Kolumne

Mali Šengen za veliki Balkan

Đorđe Latinović
Đorđe Latinović

ZAPADNA JUGOSLAVIJA. Prošlog mjeseca tiho i mirno pod velom pandemije koronavirusa BiH je šapatom pala u "Mali Šengen". Predstavnici šest zemalja Zapadnog Balkana, na samitu Berlinskog procesa u Sofiji, potpisali su 10. novembra 2020. godine Deklaraciju i Akcioni plan o zajedničkom regionalnom tržištu 2021-2024. godine i Zelenu agendu, čime su pristupili regionalnoj inicijativi "Mali Šengen".

Tako su se Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji  pridružile tri nove članice: BiH, Crna Gora i samoproglašeno nezavisno Kosovo. Sad kad je prihvaćena od svih, razložno se upitati, šta su bili stvarni razlozi uzdržanosti prema ovoj ideji. "Mali Šengen" je sveobuhvatna inicijativa regionalnog povezivanja sa stepenastom razvojnom strukturom, od otvorenih granica za slobodan  protok ljudi, robe, usluga i kapitala, preko carinske unije, do uspostave jedinstvenog ekonomskog tržišta. Ideja o "Malom Šengenu" izvorno je njemačka ideja, nastala u okviru Berlinskog procesa 2017. godine, na sastanku u Briselu, kada je izrađen dokument pod nazivom "Zajedničko tržište prema regionalnom ekonomskom području na Zapadnom Balkanu". U Vašingtonu je 4. septembra 2020. godine sklopljen Sporazum o ekonomskoj normalizaciji između Beograda i Prištine, u kojoj se jedna tačka odnosi na  obavezu pridruživanja Kosova inicijativi "Mali Šengen". Iz ovoga je jasno da su se SAD pridružile Njemačkoj i EU i njihovoj ideji "Malog Šengena", a ne obrnuto. Do tada su ove zemlje bile uzdržane, jer se smatralo da ova ideja dolazi iz Srbije, ali kad su iza nje stale EU i SAD, bilo je jasno da će ona uspjeti. Inicijativa "Mali Šengen" je školski primjer snage i uticaja Njemačke i njene diplomatije u peglanju  političkih razlika između balkanskih zemalja.

Inicijativa privlačnog naziva "Mali Šengen" u startu je podijelila zemlje Zapadnog Balkana,  ali i javnost i političare  unutar istih naroda i država. Sarajevski magazin "Stav", blizak vladajućim bošnjačkim političkim krugovima, donosi naslovnicu o ovoj temi sa fobičnim naslovom: "Inicijativa za regionalnu destabilizaciju: Mali Šengen Velika Srbija". U narednom broju  sumnja postaje paranoja: "Mali Šengen za Veliku Srbiji i Veliku Albaniju". U BiH su se oko ove inicijative podijelile vlast i opozicija. Prije glasanja na sjednici Predsjedništva BiH o ulasku BiH u "Mali Šengen", u medijima se pojavilo pravno mišljenje SDA, prema kome "naša država ne može pristati na aktuelnu regionalnu inicijativu" zbog "izvjesne opasnosti gubitka suvereniteta", jer bi ona dovela u "neravnopravan položaj", kao i do "nametanja pravnog i administrativnog  sistema Republike Srbije, do te mjere da se više ne bi moglo govoriti o unutrašnjem suverenitetu BiH". S druge strane, za Fahrudina Radončića iz SBB-a "Mali Šengen je šansa za BiH", a za prekaljenog političkog dinosaurusa Zlatka Lagumdžiju, mi već kasnimo,  samo to domaće vlasti još ne vide. Predstavnici Srba iz vlasti (SNSD) i  opozicije (SDS), čvrsto su ZA, uz osporavanje prava prvenstva jedni drugima. Za Hrvate u BiH "Mini-Šengen je loš za BiH,  Jugoslavija bez Hrvatske i Slovenije", bio je prvi komentar hrvatske strane. Jozo Pavković, kolumnista "Večernjeg lista", sumira hrvatske strahove: Hrvati su umjesto "balkanskog mini-Šengena" za "europski maksi-Šengen".

Desno konzervativna opoziciona stranka "Dveri" iz Srbije protiv je "Malog Šengena", jer on afirmiše Veliku Albaniju, oni su radije za "srpski mini-Šengen, kao oblik saradnje Srbije, RS i CG". Sličnog mišljenja su i srpski radikali: "Mini-Šengen je opasna ideja, jer znači stvaranje Velike Albanije". Iz opozicione Narodne stranke smatraju da vlasti ovom idejom žele "prihvatanje više stotina hiljada migranata iz Turske". Čak i umjereno demokratski Pokret "Metla 2020."  poziva na oprez "da ne bi došlo do mijenjanja demografske slike zemlje". Za Aljbina Kurtija, lidera albanskog opozicionog pokreta "Samoopredjeljenje" sa Kosova, "Mali Šengen" je "nova platforma za Veliku Srbiju" i "četvrtu Jugoslaviju". Komentarišući sastanak dvije vlade, Kosova i Albanije u Skadru, on je, aludirajući na razlike u gledanju na "Mali Šengen" između njega i premijera Albanije Edija Rame, rekao da je sastanak bio više o "albanskom makro-Šengenu", na što je Rama uzvratio da nema "albanskog makro-Šengena, bez balkanskog mini-Šengena". Vlast i opozicija u Crnoj Gori, po običaju, oko svega su na suprotnim stranama. Prosrpska opozicija je ZA, ostali rezervisani. Za Momčila Radulovića iz Evropskog pokreta priključenje ovako  "nejasnoj inicijativi" bio bi "korak unazad za Crnu Goru i skretanje sa puta evropske integracije u nejasnu izmaglicu partikularnih interesa".  Vladajući DPS, u početku skeptičan, na kraju ipak pristupa inicijativi,  na prijateljski nagovor Njemačke. Problem je samo što ova ideja "Zapadne Jugoslavije" kasni trideset izgubljenih godina.

"ISTOČNO PITANJE" ZAPADNOG BALKANA. Geografski prostor južno od rijeka Save i Dunava predstavlja geostrateški važan koridor za čiju kontrolu  su se istorijski otimale velike sile. Ne treba zaboraviti da su SAD svoj prvi vojni kontingent prije izbijanja jugoslovenske ratne drame 1991. godine stacionirale u Makedoniji, odakle godinama kontrolišu ovaj region i transferzalu Istok - Zapad. Ako bolje pogledamo, zemlje koje danas nose zajednički naziv Zapadni Balkan, koje još nisu integrisane u EU, u istorijskom i geografskom smislu samo su  zbirni zapadnjački opis onoga što je u prošlosti poznato kao "evropska Turska", iz vremena Otomanskog carstva. Zapadni Balkan je geografsko srce prostora koji predstavlja demografsku mješavinu pretežno pravoslavnog i muslimanskog stanovništva. Čini se da  Zapad  psihološki još nije prešao mitske granice na Savi i Dunavu, nekadašnji istorijski Rimski limes, koji je dijelio Rimsko carstvo od ostatka svijeta, a kasnije i Otomanski limes, koji je odvajao Evropu od Turske i Azije. 

Današnji Zapadni Balkan dominantno je politički oblikovan politikom "Pax Amerikana" iz devedesetih godina XX vijeka. SAD su oduvijek smatrale da prostor bivše Jugoslavije pripada geopolitičkoj interesnoj sferi Zapada, a ne Istoka, i Amerika sve čini  da održi taj "geopolitički ekvilibrij". SAD će u dogovoru sa EU nastaviti da se angažuju u ovom dijelu svijetu, ali kada god zatreba, odlučivaće samostalno u svom geostrateškom interesu. "Mali Šengen" je zajednički američko-evropski  plan, jer Zapad nema bolje  alternative za njega. Zemlje "Malog Šengena" nalaze se na liniji apsolutnog američkog uticaja na evropskom i bliskoistočnom pravcu. "Mali Šengen" je stavljanje pod stratešku kontrolu ovog nemirnog regiona od strane Zapada, mada to niko nikada neće priznati i javno reći. Kako zbog razvijenih veza regiona sa Rusijom, tako i zbog  međusobne  samokontrole i samoograničavanja. "Mali Šengen" je politički okvir za pretvaranje bivših neprijatelja u partnere i saveznike pod evroatlantskim bezbjednosnim kišobranom. "Mali Šengen" je ekonomska prevencija izglednih novih sukoba na Balkanu i geostrateški okvir privlačenja regiona Zapadnog Balkana u interesnu zonu Zapada. Međunarodna zajednica kroz ovu inicijativu nastoji da izbalansira  i obuzda negativne i suprotstavljene strane uticaje na zemlje ZB, prije svega Rusije, Kine, Turske, ali i susjeda. Geostrateški cilj i interes SAD u podršci "Malom Šengenu" sastoji se u tome da svojim novim prisustvom parira ekonomskoj ekspanziji  Kine u regionu,  smanji energetsku zavisnost zemalja ZB od Rusije kroz instalisanje južne gasne interkonekcije i izbaci kinesku G5 mrežu iz tržišne utakmice, uz preferiranje američkih ponuđača informacione tehnologije i usluga.

KORISNI NEPRIJATELJI. Da li EU u krizi vlastitog projekta, održanog Bregzita, blokade proširenja i globalne pandemije, stvaranjem "Malog Šengena", kao predvorja EU, priznaje da su zemlje Zapadnog Balkana neka vrsta "bolesnika Evrope", što je nekada bio odomaćen naziv za odlazeće Otomansko carstvo, koje je rapidno propadalo, jer je odbijalo da se reformiše i modernizuje. Ovakav Zapadni Balkan je neodrživ bez evropeizacije i promjena. Strahujući od Zapadnog Balkana, kao potencijalnog izvora bezbjednosne nestabilnosti, još uvijek nespremna da ga integriše u svoj sastav,  EU se opredijelila za pacifikovanje, konzerviranje i zatvaranje opasnog, eksplozivnog, neprijateljskog "divljeg Balkana", i ubrzanu uspostavu "Malog Šengena", barem kao otvorenog karantina.

Za EU ovakav Zapadni Balkan je najveća bezbjednosna prijetnja, eksplozivna smjesa  autoritarnih vlasti, međuetničkih tenzija, rigidnih lokalnih nacionalizama, separatističkih ambicija, autističnog suverenizma, vjerskog radikalizma i raširenog siromaštva, koja ih gura u međusobni rivalitet na malom prostoru. Zapad nikada nije znao šta da radi sa Zapadnim Balkanom, ali čini se da je sada pronašao novu prelaznu formulu. Jedina politika Zapada prema ZB bila je preventivna stabilokratija, da iznenada ne eksplodira  i raznese krhku arhitekturu Evrope. Predsjednica EK Ursula fon der Lejen je nakon ekonomske invazije Kine na Balkan retorički uzvratila: "Balkan je dio Evrope, a ne stanica na 'Putu svile', što jasno govori o pravu prvenstva Evrope na Balkan u odnosu na druge velike sile. EK je donijela Ekonomski investicioni plan za Zapadni Balkan u iznosu oko devet milijardi evra direktne finansijske podrške i još 20 milijardi u sklopu javno-privatnog partnerstva do 2027. godine, što sa četiri milijarde planiranih investicija SAD, predstavlja novi "Maršalov plan" za region bez sukoba. Zona "Malog Šengena" imala bi  tržište od 18 miliona stanovnika, što je više od malih podijeljenih državica, a manje od jedne Rumunije. Danas je jasno da nijedna zemlja Zapadnog Balkana u narednih deset godina neće ući u EU, dok se EU sama ne reformiše. "Mali Šengen" će u budućnosti biti "život na limesu", pod  političkim,  ekonomskim i bezbjednosnim nadzorom Zapada. Krajnje je vrijeme da odnosi Evrope i Balkana, umjesto podozrenja, budu zamijenjeni razumijevanjem i razmjenom dobrih iskustava iz prošlosti i novih mogućnosti integracija.

Inicijativu "Mali Šengen" snažno gura Njemačka kao protivtežu sve prisutnijim idejama o etničkom razgraničenju naroda na Balkanu. Kao što bivši britanski diplomata Timoti Les iz Centra za geopolitiku i veliku strategiju Univerziteta Kembridž, koji predlaže stvaranje  Velike Hrvatske, Velike Srbije i Velike Albanije. Ili kao Vilijam Montgomeri, bivši američki ambasador SAD u Srbiji, koji smatra "da bi prvo trebalo FBiH razdvojiti u dva entiteta, hrvatski i bošnjački, pa tako od BiH napraviti tri entiteta, pa na bazi takve teritorijalne transformacije i reorganizicije treba provesti referendume o nezavisnosti, sa specifičnim međusobnim obavezama  svih u BiH i regionu. To bi, po njemu, bio idealan 'Mali Šengen' za ovaj region". Zatvaranjem u "Mali Šengen" EU nastoji spriječiti blokiranje evropskog procesa zbog velikog broja bilateralnih sporova između zemalja regiona, kao i između postojećih članica EU i novih kandidata. Postoji neprovjerena i nedokazana sumnja da EU, kroz formiranje "Malog Šengena", testira promjenu strategije sa pojedinačnog prijema zemalja na paket-aranžman. Ali na tom putu stoji spor oko statusa Kosova. Na dnevnom redu EU nije proširenje, pa je "Mali Šengen" skupo plaćena "čekaonica", finansirana obilnim sredstvima. Ali to je opcija bez izbora. Dobra strana "Malog Šengena" je što nudi ubrzanu i čvršću integraciju regiona, a loša, što na neki prikriven način vremenski odlaže njegovu integraciju u EU.

PRIPITOMLJAVANJE BALKANA. Sarajevska rok grupa "Zabranjeno pušenje" snimila je novu pjesmu koja nosi naziv "Balkan", u kojoj je ovaj komad zemlje opisan kao tijesan stan, bez mira, ljubavi i sloge, u kome se "svađa, pa onda ljubi" pije, puši, pjeva i puca "dok tonemo na istom brodu". Srpski režiser Nemanja Ćeranić snimio je film "Volja sinovljeva", distopijsku viziju postapokaliptične budućnosti Balkana 2045. godine, u kojoj vlada bezobzirna tiranija i anarhija, nestašica hrane i životnih izvora, borba ljudi za preživljavanje i teror  lokalnih bandi. "Mali Šengen" u viziji evropskih diplomata izgleda to može promijeniti. Da li je "Mali Šengen" samo politički blef projektovane "hipernormalizacije" Balkana ili stvarni  plan  nove evropske budućnosti regiona, pokazaće vrijeme?  "Mali Šengen" treba da relaksira  političke odnose u regionu i pomogne bržem rješavanju otvorenih pitanja, koja dugo opterećuju odnose ovih zemalja. Najvažnija i jedina poruka "Malog Šengena" je da umjesto što jedni druge međusobno obuzdavamo, treba  što više da sarađujemo. "Mali Šengen" je geopolitička operacija velikih sila, SAD i EU, za stvaranje šireg i čvršćeg stabilizacionog okvira za buduće mirno i lakše rješavanje nacionalnih pitanja na Balkanu. Nasuprot onima koji se plaše da je "Mali Šengen" paravan i lažno ime  za razne velikodržavne projekte, on je u suštini upravo suprotno, regionalni okvir koji relaksira i blokira sve razbijačke procese u ovom dijelu Balkana, tako što ih drži  zajedno  u istom geopolitičkom okviru, pod čvrstom političkom, ekonomskom i bezbjednosnom kontrolom Zapada. To je svojevrsno geopolitičko "pripitomljavanje Balkana". Imperativ je utopijski cilj: Veliki Balkan sa velikim nacionalizmima zamijeniti "Malim Šengenom" i malim nacionalizmima. U najoptimističnijem scenariju takav evropeizovani Balkan bio bi most EU prema Bliskom istoku.

Dokumentarni film italijanskog režisera Davida Ludovisija "Balkanska ruta - posljednja stanica"  nedavno je na Filmskom festivalu na Palama osvojio  Gran pri. Da li je ovo simbolični znak da je Balkan, to "nestašno i nevoljeno dijete Evrope", konačno stigao na posljednju stanicu pred ulazak u EU? Da se poslužimo parafrazom Ive Andrića. Na Šengenu, Malom ili Velikom, završava balkanska hronika i počinju evropska vremena! Mali Šengen za veliki mirni Balkan!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije