Kolumne

Nomen est omen

​Čitajući rane novinarske radove mladog Karla Marksa, naišao sam na jednu duhovitu bilješku o cenzuri u ondašnjoj Pruskoj. Svojevremeno je jedan njemački policijski cenzor u "Kelnskim novinama" zaplijenio oglas o prevodu Danteove knjige "Božanstvena komedija", s primjedbom: "S božanskim stvarima ne treba praviti komedije".

Tako i u politici, od nekih tema ne bi se smjela praviti lakrdija i opasno izazivati postojeći pravni i politički poredak, na način kako je to nedavno učinila SDA najavljujući pokretanje inicijative za preispitivanje naziva Republike Srpske pred Ustavnim sudom BiH.

Inicijativu SDA o pokretanju apelacije za promjenu imena Republike Srpske unisono su osudili svi politički i društveni akteri, mediji i cjelokupna javnost u Republici Srpskoj. Ovim osudama pridružili su se i državni predstavnici Srbije, kao garanti i potpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma. Politički predstavnici Hrvata u BiH, iz različitih političkih stranaka, takođe su osudili ovu inicijativu, ocjenjujući je antidejtonskom i rizičnom po dalji napredak zemlje. Inicijativu su kritikovali i stručnjaci za ustavno i međunarodno pravo, pravni eksperti, sudije raznih domaćih i međunarodnih sudova, bivši visoki predstavnik u BiH Volfgang Petrič, OHR, Upravni odbor Savjeta za sprovođenje mira (PIK), OEBS, Delegacija EU u BiH, Ambasada Rusije i mnogi drugi. Ova inicijativa je pravno besmislena i praktično nesprovodiva, politički kontraproduktivna i neodgovorna, društveno destruktivna i moralno hipkorizična bez presedana. Međutim, po običaju, ovu inicijativu nisu osudile političke stranke iz FBiH, inače navodni žestoki politički protivnici SDA. U FBiH ima lijevih, građanskih, demokratskih, liberalnih i drugih stranaka različitih ideoloških opredjeljenja, ali osim što su ironizirali cijelu situaciju, spinujući da je u pitanju smišljeni dogovor SNSD i SDA, nijednom riječju nisu osporili ovu provokativnu inicijativu koja može blokirati politički i institucionalni život u zemlji.

Verbalni napadi na Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH u FBiH praktično traju od okončanja rata. Negiranje Ustava BiH prisutno je u različitim verbalnim i konkretnim političkim aktivnostima brojnih političkih stranaka, NVO i pojedinaca iz FBiH. Zahtjev za ukidanje naziva RS nije nov i ima dugu postdejtonsku istoriju. Prvo je Alija Izetbegović, a nakon njega i Sulejman Tihić pokrenuo inicijativu da "svaki narod u BiH mora biti konstitutivan i u nazivu", ali se na kraju odustalo od nje, pod pritiskom međunarodne zajednice. Najglasniji zagovornici "da u nazivu entiteta ne smije biti naziv jednog naroda", u ovom slučaju srpskog, u javnosti BiH bili su profesor FPN-a u Sarajevu Suad Kurtćehajić, Amor Mašović, šef Instituta za nestala lica BiH, Ibrahim Bušatlija, geograf i član Akademija nauka BiH, bivši reis IZ BiH Mustafa Cerić, Miro Lazović, predsjednik Foruma parlamentaraca BiH, Sejfudin Tokić te Zvonko Jurišić iz Hrvatske stranke prava BiH, koji je svojevremeno podnio i zahtjev za ukidanje naziva RS. U Sarajevu je 2012. godine formirana Fejsbuk grupa građana pod nazivom "Antidejton", koja je iste godine izvela performans kojim je "sahranila" po njima nelegitimni Dejtonski mirovni sporazum i Aneks 4 - Ustav BiH, s otvorenim pozivom za ukidanje entiteta i vraćanje po njima legitimnog "Ustava Republike BiH". Bivši reis IZ BiH Mustafa Cerić 2015. godine u intervjuu medijima izjavio je da su Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH "nametnuti i privremeni", ali je ova opasna i neodgovorna izjava ostala bez političke reakcije i osude stranaka iz FBiH. Indikativno je da je SDA na posljednjem, šestom kongresu, održanom 26. maja 2015. godine, usvojila Programsku deklaraciju, u kojoj je napravila politički zaokret u odnosu na ranije stavove o Dejtonskom sporazumu. U ovom dokumentu je primjetna radikalizacija političkih stavova u odnosu na prethodni period o istim pitanjima i političkim temama. Do šestog kongresa SDA je, barem verbalno, podržavala dvoentitetsko dejtonsko ustavno uređenje BiH, dok se od tada SDA primarno zalaže za koncept BiH pod nazivom "Republika BiH sa tri nivoa vlasti: državni, regionalni i lokalni", od prije rata. Zbog ovako intoniranog teksta morala se oglasiti i Ambasada SAD iz Sarajeva, koja je u svojoj reakciji jasno navela da BiH mora ostati uređena kao država dva entiteta. Bivši član Predsjedništva BiH i profesor FPN-a Nenad Kecmanović je još 2016. godine u svojim tekstovima upozoravao da SDA sprema prijedlog novog naziva Republike Srpske, po kome bi ona trebalo da se zove "Istočna federacija". Kao mogući novi naziv RS spominjan je i naziv "Republika Srpska, Bošnjačka i Hrvatska" ili "Republika Srba, Bošnjaka i Hrvata", po ugledu na Kraljevinu SHS. U javnosti FBiH se razvio čitav pokret verbalne demonizacije naziva RS, posebno na društvenim mrežama i internetu. Tamo je legalizovan najružniji depo osporavanja i omalovažavanja imena i naziva RS, iako je riječ o ustavnom entitetu i dijelu BiH. Stvorena je čitava leksika mržnje i ruganja RS i njenom imenu nezabilježena za jedno višenacionalno i demokratsko društvo. Navešćemo samo nekoliko uvredljivih eufemizama i naziva za RS koje u svakodnevnom opštenju u medijskom i sajber prostoru redovno upotrebljavaju, potpisani, anonimni, a nerijetko i zvanični predstavnici FBiH iz Sarajeva: "Republika Genocidna", "Republika Šumska", "Republika Mrska", "Republika Smrdska", "manji bh. entitet", "drugi entitet", "administrativna jedinica RS", "četnitet", "srbistan" i još crnje i još gore.

Republika Srpska imala je u svojoj istoriji nekoliko naziva. Prvo je odlukom Skupštine srpskog naroda u BiH 9. januara 1992. godine dobila naziv Republika srpskog naroda Bosne i Hercegovine, da bi od 28. februara 1992. godine nosila samo naziv Srpska Republika BiH, kada je i dobila svoj ustav, zatim je kratko vrijeme od 12. avgusta 1992. godine nosila naziv Srpska Republika, da bi na kraju 14. septembra 1992. godine dobila konačni današnji naziv Republika Srpska. Goran Marić, predratni muzički menadžer "Plavog orkestra", poznat i pod estradnim pseudonimom Malkolm Muharem, prije nekoliko godina u intervjuu za beogradski magazin "Nedeljnik" rekao je da je ime Republike Srpske njegova ideja nastala u razgovoru sa Sonjom Karadžić i Dragoslavom Bokanom u motelu "Olimpik" na Palama sredinom 1992. godine. Prof. dr Ljubomir Zuković, ministar obrazovanja u prvoj vladi Republike Srpske i kasniji ambasador BiH, tvrdio je da je on stvarni autor naziva Republika Srpska, što i dokazuje u svojim objavljenim memoarskim i dokumentarnim knjigama iz tog vremena. Takođe, postoje mišljenja da je istinski kreator naziva Republika Srpska, u stvari, Nikola Koljević, bivši ratni potpredsjednik Srpske.

Naziv Republika Srpska postoji u svim dokumentima koji su prethodili održavanju mirovne konferencije u Dejtonu, koji su pobrojani u preambuli Ustava BiH, u Aneksu 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Po svjedočenju nekoliko učesnika, današnji ustavni naziv države BiH i RS dogovoren je na sastanku 4. septembra 1995. godine u Ankari u Turskoj, u rezidenciji američkog ambasadora u Turskoj Marka Grosmana na sastanku američkih pregovarača na čelu sa Ričardom Holbrukom i predstavnika BiH Alije Izetbegovića i Muhameda Šaćirbegovića. Na ovom sastanku, koji je prethodio pripremi pregovora mirovne konferencije u Dejtonu, razgovarano je i o nazivu države BiH i njena dva entiteta. Prije toga Slobodan Milošević je u razgovoru sa Ričardom Holbrukom insistirao da naziv BiH ne može više opstati, te da se zemlja treba zvati "Sjedinjene Države BiH" i imati u nazivu odrednicu unija ili konfederacija. Po svjedocima, Alija Izetbegović je na kraju prihvatio novo ime BiH i naziv RS, pod pritiskom američke strane i prethodnim stavom Slobodana Miloševića, predsjednika SR Jugoslavije, koji je imenom RS uslovio njegovo prihvatanje održavanja mirovne konferencije u Dejtonu. Po nalogu Alije Izetbegovića, Muhamed Šaćirbegović, tadašnji ministar inostranih poslova BiH, potpisaće tekst usaglašenih osnovnih načela koji su pregovaračke strane prihvatile na sastanku u Ženevi 8. septembra 1995. godine, u kojem je bio i naziv Republike Srpske. Ademir Jerković, bivši savjetnik Alije Izetbegovića, smatra da je Ričard Holbruk stvarni kum naziva RS. U svojoj knjizi "Završiti rat", kao i u nekim kasnijim intervjuima, Ričard Holbruk je kazao da ime RS smatra svojim pregovaračkim neuspjehom i izrazio je žaljenje što to nije mogao promijeniti.

Zato je promjena imena država komplikovano i osjetljivo političko i identitetsko pitanje. O tome govori spor između Makedonije i Grčke star 27 godina, koji je pokrenuo velike emocije na obje strane, ali je uspješno razriješen mirovnim sporazumom i dogovorom dvije zemlje. Mnoge pokrajine, oblasti ili dijelovi država u Evropi u svom nazivu sadrže etnonim zajednice koja tradicionalno istorijski živi u toj zemlji, kao što su Flandrija u Belgiji, Korzika i Bretanja u Francuskoj, Baskija i Katalonija u Španiji, Škotska, Vels i Sjeverna Irska u Velikoj Britaniji, Bavarska u Njemačkoj i druge. U tim pokrajinama ne žive pripadnici samo jednog naroda, kao ni u Republici Srpskoj, ali niko zbog toga ne traži promjenu naziva tih pokrajina. Sve ove pokrajine nose etničke nazive, istorijski su i po tradiciji oblasti ovih naroda, ali su to u stvarnosti moderna građanska društva u kojima su svi ljudi pravno-politički jednaki. Možda je dobro podsjetiti, dok traje ova sapunica o osporavanju naziva RS, da je posljednjih godina bilo stidljivih političkih preporuka za promjenu naziva i same BiH. Tako bivši reis IZ BiH Mustafa Cerić konstantno ponavlja da se BiH ne treba nazvati ovako kako se sad zove, već samo Bosna, bez Hercegovine, jer po njemu i Hrvatska ima Dalmaciju, pa se zove samo Hrvatska. Pored toga, bilo je neformalnih prijedloga u javnosti da se BiH preimenuje u "Republika Bosanska", "Republika BiH", "Unija Bošnjaka, Srba i Hrvata", itd.

Nomen est omen je latinska izreka koja se prevodi kao - ime je znak, pa i usud i sudbina. Imena i nazivi sadrže u sebi određena simbolička značenja, neku posebnu karakteristiku koja je njeno prepoznatljivo obilježje. Bez bilo kakve suvišne glorifikacije, tako i nazivi dijelova država, kao što je Republika Srpska, nose u sebi određeni nacionalno-politički, simboličko-identitetski, ali i opšti državotvorni kapacitet i potencijal za identifikaciju i poistovjećivanje ljudi koji u njoj žive. U tome je dijelom sadržan razlog žestoke reakcije u ovom entitetu zbog najave SDA da će pokrenuti inicijativu za promjenu naziva Republike Srpske. U samorazumljivom patriotizmu Bošnjaka prema BiH ima ponekad neke nerazumne iracionalnosti, neke vrste neobjašnjivog fetiša, to je ono kad voliš BiH kao zamišljenu imaginarnu zajednicu, po sebi, koja ne postoji, ali bez iskrene ljubavi za nju kao stvarnosnu činjenicu, onakvu kakva ona jeste, sa njenim ovdašnjim i konkretnim Srbima, Hrvatima i ostalim građanima, ma kakvi oni bili, uključujući tu i postojanje Republike Srpske. Ljudi nisu ravnodušni na simboličke državno-identitetske vrijednosti. Iz nepoznatih razloga ona imaju snažno dejstvo na individualno identitetsko samovrednovanje i kolektivni osjećaj i doživljaj nacionalnih zajednica u BiH. Zbog toga ih ne treba potcjenjivati, dovoditi u pitanje i omalovažavati. Ne može se graditi mir, međunacionalno povjerenje i stabilna budućnost zemlje na negaciji etničkog imena jednog konstitutivnog naroda, u nazivu višenacionalnog entiteta u BiH. Pitanje naziva RS kao sastavnog dijela Ustava BiH, i što je još važnije, kao bazičnog elementa mirovnog sporazuma, je prevažno političko pitanje da bi bilo olako problematizovano bez rizika i opasnosti za političku stabilnost i mirni razvoj zemlje. Pitanje ravnopravnosti i jednakosti građana, u ovom slučaju Bošnjaka u Republici Srpskoj, ako je to stvarna briga pokretača ove inicijative, nije pitanje naziva entiteta, već demokratskog političkog sistema, pravne države, ljudskih individualnih i kolektivnih prava, i procesa istorijske i političke odgovornosti i spremnosti na pomirenje i uspostavu međunacionalnog povjerenja.

Možda naziv Republika Srpska ništa ne znači na engleskom jeziku, kako reče pokretač ove raskolničke inicijative, ali Srbi je nisu ni stvarali za Engleze, nego za srpski narod i sve građane koji u njoj žive. Zato, ona sasvim odlično zvuči na srpskom!

 (autor je politikolog)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije