andrea, Stefan, Zvjezdana, Dino, Ognjen, Zoja, Danica, Kristijan, Miloš, Igor, Vasilije, Smilja, Haris, Pavle, Boris... Željan, Željan, Željan!!!
Čujete li kako tupo i prestrašno odzvanjaju dijagnoze nad njihovim pidžamicama, malim sklupčanim dječacima i djevojčicama u krevetićima - tumor na glavi, tumor jetre, leukemija, transplantacija srca, cerebralna paraliza, tumor maternice i karlice, a njima je pet godina, dvanaest godina, osam godina, njima je osamnaest mjeseci, godina, njima je neki dan bilo tek osam dana! I njima i njihovim roditeljima! I nama!
Molim sve mame i tate svih gradova da podrže Inicijativu da se Ključ Grada Banjaluke, sa poveljom "Počasni građanin grada Banjaluke", dodijeli Senki i Andreju, roditeljima Andrije Lakića.
U obrazloženju obrasca javnog poziva stoji da se Ključ Grada Banjaluke, sa poveljom "Počasni građanin grada Banjaluke", dodjeljuje kao poseban vid priznanja za djela i rad od opšteg značaja, u svim oblastima stvaralaštva.
Senka i Andrej, svojim herojstvom i podvigom roditelja, odgovaraju i ovim zakonskim propozicijama, jer ima li većeg, do Božjeg stvaralaštva, od stvaranja novog života!
Dvoje nesrećnih ljudi nadaju se sreći drugih roditelja. Svojim velikim gestom nisu samo dokazali da takvi (još) postoje među nama, nego su opravdali povjerenje svih onih, svih nas i svih vas, koji smo svojim skromnim prilozima, donacijama, telefonskim pozivima... čuli njihov vapaj za Andriju i koji smo odvojili novac, znajući kakva je njegova namjena. Senka i Andrej pokazali su kako je veliko biti čovjek. Svi koji su im pomogli pokazali su kakav je čovjek koji voli, koji osjeti, koji razumije, kakav je čovjek koji plače i koji i tuđu bol dijeli svojim suzama.
Okrenite se oko sebe. Zagledajte se u oči svojih kćeri i sinova. Sjetite se koliko Vas je boljela njihova prva prehlada, prva temperatura, kada je Vas boljela njihova suza od bola. Samo Vi znate koliko je boljelo Senku i Andreja.
Ima li većeg straha od straha za zdravlje Vašeg djeteta?
Ima li veće ljubavi od ljubavi Vašeg djeteta?
Senka i Andrej nisu zaslužili samo da dobiju Ključ ovoga Grada, nego Ključ svih naših srca.
Sa takvim Ključem u takvim rukama, odaćemo priznanje svim mamama, svim tatama, bakama, dedama, tetkama, tečama, sestrama, braći, svim ujacima i ujnama. Odaćemo priznanje svim ljekarima koji liječe našu djecu i koji su najveća vjera da bol može ostati za nama.
Ako se, ne daj Bože, ne izliječe Andrea, Stefan, Zvjezdana, Dino, Ognjen, Zoja, Danica, Kristijan, Miloš, Igor, Vasilije, Smilja, Haris, Pavle, Boris, Željan... to je i Vaša izgubljena bitka! Zbog Vaše Andree, Stefana, Zvjezdane, Dine, Ognjena, Zoje, Danice, Kristijana, Miloša, Igora, Vasilija, Smilje, Harisa, Pavla, Borisa, Željanaaaaaa.
Zbog onog divnog, prelijepog malog dječaka, Andrije Lakića, čije lice nam se smiješilo sa pisama za pomoć, koje je raznosio njegov nesrećni deda.
Osmijeh tog dječaka treba zauvijek da ostane u našim srcima. On je sad među anđelima. Ali i tamo mu nedostaju njegova mama i njegov tata. I njegov deda. Ključ u njihovim rukama, naše priznanje njima, obradovaće i svijet anđela. Obradovaće i Andriju Lakića, dok spava na jastuku od zvijezda. Zvijezda roditeljske ljubavi i naših ljudskih uspomena... Maleni ključ je već među zvijezdama... Ali i među nama!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
