Kolumne

Neki drugi Mostar

Nihada Hasić
Nihada Hasić

Tim mostarskih ljekara napravio je podvig do sada nezabilježen u bosanskohercegovačkoj medicini. Za 16 minuta pacijentici su uspjeli izvaditi bubreg sa tumorom koji se bio proširio do srca i tako joj spasili život.

Za vrijeme ovog složenog zahvata, u kojem je učestvovalo 12 doktora i pet medicinskih tehničara, šezdesetogodišnja Mostarka bila je u vještački izazvanoj smrti. Kao u popularnoj seriji "Dr. House" ljekari su, prije same operacije, ženi morali zaustaviti krvotok i temperaturu tijela spustiti na 16 Celzijevih stepeni. U ovakom stanju tijelo može izdržati 40 minuta a da ne pretrpi nikakva oštećenja. Brojna medicinska ekipa u Kliničkoj bolnici Mostar nije čekala da iscuri sve ovo vrijeme, nego su ženi tumor odstranili dvostruko brže. Usput su joj "sredili" oštećene krvne sudove kako joj više do srca ne bi mogla dolaziti ugrušana krv.

Prema medijskim izvještajima, slična operacija urađena je prije dvije-tri godine u zagrebačkoj bolnici "Rebro", ali je trajala duže i završena je za cijelih 20 minuta. Četiri minute razlike, koliko mostarski medicinski stručnjaci vode pred kolegama iz Zagreba, djeluju još impresivnije ako se tim vremenom mjeri "brzina" čekanja vijesti da li će neko vaš najdraži preživjeti ili će izgubiti najvažniju bitku. Rijetki su ljudi koji u svom životu nisu imali ovakvih 240 sekundi koje su trajale cijelu vječnost. Nažalost, još su rjeđi oni koji su primijetili da su medicinari u Mostaru napravili pravo čudo, postavivši svojevrsni rekord za svoje kolege u cijeloj regiji.

To što su izostale reakcije ljekara iz ostalih bh. medicinskih centara ne čudi previše jer su "ljudi u bijelom" poznati kao neshvatljivo sujetna ljudska bića. U tuđem oku ne vide ni balvan ukoliko on predstavlja uspjeh, a klade u vlastitim očima, koje svjedoče o njihovoj nesposobnosti, arogantno pretvaraju u slamčice. Njihov ego, kojeg hrane i pacijenti svojim snishodljivim i gotovo bogobojaznim ponašanjem, ne dopušta izricanje nikakvih pohvala na račun uspješnih doktora Hercegovaca. Odjednom se podrazumijeva da ljekari spasavaju a ne uništavaju ljudske živote, odjednom je to rutina koja ne zavređuje nikakve komentare. Istini na volju, ni mostarski medicinari nisu lili suze radosnice kada su njihove kolege iz Tuzle, Sarajeva i Banjaluke nizale uspjehe u svom poslu, a bilo ih je. Prešutni je dogovor da se konkurenciji ne odaje priznanje, ali i da se ne talasa kad se ta ista konkurencija ogluši o profesionalnu etiku, pa nezakonito naplati uslugu ili pacijenta ubije tokom rutinske operacije koja se neočekivano iskomplikovala. Ljekari su jednako dosljedni kad treba ignorisati znanje svojih kolega, ali i kad je pametno prešutjeti i zataškati neznanje nekog brata po struci, koje je trebalo dobiti sudski epilog.

Spasavanje života žene iz Mostara u rekordnom roku pokazalo je da smo dosljedni i mi ostali, čije zdravlje direktno zavisi od stručnosti ili nestručnosti ljekara. Ogromna većina ni ne zna šta se desilo ove sedmice u gradu na Neretvi, a ostali su to previdjeli i zanemarili kao besmislicu jer nije objavljeno u udarnim terminima televizijskih vijesti. Teško je pobrojati sva udruženja pacijenata koja djeluju u BiH, a nijedno se nije oglasilo bar kurtoaznim saopštenjem za javnost u kojem bi usput mogli natrljati nos nemarnim medicinarima poručujući im da treba da se ugledaju na primjer osoblja Kliničke bolnice Mostar.

Očigledno smo svi navikli samo na loše vijesti, na probleme i sukobe, pa ono rijetko dobro što se desi ne možemo vidjeti, prepoznati i cijeniti. Kako drugačije objasniti poraznu činjenicu da ni javni RTV servisi nisu posvetili posebnu pažnju postignuću mostarskih ljekara. Izgovor da se nije na vrijeme imalo informacija ne može držati vode ako se prisjetimo kako su TV kamere kontinuirano pratile svaki sukob huligana u "gradu slučaju". Danima je Mostar bio u medijskoj žiži zato što je puno uzbudljivije praviti priču o tome gdje su maloljetni i punoljetni Bošnjaci sačekali svoje vršnjake Hrvate (ili obrnuto) i ko je izvukao deblji kraj u obračunima.

U poređenju s ovim incidentima, koje se još može upotrebljavati i kao adut u borbi za "više" političke ciljeve, uspješna medicinska operacija dođe poput vijesti o najavi snijega usred decembra. Stereotip po kojem su istočni i zapadni Mostar predodređeni za stradanja i destrukciju prihvaćen je na svim stranama i ovakvu sliku grada u dogledno vrijeme ne može promijeniti nikakav pozitivni fenomen.

Ekipa hirurga i tehničara s početka ove priče svojim uspjehom nije ni namjeravala popravljati imidž sredine u kojoj žive. Oni su radili svoj posao, odlično ga završili, ali vijest o tome teško da će preći granice Hercegovačko-neretvanskog kantona. Potpuno bi drugačiji epilog bio da je u Kliničkoj bolnici Mostar osoblje danima odbijalo da primi pacijenticu iz neprijateljskog Regionalnog medicinskog centra "Dr. Safet Mujić" ili da je jedan naš hirurg odustao od operacije zato što je riječ o njihovom bolesniku.

Ko god je ikada ušao u Kliničku bolnicu na Bijelom brijegu zna da se ovakve stvari ne dešavaju i to je razlog što osoblje ove ustanove neće postići svjetsku slavu zbog završavanja složene operacije za 16 minuta. Umjesto da teško bolesnu ženu dovezenu iz centra "Dr. Safet Mujić" puste da umre, oni su se svojski potrudili i spasili je, uništivši time svaku priliku da ovdašnje televizijske stanice od njih naprave velike zvijezde.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije