Kolumne

Politika po deci

Hronološki ovdašnje bavljenje decom i porodicom ovih dana ide po sledećem redosledu.

Vest No1: Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da je prilikom posete Institutu za majku i dete poštovao sve zdravstvene procedure i da je u sobu dečaka na hematološkom odeljenju ušao na poziv njegove majke, jer nije mogao da odbije taj poziv. "A kako sam mogao da odbijem majku? Zamislite kako bi izgledale društvene mreže i šta bi mi rekli da sam rekao da neću da se slikam sa detetom", rekao je on za TV Prva i ocenio da bi mu rekli da je "đubre ili bezosećajni skot", ili da je to učinio zbog imena dečaka i njegove majke.

Ovoj nazovi vesti prethodi mala bura, pošto je u jeku epidemije gripa - od čijih posledica je umrlo više desetina ljudi različitih dobi -  predsednik Srbije posetio Institut gde su smeštena deca obolela od najtežih bolesti. Nonsens je što je predsednik u toj bolnici, bez medicinske maske, najavio da će država uložiti 263 miliona dinara za izgradnju sterilnog bloka u Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije "Dr Vukan Čupić", kako bi se stvorili najbolji uslovi za lečenje dece u Srbiji.

Vest No2: Inicijativa "Mame su zakon" predaće Ustavnom sudu Srbije inicijativu za ocenu ustavnosti Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom, kojim je deo majki praktično lišen prava na naknadu tokom porodiljskog bolovanja, jer ih sistem obračuna svodi na hiljadu dinara mesečno (osam evra), pa i manje. Zahtev za ocenu ustavnosti podržan je i potpisima više desetina poslanika/ica Narodne skupštine Srbije, koja je zakon lani izglasala.

Inače, Inicijativa "Mame su zakon" organizovaće u nedelju i novi javni protest u Beogradu, a parlamentu su već predali sopstveni zakonski predlog kojim bi se otklonili nedostaci aktuelnog.

Vest No3: Životna partnerka premijerke Srbije rodila sina Igora.

Tri vesti, u svakoj deca ovako ili onako, a kad se zagrebe malo jače po površini, iz svake ovako ili onako udara politika, i to sa prilično čemera. Iz sasvim različitih uglova i razloga, ali čemerna.

Predsednik je posle kritika dela široke i stručne javnosti zbog posete Institutu u nevreme, po običaju stvari okrenuo i fokus sa neprimerenog gesta - izlaganje dece oslabljenog imuniteta virusima koji su visoki gost i njegova svita doneli - prebacio na svoj tzv. ljudsko lice. Dakle, bio bi, kaže on, proglašen skotom da se, na molbu majke, nije slikao sa obolelim detetom! Pitanje na prvu loptu je, naravno, ko bi uopšte znao da se nije slikao, ali ono samo je bespredmetno koliko i predsedničko objašnjenje.

Ključno je pitanje - šta je predsednik uopšte tražio u Institutu, posebno u vreme epidemije? I to pitanje uopšte ne umanjuje vrednost najavljenih investicija, treba li reći, preko potrebnih. No, zašto baš predsednik lično mora u najosetljivijem delu zdravstvenog sistema da saopštava te brojke nade? Zar to nije posao ministra i upravnika? I što mora pred kamerama; zar saopštenje nije dovoljno? Tim pre što nisu taj novac Institutu darovali ni predsednik ni ministar ni upravnik (država, kako bi predsednik kazao), već građani Srbije, među kojima su svakako i trojica pomenutih.

Dakle, novac daju građani puneći budžet, ovako ili onako, kroz obavezne poreze i doprinose ili kazne, svejedno. A za realizaciju budžeta staraju se Vlada, ministarstva i njihova silna administracija, ne predsednik. On, po Ustavu i zakonu, ima druga posla, a može da poseti i Institut o svečanim prilikama, recimo na značajnu godišnjicu ili kad novi blok za sterilizaciju proradi. I da tako promoviše pravo dece na zdravlje i život.

Nisu predsednička ovlašćenja baš malena kako bi Vučićevi oponenti želeli, štaviše ima dovoljno prostora da se razmahne na polzu naroda. Mogao je, primerice, lane posle gromoglasno i gromohvaliteljne najave Zakona o finansijskoj podršci porodicama sa decom da kaže odlučno "ne" diskriminatornim odredbama tog akta i uskrativši svoj potpis vrati ga na doradu. Tako bi u punom kapacitetu radio povereni posao; pri čemu ne treba sumnjati da bi ministri finansija i socijalnog staranja u sadejstvu sa ministarkom za demografiju pronašli formulu kojom bi se izbegla ili bar ublažila ekonomska katastrofa mnogih mladih majki. I eliminisala diskriminacija koju taj zakon promoviše kao princip.

Takvim gestom bi, dalje, Vučić pokazao kako se poštuje Ustav, kao najviši pravni akt koji porodici, majkama i deci garantuje posebnu zaštitu. Pride bi bolji zakon bar za zericu doprineo rastu nataliteta, što mu i jeste inicijalna svrha. No, to je sada sve u domenu spekulacija, a promena nabolje mogla bi da usledi nakon rasprave pred Ustavnim sudom ako se ustavne sudije usude da opovrgnu rešenja koja je predsednik aminovao. Ili u parlamentu, ako posle protesta javnosti poslanici zaista izmene zakon u tim najlošijim delovima. 

Treća vest je, iako krajnje lična, zapravo ključna za hiljade ljudi koji su zbog svoje seksualne i rodne pripadnosti lišeni prava na porodicu. Reč je o LGBTQ parovima koji u Srbiji nemaju prava ni na registrovanu zajednicu, a kamoli na nešto više u smislu istopolnog braka. Čak su i u vanbračnoj zajednici dugoj decenijama lišeni svih prava koje imaju hetero zajednice, a pre i posle svega - prava na potomstvo.

Po prirodi stvari žene su, kao u slučaju nesumnjivo najpoznatijeg homoseksualnog para u Srbiji, premijerke i njene partnerke, u nešto povoljnijem položaju pošto mogu da rode decu, ne samo jedna, već obe ako požele. To je posebno lako ako imaju dovoljno novca za veštačku oplodnju, premda je i ona poslovična "država" omekšala po tom pitanju, pa i žene bez stalnog partnera mogu o trošku budžeta na veštačku oplodnju. Muškarci ni tu mogućnost nemaju, a jedina nada za njih, registrovana zajednica i pravo usvajanja ili surogat majčinstvo, najavljeno pre bezmalo decenije Nacrtom građanskog zakonika, nije na vidiku.

Sigurno da će se mnoštvo čitalaca i čitateljki zabrinuti ili čak naljutiti i pitati šta premijerka i njena partnerka traže među decom obolelom od raka i porodiljama koje su oštećene Zakonom o porodici. Neki stoga što misle da je homoseksualnost bolest koju treba u korenu saseći, a zabrana rađanja je brana širenju te "pošasti". Ostrašćeni su za kastraciju kao najefikasniji "lek", dok će manje ostrašćeni lakonski primetiti da je "njihova" stvar šta rade. No, dobar deo, ako ne i ubedljiva većina, sumnjaće u sposobnost LGBTQ parova da odgajaju decu. A od te sumnje do stigme dece rođene u istopolnim zajednicama je samo korak. Ko ne veruje neka zaviri u oficijelne komentare na sajtovima ozbiljnih medija, da ne govorimo o plamenu mržnje i izrugivanja na društvenim mrežama.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije