Kolumne

Kuvanje žabe

Iskreno se nadam da mi niko neće zameriti ako na početku teksta ne dam uputstvo za kuvanje žabe, nego citiram deo sopstvenog teksta objavljenog na istom ovom mestu pre nešto više od dve godine.

"Stvar je prosta - posle više stotina puta izrečenog odlučnog 'ne' svojoj eventualnoj predsedničkoj kandidaturi, Aleksandar Vučić je rekao odlučno 'da'. Na putu od odlučnih 'ne' do odlučnijeg 'da' upregnuta je čitava unutarpartijska, koaliciona, državna i posebno medijska infrastruktura, jer je trebalo stvoriti javni privid da će Srbija otići u Nedođiju ukoliko njom u narednih pet godina ne bude predsedavao Vučić lično. Koji je već godinama i bez predsedničke palate i rezidencije najmoćniji čovek u Srbiji. Na nevolju Srbije, jedini kamičak u cipeli koji je predviđeno unisono 'da' Vučićevoj kandidaturi mogao da poremeti bio je upravo Tomislav Nikolić, pre bezmalo pet godina izabrani predsednik Srbije kao kandidat Srpske napredne stranke. Pobednik u drugom krugu, koji je tom pobedom - ili porazom tada aktuelnog predsednika Borisa Tadića, kako neki analitičari vole da naglase - širom otvorio vrata i Vučiću i SNS-u da vladaju Srbijom."

Beše onda tako, a tako je i sada, s tim što Tomislav Nikolić voljom svoje stranke nije više u aktivnoj igri.

Istina, nisu na redu predsednički izbori u Srbiji i predsednik Srbije, koji je i predsednik najveće stranke s natpolovičnim poslaničkim skorom u Skupštini Srbije Aleksandar Vučić ne mora da brine za ličnu i stranačku političku sudbinu - što je gotovo jednako političkoj sudbini Srbije. U šaci su mu svi.

Na redu su, naredne 2020. godine, parlamentarni izbori - ako se rok poštuje, drugi redovni u novijoj političkoj istoriji Srbije. I, po svemu sudeći, Vučić i njegov SNS ni tu nemaju velikih briga, jer je sva ona već pobrojana infrastruktura u punom pogonu i čak podmazanija. S njim na čelu i oni (SNS) imaju rejting koji premeće polovinu biračkog tela.

Uprkos tome, on i oni imaju opciju vanrednih parlamentarnih izbora za ovogodišnji jun.

Daleko bilo da ih je uzdrmalo mišljenje dela javnog mnjenja, da ne kažemo građana, koji protestuju već nekoliko meseci, prvo na ulicama Beograda, a onda i više desetina gradova. Svi oni su u odnosu na milione glasova koji imaju Vučić & SNS & partneri sitnica, čestica, pa ih lider i sledbenici tako i posmatraju. Trunčica koju valja zbrisati s revera lepog sakoa.

Daleko bilo da je ugrožen rad Narodne skupštine Republike Srbije, gde imaju nadmoćnu većinu, kojom rukovodi SNS bojnica Maja Gojković, u sadejstvu s partijskim i koalicionim partnerima. Mogu da izglasaju šta žele, ne samo da je planeta Zemlja ravna ploča, već da je zemlja Srbija još ravnija ploča od planete Zemlje i da po njoj hodaju najbolji od svih ikada hodajućih stvorova.

I da se to primenjuje na živote svih koji, neznabožački, hodaju uzbrdo i nizbrdo.

Napokon, daleko bilo da Vlada Srbije koju vodi Ana Brnabić, ne članica partije već samo prvrženica, ima neke probleme i dileme u vršenju vlasti; izvršna je njena vlast i uz prvu najvažniju izvšnu, predsedničku, pripravna je da sprovede sve što nameri. I doda parlamentu da izglasa.

Ipak, politbiro SNS-a unisono hoće vanredne parlamentarne izbore koliko sutra, što će reći u junu, a samo njihov predsednik, koji je, gle slučaja komendijanta, istovremeno i predsednik Srbije, uzdržava se. Najviše, a možda i stvarno, ko će zaista znati, zbog Kosova, koje već sedam godina ne uspeva/ju da pomeri/e s mrtve tačke.

I zbog toga će svi oni zajedno - SNS i njihov partijski predsednik - sredinom aprila reći ili dža ili bu. Mrducka se Kosovo, pa ćemo još malo da ga podstičemo ili mrtvo je do daljeg pa ćemo mi unutra da se razmrduckamo.

Predsednik Srbije će onda da ih sasluša, kao i domaće partnere u vlasti, možda opet i patrijarha srpskog, samo opoziciju koja je na ulicama neće ni slučajno. Ali hoće inostrane faktore i konsultante. Ne tipa Tonija Blera, koji odavno nisu na vlasti, pa su vlasni da ih sada "samo" savetuju, nego one kao što su Angela Merkel, koja još vlada, Sebastijan Kurc, koji je tik do prvog... Možda i Emanuela Makrona, kog guše "žuti prsluci" kod kuće, ali ne i žućkasti prsluci u Srbiji.

I onda će predsednik Srbije da porazgovara s predsednikom SNS-a, a možda i čitavim Predsedništvom SNS-a, ma i Glavnim odborom ako treba, pa će da prelomi muški hoće li prestati da bude uzdržan i saopštiti da su izbore redovni ili će još jednom da se okuša kod naroda prekoredno.

Ovako predstavljen kratkotrajni (sa dugoročnim posledicama) politički tok koji se sprema Srbiji deluje kao lakrdija, ali problem i jeste u tome što nije farsa, nego je scenario koji vlast nudi narodu svom. Ni manje ni više, mada, kao prvo, uopšte nije jasno što je Vučiću i, zahvaljujući njegovom liderstvu, njegovoj Srpskoj naprednoj stranci i koaliciji "Vučić pobeđuje", uopšte potrebna nova provera narodne volje? Već je imaju onoliko izraženu i onoliko puta poslednjih nekoliko godina testiranu da nema potrebe trošiti narodne novce - budžet - za još jednu proveru.

Tim pre što se u junu 2019. dobija godina manje vladavine nego što bi u maju 2020. godine stekli. Sem ako u toj jednoj godinici nije kvaka. Što je takođe blesavo, jer Vučić, koji je motorna snaga i lične i kolektivne vlasti, ima neupitan mandat do 2022. A najlepše od svega je što se ni lider ni stranka ne osvrću na glavni zahtev građana i opozicije - fer izborne ulove.

Makar bili redovni.

I vratimo se na kuvanje žabe; ono što Vučić i njegovi saslužnici sada rade je najprostije kuvanje žabe - metneš je u hladnu vodu (iz vruće će da iskoči), umiriš je prirodnom sredinom, pa lagano greješ, sve dok je postepeno umrtvljavanu ne skuvaš. Začini su baška, ko koji voli doda, a ne mora ako neće.

Vučićeva žaba, tačnije žabe, nisu građani na ulicama i opozicija, nego cela Srbija, a najpre njegovo biračko telo. Samo po sebi ogromno, ali trebalo bi ga još jednom provesti kroz vodu od hladne do ključale. Da "shvati". Šta da shvati - nije ni bitno, pošto je gazda termostata tu da misli i okreće i za njih.

Skuvaće se u toj vodi i one manje žabe, na primer opoziocioni lideri, iako je ta imenica više sprdnja nego stvarnost u političkom životu Srbije. S tim što je njima već dodat urnebesni začin; eto, i predsednik lično ga svaki dan još dozira na svakoj mogućoj i nemogućoj koti govoreći kao "njima" - dvojici tajkuna i jednom fašisti - ništa nije preostalo drugo sem da ga ubiju. Ili, da hoće da ga ubiju, pošto drugačije ne može... Iako, koliko i ministar unutrašnjih dela kao prvi portparol policije saopštava, niko na građanskim protestima, čak i onim nemirnim prethodnog vikenda, nije pokušao da eliminiše predsednika. Bilo je nešto s onom neuključenom motornom testerom u javnom servisu RTS 16. marta, ali nije predsednik bio fizička meta! (Ovo su parafraze predsednikovih, ministrovih i inih umovanja na temu nasilja.)

Ali, začin je začin, a kad je dovoljno pikantan ubija sve ostalo. Čak i najveću žabu. Iako, navodno, moderne političke teorije i teorije vladavine to osporavaju.

A raskuvanim žabama je teško da se izjasne.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije