Kolumne

Nužnost štednje

"Dugoročna finansijska održivost penzijskog sistema Republike Srpske je ugrožena. U kratkom i srednjem roku poboljšanje može da se obezbijedi ubrzanijim privrednim rastom, povećanjem zaposlenosti i zarada, većim obuhvatom osiguranika, sprečavanjem prijevremenog penzionisanja, smanjenjem sive ekonomije, poboljšanjem fiskalne discipline, tj. naplate doprinosa. Ipak, u dugom roku, prevladava uticaj negativnih demografskih tendencija. Razmjere starenja i smanjenja broja stanovništva Republike Srpske su dramatične i najozbiljnije pozivaju na hitno utvrđivanje pronatalitetne politike, ne samo radi penzijskog sistema. Penzijski sistem, uprkos ekonomskom napretku, bez reformi teško može da odgovori na ove izazove."

Zvuči poznato? Ovo su konstatacije i upozorenja koja se odnose na naš penzijski sistem.

Samo što su napisane prije 10 godina u Strategiji reforme penzijskog sistema u Republici Srpskoj iz 2009. godine.

Prema ocjenama stručnjaka, ova strategija je jedan od najbolje urađenih dokumenata ikad kod nas. Poseban dio pomenute strategije odnosi se na Penzijski rezervni fond. Ističe se da su "osnivanjem PREF-a, kao demografskog rezervnog fonda, stvoreni preduslovi za stvaranje kapitalnih rezervi za djelimično finansiranje deficita fonda međugeneracijske solidarnosti, nastalog usljed demografskih i drugih poremećaja". U strategiji, čiji dijelovi izgledaju kao da su pisani jutros, između ostalog, ističe se i potreba uvođenja dobrovoljnog kapitalizovanog, odnosno "trećeg stuba" penzijskog osiguranja.

Orijentacije radi, prema analizi tržišta rada prezentovanoj na nedavno održanoj konferenciji "Tržište rada, stanje i izazovi", broj radno sposobnih 2009. je iznosio 927 hiljada, a sada iznosi nešto više od 800 hiljada. Procijenjeni broj djece do 15 godina tada je bio oko 169 hiljada, a sada je manji od 100 hiljada. Istina, od 2009. do sada je povećan broj zaposlenih za nekih 40 hiljada, ali se za sličan broj povećao i broj onih koji su iselili odavde. Procjene ukazuju na to da se u narednih pet godina očekuje smanjenje broja radno sposobnih stanovnika za 45 hiljada - prvenstveno zbog negativnog prirodnog priraštaja i migracije.

Svjesni činjenice da je, po sadašnjem sistemu, penzija posljedica trenutnih bruto uplata u Fond PIO, pripadnici moje generacije su se sa razlogom zamislili nad ovim podacima. Ko će i u kojem iznosu nama zaraditi penziju?

Nekoliko mjeseci nakon objave pomenute strategije, osnovano je Društvo za upravljanje PREF-om. Ono je početkom 2011. godine preuzelo upravljanje akcijama Fonda PIO. Radi se uglavnom o paketima od oko 10% vlasništva u preduzećima koja su privatizovana kroz vaučersku privatizaciju. Investicioni cilj PREF-a je ostvarivanje stabilnih prinosa na duži rok kroz ulaganje imovine PREF-a, a radi podrške obezbjeđenju dugoročne finansijske održivosti obaveznog penzijskog osiguranja u Republici Srpskoj. PREF od svog osnivanja ostvaruje dobiti i isplaćuje dividendu Fondu PIO. Ukupna neto dobit od osnivanja do kraja 2018. iznosi oko 56 miliona konvertibilnih maraka. U skladu sa Zakonom o PREF-u, godišnja neto dobit može se isplatiti osnivaču isključivo za finansiranje tekućih penzija korisnika, pod uslovom da iznos isplaćene neto dobiti ne bude veći od 50% vrijednosti dividendi koje je PREF primio u novcu i 50% prihoda od kamata koje je ostvario PREF. Iznos koji je Fondu PIO isplaćen po tom osnovu od osnivanja je oko 47 miliona maraka. S obzirom na sve pozitivne pokazatelje poslovanja koji odlikuju PREF i Društvo za upravljanje PREF-om, a koji su potvrđeni pozitivnim mišljenjem revizora svake godine, u toku 2017. godine smo sa EBRD-om i Skupnom pokojninskom družbom iz Slovenije osnivali Društvo za upravljanje Evropskim penzijskim dobrovoljnim fondom (EDPF-om), a osnivanje su podržale i institucije Srpske. Inače, ovo je jedina investicija EBRD-a u kapital u BiH. Ostale su kreditiranje.

S obzirom na to da EDPF postoji manje od dvije godine, možda je preuranjeno reći u kojoj mjeri su stimulacije u poreskoj politici kroz poreske olakšice prepoznate od strane poslodavaca i radnika u smislu jačanja trećeg stuba. Iz pozicije člana Upravnog odbora Društva za upravljanje EDPF-om mogu reći da EDPF već sada ima oko četiri hiljade članova. Pri kraju su dogovori sa još nekoliko sindikata i velikih poslodavaca, što će rezultirati time da se ovaj broj do kraja godine udvostruči. Članovi fonda su prepoznali nužnost privatne štednje u dodatnim izvorima sredstava nakon odlaska u penziju, fleksibilnosti u pogledu visine i dinamike uplata, ali i mogućnosti stimulacije od strane poslodavca te poreske olakšice. Osim toga, prednosti ulaganja u dobrovoljne penzijske fondove prepoznali su i poslodavci kroz pravljenje penzijskih planova. Više od 20 poslodavaca iz javnog i privatnog sektora je napravilo penzijske planove za svoje zaposlene. Osim prednosti postojanja i funkcionisanja dobrovoljnih penzijskih fondova za radnike i poslodavce, postoje i prednosti i za državu na dugi rok.

Ruku na srce, Srpska se odrekla jednog dijela doprinosa koji bi otišao u Fond PIO, ali taj dio je upravo investicija u smanjivanje problema u budućnosti. Poslodavac, na osnovu Zakona o doprinosima, ima oslobađanje i umanjenje od poreza i doprinosa za uplate na račun zaposlenih u dobrovoljni penzijski fond do iznosa od 1.200 KM godišnje. Istovremeno, radnik koji bi htio da mu na račun u dobrovoljnom fondu "liježe" 100 maraka mjesečno odriče se zapravo 70,3 KM od neto plate. Nijedan od trenutnih planova u EDPF-u nije isti i postoji mnogo različitih kombinacija uplata poslodavaca i zaposlenih. Štaviše, prosta računica ukazuje na to da pojedinac odvajanjem dijela plate u treći stub dobija daleko bolji efekat nego ostavljanjem punog dijela u prvom stubu.

Na pomen poreskih olakšica nameće se dilema da li bi eventualno povećanje iznosa podsticaja kroz neoporezivanje dijela dohotka proizvelo veći efekat u smislu interesa radnika i poslodavaca. U ovom trenutku - ne. Da prosječna uplata u EDPF iznosi 90, umjesto sadašnjih 50 maraka, a broj članova prelazi 25.000 bilo bi razumno potezati ovo pitanje.

Na početak teksta nas vraća projekcija daljeg razvoja situacije kada je u pitanju finansiranje sistema socijalne zaštite imajući u vidu odnos neaktivnog i aktivnog stanovništva, demografske slike i odlazaka u razvijene zemlje. Zajednički problem regiona, pa i cijele Evrope je da zemlje imaju izrazito staro stanovništvo. Evropa stari i suočava se sa sličnim problemima stuba kao i mi. Na primjer, učešće austrijskog državnog budžeta u finansiranju penzija već iznosi oko 40%, a kod nas oko 18%. Ni druge zemlje u Evropi nemaju mnogo bolji odnos zaposlenih i penzionera. Odnos u Rumuniji je 1,1 zaposlenih na jednog penzionera, kod nas i u Hrvatskoj 1,2, u Sloveniji 1,4, Mađarskoj 1,45, Francuskoj 1,5, Italiji 1,51, Finskoj 1,6, Njemačkoj 1,7, Austriji 1,7, Španiji 1,9, Norveškoj 2,35, Švedskoj 2,4 a u Luksemburgu 2,6. Najveći je u Irskoj - 2,8 i na Kipru - 2,9. Nigdje blizu poželjnih 3,5:1. Prosjek Evrozone je 1,62. Međutim, razvijene ekonomije su odavno prešle na sistem finansiranja penzija u kojem postoje drugi i još bitnije - treći stub s ciljem da se olakša funkcionisanje postojećeg sistema na način da se smanji pritisak na isplatu penzija.

Cilj ovog teksta nije zagovaranje ulaska u treći stub penzijskog sistema, već ukazivanje na demografske trendove i budžetske izdatke za penzije koje su u konačnom iznosu - niske. S obzirom na sve navedeno - nužne su i dobrodošle sve mjere usmjerene na promociju kulture štednje i odgovornosti pojedinca, ali i poslodavaca za mirnije "zlatno doba". Komparativna iskustva drugih zemalja, mišljenja stručnjaka i preporuke međunarodnih insitucija koje se bave penzijskim reformama ukazuju na to da ne postoji univerzalni i idealni penzijski sistem ni model reforme. Štaviše, poželjno je i životno osiguranje kao osiguranje od određenih rizika nastupanja bolesti ili od smrti i privatna penzija kao štednja za budućnost.

Uprkos zaobilaženju rasprave o nužnosti povećanja najnižih i prosječnih iznosa plate i penzije i razloga odlaska ljudi, a fokusu na sistem održivosti i finansiranje sistema socijalne zaštite, svaka teza iz ovog teksta otvara prostor za nove debate i dileme. Šta god država preduzela na polju parametarskih izmjena u okviru državnog penzijskog invalidskog osiguranja, to neće biti dovoljno za obezbjeđivanje penzijskih prihoda građana u starosti. Da bi se obezbijedila veća penzija za buduće penzionere, najbolje rješenje je jačanje kulture štednje. Paralelno sa tim, institucije i sindikalni povjerenici treba više da se uključe u edukaciju građana. Iskustva pokazuju da više nijedna država svoj penzijski sistem ne bazira isključivo na principu međugeneracijske solidarnosti.

(Autor je direktor Društva za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom RS)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije