Kolumne

Neiskorištene prilike (ne vjeruje srce pameti)

Zdravko Zečević
Zdravko Zečević

Želeći da budemo nepogrešivi, poštovani i prihvaćeni, često radimo stvari za koje mislimo da su ispravne, po inerciji i tuđim iskustvima, bez nekog naročitog kritičkog osvrta. Ne samo u ljubavi, prijateljstvu, porodičnim odnosima, nego i u ličnim finansijskim operacijama. Stavljanje novca "sa strane u banku" je u BiH socijalna norma, maltene dogma, koja ne podliježe kritici.

Prema podacima Centralne banke BiH od juna 2019. godine, građani BiH u bankama štede ukupno 12,709 milijardi KM, uz osjetan trend rasta iz godine u godinu. Povećanje štednje je u obrnutoj proporciji sa visinom kamatnih stopa, što dokazuje da građanima nije bitna zarada, već sigurnost i povjerenje. Naime, kamatne stope na depozite stanovništva sa dogovorenim dospijećem do jedne godine iznose 0,313%, do dvije godine 1,024%, preko dvije godine 1,241%, dok kamatna stopa na depozite po viđenju iznosi 0,061%.

Sigurno da ovaj impozantan iznos depozita (skoro četiri budžeta Republike Srpske za 2019. godinu) nije ravnomjerno raspoređen na sve građane, naprotiv, ali je izvjesno da nemali broj porodica "ima štek u banci".

Sa druge strane, javni dug svih organa vlasti koji imaju mogućnost da se zaduže (entiteti, kantoni, opštine) uglavnom raste. Prema podacima Ministarstva finansija i trezora BiH, unutrašnji dug BiH na dan 30.06.2019. godine iznosi 2,954 milijarde KM i povećan je za 29,10 miliona KM (ili 0,99% u odnosu na stanje na dan 31.03.2019. godine), dok vanjski dug BiH na kraju 2018. godine iznosi 8,205 milijardi KM.

Nosioci javne vlasti se uglavnom zadužuju putem kredita (oko 9 milijardi KM), kao i emitovanjem dužničkih hartija od vrijednosti - obveznica (cca 2 milijarde KM). Ta činjenica treba da bude pozitivno shvaćena i promovisana, jer se radi o servisiranju (samim tim, rasterećenju) ranijih obaveza, kao i o ulaganju u razne infrastrukturne projekte koji, u konačnici, služe i olakšavaju život građanima.

Svaka organizacija koja ima efektivnu vlast na određenoj teritoriji i nad ljudima koji žive na toj teritoriji se može smatrati državom, bar u užem smislu. Isto tako, bogatstvo svake države se mjeri brojem ljudi nad kojim vrši efektivnu vlast, ne samo zbog ubiranja poreza od istih. Ako bismo državu, u bilo kom kontekstu, posmatrali kao privredno društvo, shvatili bismo da je njen osnovni resurs upravo njeno stanovništvo, a ne prirodna bogatstva.

Bankocentrični sistem u BiH je dominantan, te može vremenom postati sam sebi svrha i odvojen od stvarnog života. Konkretno i trenutno, banke prihvataju depozite građana po niskim kamatim stopama, jer svakako postoji višak likvidnosti, te rado plasiraju te viškove u obveznice koje emituju organi vlasti. Legitimno i logično, po višim kamatnim stopama od onih koje građani dobijaju na osnovu depozitne štednje. Sa druge strane, građani koji su deponovali svoj novac "na banku" nemaju svijest ili želju da uoče svoju priliku za dodatnu zaradu, dijelom i zato što ne smatraju bilo koje drugo ulaganje svog novca sigurnim.

Postavlja se pitanje kako građani više vjeruju bankama nego državi (mada se ima na umu, prilikom deponovanja, na zagarantovani iznos od 50.000 KM od strane države), banke više državi nego građanima (jer su kamatne stope na plasirane kredite stanovništva više nego na plasmane u obveznice sa javnim predznakom), a država ne pokazuje interes da višak likvidnosti svojih građana direktno preusmjeri na svoja zaduženja (recimo, mjerama poreske politike: oporezivanje kamata na deponovana sredstva), što se može (donekle ili u potpunosti?) izjednačiti sa nepovjerenjem prema svojim građanima. Međusobno nepovjerenje, građani i država plaćaju bankarskom maržom.

Ako smatram da je najveći stepen patriotizma (od strane stanovništva prema državi) plaćanje poreza i drugih davanja institucijama, nosiocima vlasti (što je ujedno i lako utuživa obaveza), onda sam mišljenja da se patriotizam u suprotnom smjeru (tj. jedan od njegovih oblika) treba ogledati u mogućnosti davanja sigurnih prilika stanovništvu za uvećanje ličnog imetka. Tako nešto uvećava i bogatstvo države, uz eksploatisanje očigledno jeftinijeg izvora finansiranja, što faktički sinergički predstavlja duplu korist. Međutim, trenutno se država prema stanovništvu odnosi kao prema nedoraslom djetetu u koje nema povjerenja, a koje nikad ni neće odrasti ako se ne krene učiti odgovornosti.

Ukupan javni dug BiH iznosi preko 11 milijardi KM. U njemu građani učestvuju sa zanemarivim učešćem, što je prostor za napredak i stvaranje dodatnog neophodnog povjerenja između građana i organa vlasti na obostrano zadovoljstvo, uz prethodnu neophodnu edukaciju što većeg broja građana. Dugoročno posmatrano, kreiranje i laka dostupnost proizvoda koji bi osnažio vezu između građana i države može pozitivno uticati na sve segmente života i građana i države.

Zašto bi bila nemoguća misija garantovati građanima iznos glavnice na plasirana sredstva identičan kao i prilikom deponovanja u komercijalne banke (50.000 KM), oplemenjen za kamatnu stopu od, recimo, 2,5% godišnje, što je i dalje manja kamatna stopa od one po kojoj se država zadužuje, a više nego duplo veća od kamatne stope na depozite stanovništva sa dogovorenim dospijećem preko dvije godine?

Država dobije jeftiniji novac, građani dobiju više za svoja plasirana sredstva ("aktiviranu štednju"), banke će se, siguran sam, već snaći, tj. uklopiti u zadana pravila igre i ostvariti svoj interes. Za početak, država treba aktivirati 5-10% od onog, gorenavedenog, iznosa depozita i zaštititi ga, zajedno sa kamatom, sa najvećim stepenom sigurnosti. Suverenost bi ojačala, jer bi se smanjivala potreba za inostranim zaduženjima, standard građana bi bar malo porastao, te ne bi bilo neočekivano ni smanjenje imigracionog trenda. Vremena ima, ali loše korištenje vremena je kao i da ga nema.

Ali, čemu promjene, kad ne vjeruje srce pameti. Ili obrnuto.

(autor je diplomirani pravnik u Društvu za upravljanje penzijskim rezervnim fondom Republike Srpske)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije