Kolumne

Politika života

Život je samo jedan. Život je blago, dar koji smo dobili kako bismo unaprijedili svijet oko sebe. U pitanju je jedinstvena i neponovljiva šansa da ostavimo svoj trag u ovom svijetu kojeg je bilo prije nas i kojeg će da bude i dugo poslije nas. Riječ je o izazovu, mogućnosti da svojom kreativnošću i energijom napravimo promjenu u ambijentu koji smo zatekli. I, prije svega, da budemo srećni i da uživamo u datom trenutku.

Naše političke elite su zaboravile na ove fundamentalne istine i, još gore, učinile su da ih mnogi naši ljudi takođe zaborave. Zašto su naši ljudi toliko postali depresivni i apatični? Zašto u toj apokaliptičnoj mjeri rapidno napuštaju ovaj prostor? Nije u pitanju samo i isključivo odlazak zbog novca. Ne, odlaze i ljudi sa pristojnim i solidnim primanjima. Ljudi odlaze baš zato jer shvataju da je život samo jedan, da ga vrijedi živjeti tamo gdje se ljudi raduju budućnosti i gdje ne strepe od nje, tamo gdje se poštuju pravila, gdje ima smisla truditi se, učiti, usavršavati, raditi, voliti, rađati.

Naše političke elite život su podijelile u bezvezne dvogodišnje cikluse izbora koji dolaze i prolaze. Kao da se na izborima bilo šta može suštinski napraviti. Ljudi to živo i dubinski osjećaju, zato i preziru izbore i političare, zato kažu da su svi isti, zato im se od politike zgadilo i čitavo društvo i ovaj prostor. Ljudi su osjetili da ih donosioci odluka tretiraju kao puke brojke, kao statističke parametre u tom dvogodišnjem izbornom ciklusu. A cijelo vrijeme između izbora truje se javni prostor primitivnim spinovima i jalovim prepucavanjima od kojih ljudi ne osjete ama baš nikakvu korist.

Život se dešava svaki dan, ne samo na svake dvije godine. Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, kantoni, gradovi, opštine, regije, Evropska unija - sve su to kategorije koje imaju smisao jedino ako poštuju dignitet slobodnog čovjeka i ako mu omogućuju da se unutar njih razvija, napreduje, emancipuje svoju kreativnost i, na kraju krajeva, ljudskost. Slobodan i nezavisan čovjek politiku smatra relevantnom jedino ako ona svaki dan, tiho, strpljivo i uporno poboljšava uslove u kojima on živi sa svojom porodicom, prijateljima i drugim ljudima. A ako je ona negdje tamo iza zatvorenih vrata, ako mu ulazi u kuću drsko, bučno i glasno sa TV ekrana, ako od njega traži samo mržnju prema nekom drugom, on će se instinktivno i sa gađenjem okrenuti od nje.

Na taj način naša politika ostala je bez naših najboljih ljudi. Oni je se gade. Mržnja, sujeta, lični napadi i netrpeljivost - sve je to zauzelo primat ispred potrebe za kreacijom, inovacijom, stvaranjem nečega novog što ispunjava čovjeka. Naša politika je postala dehumanizovana, zlurada, sitničava trač-partija čiji je smisao napakostiti nekom drugom i sačuvati svoje izblijedjele krpice u svom mračnom sobičku, moleći Boga da nam neko tu ne uđe i ne poremeti nas u svakodnevnici našeg čekanja da tiho skončamo. Takvi su postali i mnogi životi, takva nam postaje stvarnost.

Život je jedan, neponovljiv i nenadoknadiv. Zašto bismo čekali da dođu neki izbori pa da se počne nešto rješavati? Zašto uopšte misliti da neko drugi može umjesto nas da nam pomogne? Ovaj današnji dan je velika šansa. On može da prođe u ispijanju kafa, olajavanju drugih i hejtovanju svih i svakoga, a može i da prođe u učenju nekog novog jezika, čitanju dobre knjige, uređenju vrta, spremanju stana, razvijanju neke nove vještine. Svako od nas pravi taj izbor samostalno.

Stvaranje nečeg novog, koliko god se činilo malim i banalnim, čovjeku daje osjećaj unutrašnjeg zadovoljstva, ispunjenosti i sreće. Takav čovjek je zadovoljan na kraju dana, jer uočava razliku u odnosu na početak toga dana. Takav čovjek se raduje ljudima koji stvaraju. Takav čovjek jeste promjena koja nam je nasušno potrebna, svima nama.

Republici Srpskoj danas su potrebni upravo takvi ljudi koji žele da kreiraju. Njih još ima, koliko god u javnom diskursu dominirale mračne, depresivne i apatične teme. Takvih ljudi ima u različitim mjestima, ima ih u svim političkim partijama, ima ih i van partija. Takvi ljudi osjećaju da naša Republika Srpska ima kapacitet da bude jedno srećnije i prosperitetnije mjesto. Njihov najveći izazov jeste da se osvrnu oko sebe, uoče sebi slične i da počnu da se slobodno osmjehuju, raduju drugom čovjeku, da rade i sarađuju sa drugima. Nismo osuđeni na banalnost dnevnopolitičkih obijesti i podjela, možemo mnogo više od jeftinih i prizmenih optužbi da smo izdajnici ili kriminalci. Prosto, ima nas previše u Republici Srpskoj koji nismo iz tog filma i koji ne pristajemo da niti jedan dan svoga života proćerdamo na takve bedastoće.

Politika života jeste politika radosti i rada svakog dana. Na toj novoj političkoj ideji i platformi stvaraće se novi politički narativ koji će zamijeniti primitivnost, zluradost, površnost i podjele po svim mogućim šavovima. Previše je dobrih ljudi koji imaju dobre prijatelje i čestite ljude i u SNSD-u, i u PDP-u, i u SDS-u, i u DNS-u, i u NDP-u, i u svim tim partijama, i mimo svih tih partija, i koji više ne žele da ćute i trpe mržnju i obijest koje su nas učinile najjadnijim mjestom u Evropi. Naši ljudi imaju kapacitet da grade bolje, humanije, uređenije i prosperitetnije društvo koje nema potrebe da se stidi bilo koga.

Tu politiku života ljudi razumiju, ne zato jer će im je neki političar upakovati i prodati, nego zato jer je njihova, jer je od ljudi, a ne od političara. Davno bi Republike Srpske nestalo da je ljudi nisu očuvali svojim životom, svojom svakodnevnom borbom, trudom, radom, plaćanjem poreza, građenjem, čišćenjem, međusobnim pomaganjem i podrškom. Daleko su jači i sposobniji naši građani od političke elite, jer oni Srpsku vole i kad ništa od nje nemaju. To je bitna, ključna razlika i to je naš zalog bolje budućnosti.

Ovu politiku života naših ljudi, koja je stvorila i očuvala Republiku Srpsku, treba da prigrle i pomognu najprogresivniji i najčestitiji političari u Republici, oni koji po svom karakteru, obrazovanju i shvatanju politike ipak prevazilaze uske i neplodne granice postojećeg političkog ambijenta. Pritom oni niti treba da prave nove partije niti da cijepaju postojeće. Ne trebaju nam nove partije, potrebne su nam nove ideje, novi pogledi, nova potreba i spremnost da prihvatimo drugačija mišljenja i zajednički gradimo bolji ambijent. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije