Kolumne

Nole je No1e

U svojoj najavi za Australijen open, Eurosport televizija koristila je velikane tenisa Rodžera Federera, Serenu Vilijams i Rafaela Nadala. Pojavljuje se tu i Đoković, darujući svoja srca, ali bukvalno u jednoj sekvenci ne dužoj od sekund-dva. Treba da napomenemo da je pred prvi grend slem turnir sezone Novak već bio povratnik na mjesto broj jedan svjetske rang-liste, kao i to da je sa svojih šest titula dijelio prvo mjesto po uspješnosti u Melburnu.

I u toku turnira Đokovićeve pres-konferencije bile su manje posjećene od konferencija slabijih tenisera. Zapamtih i jedan naslov iz zagrebačkog "Večernjeg lista": "Rafa express šiša kao nikad, može li ga itko zaustaviti?" Jeste da je u tom trenutku Nadal stigao u finale bez izgubljenog seta, ali gotovo ništa manje ubjedljiv nije bio ni Đoković i u polufinalu je takođe pomeo svog protivnika iz Francuske.

Na redu je bilo veliko finale, teniska poslastica, el klasiko, kako su pisali mediji. Prisjećali su se i njihovog epskog finala s ovog istog turnira iz 2012, koje je trajalo gotovo punih šest časova, a koje je pripalo Đokoviću. Ta pobjeda tada otvorila je mnoga vrata Novaku, kako on to i sam ističe.

Pred ovogodišnji finalni meč, u Eurosportovom improvizovanom studiju, osim voditeljke, u ulozi stručnih konsultanata našli su se legendarni Džon Mekinro i Mats Vilander. Vilander je ranije često kritikovao Đokovića i njegovu igru. U polusatnoj najavi meča nahvalili su Nadala i njegovu igru, naročito Rafin napredak u serviranju. Doduše, kada ih je voditeljka na kraju uvodne emisije upitala kome daju veće šanse, obojica su, uz ograđivanje da je nezahvalno prognozirati, istakli da je Đoković bliži pobjedi.

A onda je počeo finalni meč u tih dana prevrućoj Australiji. Novak je potpuno nadigrao Nadala i meč dobio izuzetno brzo i lako maksimalnim rezultatom, 3:0 (6:3, 6:2, 6:3). Nole je tako ušao u istoriju ovog turnira kao prvi teniser koji ga je osvojio sedam puta! Đokoviću je ovo ujedno petnaesta grend slem titula, tako da i Federerovih dvadeset titula ne djeluju više nedostižno.

Ali, zašto Đokoviću svjetski mediji nisu naklonjeni, odnosno, zašto mu ne posvećuju toliku pažnju, koju on svojim talentom, kvalitetom i rezultatima zaslužuje? Koliko god neko pokušavao to objasniti činjenicom da su Federer i Nadal atraktivniji igrači za publiku, što donekle može biti tačno, to ipak ne pije vodu. Mišljenja sam da je po srijedi nešto sasvim drugo. Novak nije Amerikanac niti Britanac, Švajcarac ili Španac, Đoković dolazi iz Srbije, male balkanske države koja ne kotira previše dobro na svjetskoj političkoj mapi. Iza maske demokratije, međunarodni odnosi uslovljeni su golim ekonomskim i geopolitičkim interesima i stalnim odmjeravanjem snaga velikih. Gledajući kroz tu prizmu, Đoković nije toliko poželjan u ulozi velike svjetske zvijezde i trpe ga jer ih on svojim briljantnim rezultatima primorava na to.

Ipak, manimo se svjetske politike. Ovih dana ponovo strahujemo i borimo se s poplavama, usljed naglog otapanja snijega, pa smo se sjetili i potopa iz maja 2014. Sva naša golgota, tog crnog proljeća, kada su se kataklizmične scene redale jedna za drugom, prošla bi sasvim neprimijećeno da upravo Novak Đoković nije animirao svjetske medije i njihovu javnost i upoznao sa svim strahotama kroz koje su prolazili Bosna i Hercegovina, Srbija, pa dijelom i Hrvatska. Odvojio je i značajna sredstva kao pomoć unesrećenima.

Svoju ljudsku veličinu Nole je pokazao nebrojeno puta. Pokazao je da se izdiže iznad dnevne politike, da ne pravi razlike među ljudima. Pokazao je i hrabrost kada je istakao da navija za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Rusiji prošle godine. Mnogi bi tako nešto prećutali da ne dolaze u sukob s ekstremistima i dežurnim patriotama. Podesilo se da su isti dan svoja finala igrali Hrvatska na SP u fudbalu u Moskvi i Đoković finale Vimbldona u Londonu. Novak je tadašnjom pobjedom i najavio svoj munjeviti povratak na svjetski teniski tron.

Svi Đokovićevi sportski uspjesi rezultat su napornog rada, odricanja, istrajnosti i njegove velike mentalne stabilnosti i snage. Ti uspjesi svrstavaju ga među najuspješnije tenisere svih vremena. Sve to ipak ne bi imalo toliku težinu da ne postoji i njegova ljudska veličina. To je ujedno i odgovor na ranije postavljeno pitanje. Zbog svega toga, trebalo bi da se ugledamo na Novaka, njegujući zaboravljenu ljudskost i pokazajući ustrajnost, snagu i pobjednički mentalitet kada su izazovi u pitanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije