Kolumne

Naj E-cirkus

Stvari stoje ovako: u istom danu kada je Srbija u pristupnim pregovorima s Evropskom unijom u Briselu otvorila još dva (umesto očekivana tri) poglavlja, u Beogradu je Draganu Markoviću Palmi uručeno priznanje "Najevropljanin".

Dan kasnije dvojica ranijih dobitnika Dragan Šutanovac i Saša Janković odrekli su se svojih istovetnih priznanja dobijenih pre sedam godina, a neki od laureata iz prvih godina su otvoreno kritikovali darodavce. Zbog samog Palme, razume se, ali i drugih dobitnika poslednjih godina, među kojima se ističu sadašnji predsednik Srbije, nekadašnji radikal Aleksandar Vučić i Nebojša Stefanović, aktuelni ministar policije, najpoznatiji po sumnjivom doktoratu. U središu zamerki  darodavcu je manipulisanje evropskim vrednostima, kako je objasnio Šutanovac.

Pristalice Vučićeve vlasti, iako mahom evroskeptici, pa i otvoreni protivnici  evropskih integracija, taj su gest propratili gnušanjem i zvižducima, mislim odricanje zvanja "Najevropljnina", a protivnici ga dočekali aplauzima Šutanovcu i Jankoviću. Iako ponešto preterane, obe reakcije su, zapravo, lišene smisla.  

Zašto? Stvari stoje ovako: Dragan Marković Palma, nagrađen za dostignuća u lokalnoj samoupravi, narodni je poslanik vladajuće koalicije, predsednik Skupštine opštine Jagodina i predsednik Jedinstvene Srbije, stranke desne orijentacije, koja je već dugo u najbližem savezu sa Socijalističkom partijom Srbije Ivice Dačića, navodno strankom leve orijentacije. Palma je u javnosti odavno poznat, prvo kao kontroverzni biznismen i patriota, ma šta to značilo, ali svakako tokom ratova čovek blizak paravojnim formacijama, a potom se nametnuo kao političar. Očito uspešan, jer Jagodinu vodi već 13 godina, a u vladajućoj koaliciji je bezmalo punu deceniju. 

Dragan Šutanovac je predsednik Demokratske stranke i ministar odbrane u drugoj kratkoj vladi Vojislava Koštunice (2007 - 2008) i jedinoj vladi Mirka Cvetkovića (2008 - 2012), koja je u višestranačkoj Srbiji kuriozitet sama po sebi pošto je isterala čitav mandat uprkos tome što je imala većinu na ivici noža. Šutanovac je nagradu dobio za reformu sistema odbrane.

Saša Janković je predsednik Pokreta slobodnih građana, ombudsman u dva mandata, 2007 - 2012. i  2012 - 2016, s tim što je drugi prošle godine skratio zbog ulaska u političku trku kao predsednički kandidat na ovogodišnjim aprilskim izborima i osvojio najviše glasova iz plejade Vučićevih protivkandidata. Priznanje "Najevropljanin" dobio je za jačanje institucije zaštitnika građana, poštovanje vladavine prava, evropskih vrednosti i zaštitu ljudskih prava.

E, sad sledi pravi zaplet: politički putevi Dragana Markovića i Dragana Šutanovca ukrstili su se 2008, kada je koalicija SPS - JS napravila vlast sa koalicijom Za evropsku Srbiju, koju je predvodila Demokratska stranka na čelu s Borisom Tadićem, tadašnjim predsednikom Srbije i DS-a. Postizborna koalicija do tada oštro suprotstavljenih političkih tabora izazvala je burne reakcije i lavinu kritika, pre svega pristalica DS-a, ali i mnogih javnih ličnosti i građana, koji nisu mogli da shvate takav potez samo pet godina nakon mučkog ubistva nekadašnjeg lidera i premijera Zorana Đinđića. Koji je, za neupućene, bio, blago rečeno, najveći trn u oku socijalista i dok ih je vodio Slobodan Milošević i kada ih je preuzeo Dačić. No, nasuprot krnjenju ugleda DS-a, neočekivani savez je SPS-u udahnuo novi politički život, koji još traje. Na vlasti.

Ujedno, to je bio i politički prodor Jedinstvene Srbije i njenog kontroverznog lidera, koji je među poznavaocima prilika viđen kao ključni akter formiranja te vlasti. Naime, bez njegovog pristanka ne bi bilo dovoljno poslanika vladajuće koalicije. O tome može da posvedoči i potpisnica ovih redova, koja je sticajem okolnosti kao novinarka agencije Beta tada napravila intervju s Markovićem, u kom je on objavio podršku koaliciji Za evropsku Srbiju. Svoj prvi "izlazak" u Evropu Palma je nešto kasnije ovekovečio izjavom: "Patriotizam se ne sipa u traktor". Tokom decenije u vlasti nesumnjivo se istakao kao "dobar domaćin" Jagodine, nemilice naplaćujući iz državnog budžeta svoju podršku "proevropskim snagama". Bez obzira na to koje su, vodi li ih DS ili SNS.

Istovremeno je prepoznat kao jedan od najglasnijih i najdoslednijih homofoba, čak toliko veliki da je pre nekoliko meseci javano odbio da glasa za Anu Brnabić kao premijerku zbog njene seksualne orijentacije. Što je bio još jedan igrokaz, pošto zbog brojčane nadmoći vlasti njegov glas nije odlučivao (za svaki slučaj ostali njegovi poslanici su bili "za"), ali je istovremeno pretežnom antievropskom biračkom telu Srbije i Vučića pokazao da je, uprkos svemu, vlast "na dobrom putu". 

No, sve u svemu, zahvaljujući glasovima Jedinstvene Srbije 2008. izglasana je vlada Mirka Cvetkovića, u kojoj je Šutanovac bio ministar odbrane. I tokom tog mandata nije bilo reči o manipulisanju evropskim vrednostima 

Saša Janković u tom smislu Palmi ne duguje ništa, mada je za drugi mandat izabran 2012. zahvaljujući glasovima svih poslaničkih grupa, pa i JS. U to vreme premijer je bio Ivica Dačić, ali ne više u koaliciji sa DS-om, već Srpskom naprednom strankom, tada Tomislava Nikolića, potom i još Aleksandra Vučića. 

Komplikovano? Kako se uzme, svi politički savezi u novijoj političkoj istoriji Srbije zasnovani su isključivo na - volji za vlast. Što je delom razumljivo jer stranke i postoje da bi osvojile vlast, ali u Srbiji su stvari dovedene do apsurda, pošto se postizborni savezi sklapaju bez obzira na predizborne stavove i obećanja. Što je bio slučaj i s Palmom, koji je tek posle ulaska u vlast shvatio da se "patriotizam ne sipa u traktor", ali i DS-om, koji nije delio vrednosti "srpskog domaćina", ali je vlast održao četiri godine zahvaljujući njemu. I, da ne zaboravimo, išli su mu redovno na poklonjenje u Končarevo, gde 7. jula slavi slavu i organizuje turnire u kik-boksu. Pokazalo se uzalud, jer su Dačić i Marković, posle izbornog kraha Tadića 2012, rešili da već osvojenu baklju evropejstva podele sa SNS-om.   

Zašto je čitava ova zapetljancija povodom nagrade, koja je, uzgred, interesantna pre svega davaocima, po drugim stvarima malo poznatoj Prvoj evropskoj kući i ponešto laureatima i javnosti, najviše zbog zvučnog naziva, ali svakome ko prati NajE-hroniku i politička skretanja, odavno je sumnjiva, Palma je samo listić više na klimavoj grani onih čije je evropejstvo, blago rečeno, sumnjivo.

No, biti evroskeptik, pa i protivnik evropskih integracija, legitimno je i u samoj Evropskoj uniji, pa što ne bi bilo u Srbiji, koja je u EU predvorju već deceniju i po, a biće bar još sedam-osam godina, ako ne i čitavu deceniju. S druge strane, nesumnjivo je da će svaka vlast koja do tada bude formirana formalno biti proevropska - nema joj druge, jer ono što se sipa u traktor stiže uglavnom sa Zapada. A kako se ovde politički saveznici sastaju i rastaju, nije isključeno da će se u dogledno vreme s iste strane naći dugovečni Palma i bar jedan od dvojice onih koji se sada klone njegovog društva. I kako politički običaji nalažu, prošlost će ostaviti iza sebe. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije