Kolumne

Od slobode medija do totalitarnog pluralizma propagande

Branko Perić
Branko Perić

Poslije zapaženih knjiga "Odumiranje slobodnih medija" ("Službeni glasnik", 2011) i "Kriza medija i mediji krize" ("Službeni glasnik", 2013), evo pred čitaocima još jedne briljantne analize uloge "slobodnih" zapadnih medija u oblikovanju novog svjetskog poretka iz pera Slobodana Reljića, profesora sociologije na Učiteljskom fakultetu u Beogradu.

Reljić vivisekciju podaničke uloge "slobodne štampe" počinje istorijom propagandističkog rata, pokazujući kako je propaganda halapljivo progutala slobodnu štampu, a novinare pretvorila u ratnike, da bi u daljim razmatranjima posve razgolitio "mirnodopsku metamorfozu propagande". Pred uvjerljivom analizom "kratke istorije spina", čitaocu neće biti nimalo teško da zaključi kako su u toj sramnoj metamorfozi "slobodnog novinarstva" nastajale fabrike laži, iz kojih su izlazile gomile neistina, gluposti, mržnje i šizofrenije, da bi se u tom procesa destilacije profesionalnog uma pojavila nakaza u vidu novinara "amputirane savjesti".

Reljić, koji je i novinar sa dugogodišnjim iskustvom (glavni i odgovorni urednik NIN-a od 2002. do 2009. godine!), imao je niz prilika da se neposredno uvjeri kako su novinari iz "slobodnih" zapadnih medija izvještavali s naših područja devedesetih godina. To njegovoj analizi daje pečat svojevrsnog svjedočenja o novinarima kao unajmljenim izvođačima radova, "specijalnom odredu transnacionalne birokratsko-šićardžijske vojske"  i organskom dijelu "nove globalne aristokratije" (Kristofer Laš).

Analizu propagandističke uloge medija Reljić znalački proširuje na širi društveni prostor i sociološki  produbljuje, pozivajući se na mnoge naučne autoritete Zapada (Lipman, Elil, Druker, Blankenhorn, Brigs, Valerštajn, Viperman, Hofbauer, Čomski, Herman, Nusbaum) i Istoka (Berđajev, Danilevski, Kara-Murza, Zinovjev, Panarin), koji su upozoravali da se s ubistvom slobodnih medija na istom groblju sahranjuje i demokratija. Umjesto vladavine naroda, demokratija je posta(ja)la "dio poslovne politike velikih korporacija", a demokratsko društvo "kontrolisani haos", kome je najbolji kontrolor "nevidljiva" ruka inženjera iz PR laboratorija. Otuda  će čitalac lako razumjeti da su upravo unajmljeni zapadni mediji obesmislili demokratiju i potpuno ugasili iluziju slobodnog novinarstva, koja je bila prometejski oganj javnog mnjenja gotovo tri vijeka. Trebaće mu samo da se prisjeti šta je ostalo nakon američke i savezničke demokratizacije Avganistana, Iraka, Libije, a danas i Sirije, pa da shvati   kako je Zapad, uz pomoć moćne propagande i fabrikovanjem javnog mnjenja, svojim intervencijama u ostatak svijeta umjesto građanske demokratije uvodio građanske ratove. U istorijski rezultat tog monstruoznog eksperimenta više nikoga ne treba uvjeravati. Reljić će smjelo zaključiti:  niko u istoriji civilizacije nije iskompromitovao ideju demokratije kao zapadni demokratski svijet.

U drugom dijelu knjige Reljić pokazuje kako se propaganda, koja je do juče bila osnovna snaga u ideološkom ratu protiv SSSR i u uspostavljanju "kolonijalne demokratije", počela pretvarati u veliku slabost onog trenutka kada je vesternizacija svjetskog javnog mnjenja dovedena do apsurda. Otrežnjenje je došlo s pojavom ruskog medijskog magnata Raša tudej,  koji je ruski predsjednik Vladimir Putin stvorio po ugledu na Si En En. "Umjesto demokratskog pluralizma informisanja uspostavlja se totalitarni pluralizam propagande", zaključuje Reljić.

Pred čitaocem se na kraju iščitavanja Reljićeve knjige otvara zastrašujuća dilema: kako će se zapadni svijet pomiriti s tom istinom!? Da li će treći svjetski rat početi ako Pentagon raketira satelit Raša tudej? Reljić ne nagađa šta bi moglo biti, ali čitaoca ostavlja u krhkoj nadi da bi "pobjednik u totalnom ratu možda mogao da sagleda sve dimenzije i besmisao Pirove pobjede?"

 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije