Kolumne

Korejski Gordijev čvor

Rođenje djeteta kod nas se obično slavi u kafani do duboko u noć, uz previše alkohola, bučnu muziku i pjesmu. Često nebom zaparaju i hici iz pištolja, ali i drugog naoružanja. Poznati smo po nedisciplini i šenlučenju, koji, nažalost, slavlja nekad pretvore u tragediju.

Kažu da je sjevernokorejski vođa, mlađani Kim Jong Un, rođenje kćerkice proslavio nedavnim lansiranjem krstareće rakete ('alal mu ćufta, ostavi nas bez teksta). Raketa je preletjela sjeverno japansko ostrvo Hokaido i završila avanturu u okeanu, nekoliko hiljada kilometara od obale Japana, u međunarodnim vodama. U dijelovima Japana koje je nadletjela Kimova raketa data je uzbuna i stanovništvo je pozvano u skloništa. Istini za volju, raketa je letjela na visini preko 500 kilometara i na toj visini mogla je biti opasnost jedino za Međunarodnu orbitalnu stanicu (ISS) i telekomunikacione i ine satelite, nikako za Japan. Pa ipak, ovo je za Amerikance i njihove saveznike bila još jedna u nizu grubih provokacija Sjeverne Koreje. Tenzije na poluostrvu su naduvane do pred pucanje, poput bucmastih obraza sjevernokorejskog vođe, trećeg iz komunističke dinastije Kim.

A, sve je počelo po završetku Drugog svjetskog rata kapitulacijom Japana, koji je odavno pod okupacijom držao Korejsko poluostrvo. Koreja je tada podijeljena, slično kao Njemačka, ali samo na dvije okupacione zone - sovjetsku na sjeveru i američku na jugu. Trideset osma paralela postala je linija podjele poluostrva. Tri godine kasnije, 1948, formiraju se, pod ruskim i američkim uticajem, dvije nezavisne države - Narodna Republika Koreja i Republika Koreja. Korejski narod je podijeljen, porodice su rastavljene. Sve vodi u krvavi rat, u kome će stradati gotovo četiri miliona Korejaca, nekoliko stotina hiljada kineskih dobrovoljaca, preko 38.000 Amerikanaca i nekoliko stotina ruskih pilota. Rat nije završen mirovnim ugovorom niti pomirenjem naroda, već primirjem od 27. jula 1953. godine. Prvih decenija vladavine Kim Il Sunga, snažno potpomognuta Sovjetskim Savezom i Kinom, Sjeverna Koreja je brže napredovala. Pogotovo se razvijala teška industrija kao nosilac privrede. Jug je uglavnom tavorio, sve do osamdesetih godina prošlog vijeka. Tih godina Sjeverna Koreja se sve više okreće sebi, uporno ulažući u razvoj i jačanje sopstvene armije. Sovjetska ulaganja u ekonomiju ove zemlje se smanjuju, vjerovatno i kao posljedica vlastitih, sovjetskih, ekonomskih problema, naročito nakon invazije na Avganistan. Za to vrijeme Južna Koreja dobija ratne reparacije od Japana, a vojna hunta, koja je tada bila na vlasti, sve više računa i na direktnu američku ekonomsku pomoć. Zemlja doživljava preporod, osnivaju se i izdižu svjetski poznate kompanije, kao što su "Samsung", "Hjundai" i druge. Ne čudi odlična organizacija Olimpijskih igara u Seulu 1988. Danas razvija društvo zapadnog tipa demokratije.

Sjever se od devedesetih godina prošlog vijeka do danas susretao s ozbiljnim ekonomskim problemima, država je bila na ivici gladi, ali vojno je neprestano jačale, te je najzad postala i nuklearna sila. U međuvremenu, 1994. godine, preminulog vođu Kim Il Sunga naslijedio je sin Kim Jong Il. Za Ila se govorilo da je plejboj, da je volio žene i čašicu više, ali nije poživio ni blizu kao njegov otac. Nakon Ilove smrti, 2011, dinastiju Kim baštini mladi lider, Kim Jong Un.

Kada je tačno rođen Kim Jong Un, uglavnom se spekuliše. Neki nagađaju 1982. Ili možda godinu dana kasnije, čak se i 1985. pominje kao godina njegovog rođenja. (A, možda će se na kraju pokazati da uopšte nije ni rođen, da je dijete neba ili nešto slično već.) Odrastao je u raskoši, a srednju školu je završio, pod lažnim imenom, u Švajcarskoj, kao dijete korejskog diplomate. Njegovi bivši školski drugovi sa Zapada govore da je bio druželjubiv i da je imao smisao za humor. Po povratku kući završava vojnu akademiju, a po dolasku na vlast redovno obilazi vojne jedinice i postrojenja, te prisustvuje čestim lansiranjima raketa. Impulsivan je i naprasit, često nepredvidiv, a sve to su na najgrublji način iskusili mnogi iz njegovog okruženja koji su mu se imalo zamjerili. Smatra se da je desetine njih pogubljeno, čak i njegovih bližih rođaka. Ali, ima i veliku harizmu među svojim podanicima. Sjetimo se plača i padanja u trans žena koje su ga uspjele dodirnuti ili biti u njegovoj blizini. Histerija koja je svojevremeno pratila "bube" iz Liverpula.

SAD imaju odavno pik na Sjevernu Koreju. Uz Asadovu Siriju i Iran, označile su je članicom "osovine zla". (Interesantno je da su, i pored svega, Amerikanci najbrojniji među turistima u Sjevernoj Koreji.) Kim Jong Un i dalje prkosi i igra se svojim omiljenim igračkama koje mogu nositi nuklearne bojeve glave, a kojima može gađati, pored Južne Koreje i Japana, i Guam, američku pacifičku teritoriju s preko 170.000 stanovnika. Za neke, iza Una i njegovih raketnih testova, stoje Moskva i Peking i njihovo testiranje američkog strpljenja i živaca, pa ipak, mnogi vjeruju da nije baš tako. Sa druge strane, ni američki predsjednik Donald Tramp nije baš predvidiv. Pod stalnim je pritiskom u samoj Americi da je ruski čovjek, da nije istinski američki nacionalista kakvim se predstavlja. Kako god, tek samo jedan pogrešan korak s bilo koje strane, jedna varnica, može zapaliti vatru i sukob mnogo širih, čak globalnih razmjera. Gdje su u cijeloj ovoj priči o korejskom Gordijevom čvoru interesi korejskog naroda? Tog naroda koji je mnogo propatio u svojoj istoriji. Bojim se, tamo gdje i interesi svih malih naroda kojima sudbinu kroje velike sile, tamo..., ma nemojte me vući za jezik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije