Treba konačno objaviti da Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) više ne postoji kao nezavisna državna institucija!
Ona danas daje znake života kao oblikovana većina instaliranih poslušnika iz političke sfere i pravosudne zajednice, kojom vješto manipuliše predsjednik. Uspostavljeno većinsko jezgro predsjednikovih dužnika lišilo je instituciju elementarne sposobnosti da upravlja pravosuđem i vodi je u sve dublje političko blato.
Objavljena lista članova VSTS koji su glasali za zaključke povodom Informacije Centra za ratne zločine... iz Republike Srpske (vidjeti i u drugim slučajevima!), pokazuje strukturu instalirane većine: jedan advokat, jedan član koga je izabrala izvršna vlast, jedan član koga je izabrala zakonodavna vlast, po jedan tužilac iz entiteta i jedan sudija! Prilikom donošenja skandaloznih Zaključaka, odlučujući glas za odstrel svojih kolega dao je samo jedan sudija, i to, kakve li ironije, sudija Suda BiH. Profesionalno i strateško jezgro institucije, koje čine sudije i tužioci, funkcioniše kao manjina!
Svako ko je pratio tu lakrdiju od "strateških zaključaka" mogao je zaključiti da problemi funkcionisanja pravosuđa u segmentu suđenja za ratne zločine nemaju veze sa ratnim biografijama sudija. Problemi suđenja za ratne zločine prevashodno su vezani za nekompetentnu tužilačku upravljačku strukturu, koja je, opet, proizvod nekompetentne strukture VSTS, kriterija za imenovanje i političkih uticaja na pravosuđe. Očigledan primjer je bio izbor za glavnog tužioca Tužilaštva BiH čovjeka bez ikakvog tužilačkog iskustva! Dakle, VSTS svoju odgovornost za katastrofalne rezultate u sprovođenju Strategije za ratne zločine, za koju je direktno odgovoran, svjesno prevaljuje na "sudije i tužioce sa ratnom biografijom", pretvarajući ih u metu na kojoj će se uvježbavati razni politički i politikantski snajperisti. Otvaranje Pandorine kutije, kako su mnogi primijetli, moglo bi pravosuđe uvesti u haos sa nesagledivim posljedicama. Kopanje po ratnim biografijama, tumačenje presuda i tužilačkih odluka, bez unaprijed propisanih procedura i sistema samo će dodatno paralisati ionako zatrpan i neefikasan sistem. Kakva od toga može biti korist za Centar za istraživanje ratnih zločina i nesrećne žrtve ratnih zločina? Nikakva! U paralisanom pravosudnom sistemu i dalje neće biti pravde za žrtve. Od toga će imati koristi samo počinioci zločina i njihovi politički zaštitnici. Neshvatljivo je da VSTS gura pravosudni sistem u ovakvu provaliju!
Način izbora članova VSTS i nedostatak zakonske regulative koja bi riješila pitanje njihove odgovornosti, doveli su, sticajem različitih okolnosti, do strukture većinske nekompetentnosti članova VSTS. Nekompetentnost je, po prirodi stvari, odvela instituciju na slijepi kolosijek. Tako se dogodilo da aktuelni sastav VSTS neprekidno proizvodi probleme, umjesto da probleme rješava! Sjetimo se imenovanja pa razrješenja sudija u Čitluku, izbora člana VSTS iz Brčkog, suspenzije Gorana Salihovića i vođenje disciplinskog postupka u nerazumnom roku (što je nedavno utvrdio Ustavni sud), izbora predsjednika Suda BiH, neprimjerenih javnih polemika, donošenja internih odluka da bi se obnovili vlastiti mandati...
Tako su se i nesrećni Zaključci našli na sjednici VSTS bez ikakvih konsultacija, prethodnih rasprava i priprema koje bi dolikovale ozbiljnosti problema. Slušao sam priču kako je predsjednik uvjeravao svoje kolege u pravosuđu da Zaključci nemaju nikakvu opasnost za pravosuđe jer ih parlament neće usvojiti, a ljudima koji su sačinili Informaciju, da će biti razriješeni sudije i tužioci koji imaju ratnu prošlost, što će osuđenim Srbima biti osnov za ponavljanje postupka. Vrhunac profesionalne neodgovornosti! Poigravanje zdravim razumom sudija i tužilaca i ljudi u udruženjima, čije su nade dostojne poštovanja, prevršilo je svaku mjeru. Prvi čovjek pravosuđa ponizio je svoje kolege, nanio ogromnu štetu njihovoj časti i ugledu, posijao nesigurnost među sudijama i tužiocima i uništio svako povjerenje u pravosuđe. I osramotio instituciju pred predstavnicima međunarodne zajednice, dovodeći ih u situaciju da nam, petnaest godina nakon reforme, drže lekciju o standardima na kojima treba počivati pravosuđe. Veću štetu nije mogao učiniti. Ona je neotklonjiva i pratiće pravosuđe dok god zločini budu dio kulture sjećanja.
Pokušaj predsjednikovog naknadnog objašnjavanja prirode usvojenih zaključaka (TV RS) ličio je na nesuvislo buncanje. Ko će ispitati? Šta će se ispitati? Hoće li to neko čitati spise sudija iz ratnog perioda i analizirati dokaze i odluke sudija? Ko će to raditi? Koliko ljudi treba angažovati na tom poslu? Hoće li se institucija baviti prošlošću ili budućnošću društva? Predsjednik nije ponudio nijedan odgovor. U nedostatku bilo kakvog razumnog objašnjenja, njegova priča se svela na optuživanje članova prethodnih saziva VSTV za haos, koji, tobože, VSTS danas rješava (krivi su "oni iza kulisa" koji su nesrećni zato što su "izgubili moć"!). Nije moglo biti nemoralnijeg i nečasnijeg argumanta za pravdanje! Ali, ništa se drugo nije ni moglo očekivati od čovjeka koji je povjerovao u vlastitu sposobnost da može olako modelirati i politiku i pravosuđe.
Nije prvi put da predsjednik optužuje svoje prethodnike za izbor nekompetentnih tužilaca i sudija. Moram mu priznati da sam ja kriv za njegov izbor za predsjednika Osnovnog suda u Banjaluci i da me grize savjest. Takva greška je neoprostiva. (Da je imao malo više mašte, mogao je progurati i šesti zaključak: da se provede postupak utvrđivanja odgovornosti i svih bivših članova VSTS za grešake koje on danas mora da otklanja).
Da zaključim: pravosuđe je ostalo bez nezavisnog regulatora i prijeti opasnost njegovog potpunog raspada! U Zakonu o VSTS nema mehanizma za utvrđivanje odgovornosti članova VSTS za neodgovoran rad. Rušilački vektor djelovanja institucije nije moguće institucionalno zaustaviti. Ne znam šta je rješenje, osim javnog glasa neslaganja i osude!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.